Net-forum
Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.

Danas sam se sjetila plave :)

3 posters

Go down

Danas sam se sjetila plave :) Empty Danas sam se sjetila plave :)

Postaj by whisperer uto ruj 29, 2020 11:54 pm

Nedavno, čitajući knjigu Poricanje smrti, pomalo sam ostala zatečena. Za mene je to bila konačno destilacija ljudskog iskustva koja je zvučala istinito. Na nekom nivou svi posjedujemo paralizirajući strah od smrti, prolaznosti, prolaznosti vremena, posjedujemo onog malog crva u srži. I čini mi se kao da je to razlog zbog čega se naši najveći zanosi i užici osjećaju pomalo tužnima, jer duboko u sebi znamo: sve prolazi. Osjećaj nostalgije za sadašnjošću, reklo bi se. Držimo se, pokušavamo se usidriti u sadašnjost, fotografiramo kako bismo ovjekovječili. Netko je rekao kako o svojoj budućnosti razmišljamo kao o očekivanim uspomenama. Happy Rekao je također, parafraziram, kako dijelovi zavjesa i ono što nije viđeno, proždire oči. Zašto je to tako? Što bi nama poslužilo za memorijalizaciju uspomena, posebnih trenutaka? Kako vi grabite trenutke u memoriju? Mirisima? Kolekcijom stvarčica posloženih po policama?
Meni je negdje u tu svrhu najdraža fotografija. Onako odvojenu, naglo uokvirenu, to bih već nazvala kao sjećanje. Osobno mi je to jedan od dražih načina da se kaže, bili smo ovdje, osjećali smo nešto. I to je važno. Happy

Ovo je jedan moj trenutak koji mi je važan. :*
Silba/ 2019

Danas sam se sjetila plave :) 66867895_10219003878345639_3433990957773619200_o.jpg?_nc_cat=109&_nc_sid=730e14&_nc_ohc=zZHym1i49vEAX81VAWp&_nc_ht=scontent-vie1-1
whisperer
whisperer

Posts : 1977
Join date : 01.06.2014
Location : Luna Malekova

[Vrh] Go down

Danas sam se sjetila plave :) Empty Re: Danas sam se sjetila plave :)

Postaj by Gost sri ruj 30, 2020 5:42 am

Sve je to normalno ta takozvana prolaznost ne postoji i zivot je toliko jednostavan da je to zastrashujuce kada se shvati SHTO VISHE STARIMO DOGADJAJI GUBE NA ZNACHENJU..postaju obichni i onakvi kakvi trebaju da budu.Chovjek je posebno kroz umjetnost uzdigao puno toga u visine upravo zbog toga shto se bojao prolaznosti.Poznavao sam ljude koji nisu htjeli nishta mijenjati u svome stambenom okruzenju jer su na takav nachin htjeli zaustaviti vrijeme .Davno sam shvatio da su sva nasha iskustva koja prozivljavamo lijepa samo na pochetku..ako ih ponavljamo gube onu svoju prvobitnu draz i ljepotu.Josh od malena sam nashao formulu spasa za moju dudhu...hranim je samo onim u chemu ona uziva a ono shto je iritira brzo zaboravljam ali drzim u podsvijesti za svaki sluchaj kao primjer kojega se trebam klonuti.Ima jedna jednostavna formula koje se drzim a to sam nauchio prolazeci kroz velika iskushenja tijekom zivota..Zivot treba promatrati kao jednu rijeku koja teche u kojoj se nalazimo ...zato se treba okrenuti na ledja jer se tako lakshe odrzavati na povrshini i paziti da nas struja ne odnese u neki rukavac ..Dok god se nalazish u glavnom toku rijeke (zivota) taj isti zivot ti je interesantan i pozeljan.Naravno o tome je lako govoriti ali je teshko provesti u praksu..Kao mlad uzasno sam se bojao smrti ,,shto vishe starim to mi postaje kao neshto normalno jer sam shvatio da je zivot lijep samo dok se mozesh brinuti sam o sebi bez potrebe za nechijom pomoci.Volim lutati sumama i gorama ..volim traziti gljive jer kad nadjem neku gljivu kao da nadjem nekoga praiskonskog prijatelja kojega sam negdje zaboravio prije par tisucu godina..Imam vrt ne samo zbog toga shto volim jesti povrc koje nije puno pesticida nego zato shto volim i uzivam gledajuci kako neshto raste iz sjemena neke biljke,,kako se razvija ..kako se brani od raznih bolesti..biljke su iste kao i ljudi samo shto ne znaju da prichaju ali mirishu ,,,cakle se na suncu..povijaju pod toplinom ili kishom,,,drhte na hladnoci..Puno toga s emoze nauchiti od biljaka i zivotinja,,,a da ne govorim o insektima..Nevjerojatno kako pamtim mirisima cijele svjetove koje sam vidio i proshao kroz njih.Ma:Happy)Da me ne optuizte za plahtu..:Happy)

Dobra mi je i pouchna ona pjesma od Tereze Kesovije

SREĆU ČINE STVARI MALE TEREZA KESOVIJA
https://www.youtube.com/watch?v=IgPLwqKOk1g

Tin Ujević- Samo je san stvarnost
https://www.youtube.com/watch?v=tjWMWN0gzik

Gost
Gost


[Vrh] Go down

Danas sam se sjetila plave :) Empty Re: Danas sam se sjetila plave :)

Postaj by Gnječ i tvornica čokolade sri ruj 30, 2020 5:30 pm

znači poanta knjige je da sve što čovjek radi, radi samo zbog straha od smrti tj. strah od smrti je krivac za sve živo što se događa? I don't think so.
Gnječ i tvornica čokolade
Gnječ i tvornica čokolade

Posts : 1635
Join date : 13.12.2019

[Vrh] Go down

Danas sam se sjetila plave :) Empty Re: Danas sam se sjetila plave :)

Postaj by Gnječ i tvornica čokolade sri ruj 30, 2020 5:50 pm

tko želi znati više nek si pročita Martin Heidegger "Sein und Zeit" "Being and Time"

knjiga:

http://www.chtr.org.tw/chtr/42/hdgbt.pdf
Gnječ i tvornica čokolade
Gnječ i tvornica čokolade

Posts : 1635
Join date : 13.12.2019

[Vrh] Go down

Danas sam se sjetila plave :) Empty Re: Danas sam se sjetila plave :)

Postaj by whisperer čet lis 01, 2020 8:19 pm

budala kakve nema je napisao/la:Sve je to normalno ta takozvana prolaznost ne postoji i zivot je toliko jednostavan da je to zastrashujuce kada se shvati SHTO VISHE STARIMO DOGADJAJI GUBE NA ZNACHENJU..postaju obichni i onakvi kakvi trebaju da budu.Chovjek je posebno kroz umjetnost uzdigao puno toga u visine upravo zbog toga shto se bojao prolaznosti.Poznavao sam ljude koji nisu htjeli nishta mijenjati u svome stambenom okruzenju jer su na takav nachin htjeli zaustaviti vrijeme .Davno sam shvatio da su sva nasha iskustva koja prozivljavamo lijepa samo na pochetku..ako ih ponavljamo gube onu svoju prvobitnu draz i ljepotu.Josh od malena sam nashao formulu spasa za moju dudhu...hranim je samo onim u chemu ona uziva a ono shto je iritira brzo zaboravljam ali drzim u podsvijesti za svaki sluchaj kao primjer kojega se trebam klonuti.Ima jedna jednostavna formula koje se drzim a to sam nauchio prolazeci kroz velika iskushenja tijekom zivota..Zivot treba promatrati kao jednu rijeku koja teche u kojoj se nalazimo ...zato se treba okrenuti na ledja jer se tako lakshe odrzavati na povrshini  i paziti da nas struja ne odnese u neki rukavac ..Dok god se nalazish u glavnom toku rijeke (zivota) taj isti zivot ti je interesantan i pozeljan.Naravno o tome je lako govoriti ali je teshko provesti u praksu..Kao mlad uzasno sam se bojao smrti ,,shto vishe starim to mi postaje kao neshto normalno jer sam shvatio da je zivot lijep samo dok se mozesh brinuti sam o sebi bez potrebe za nechijom pomoci.Volim lutati sumama i gorama ..volim traziti gljive jer kad nadjem neku gljivu kao da nadjem nekoga praiskonskog prijatelja kojega sam negdje zaboravio prije par tisucu godina..Imam vrt ne samo zbog toga shto volim jesti povrc koje nije puno pesticida nego zato shto volim i uzivam gledajuci kako neshto raste iz sjemena neke biljke,,kako se razvija ..kako se brani od raznih bolesti..biljke su iste kao i ljudi samo shto ne znaju da prichaju ali mirishu ,,,cakle se na suncu..povijaju pod toplinom ili kishom,,,drhte na hladnoci..Puno toga s emoze nauchiti od biljaka i zivotinja,,,a da ne govorim o insektima..Nevjerojatno kako pamtim mirisima cijele svjetove koje sam vidio i proshao kroz njih.Ma:Happy)Da me ne optuizte za plahtu..:Happy)

Dobra mi je i pouchna  ona pjesma od Tereze Kesovije

SREĆU ČINE STVARI MALE TEREZA KESOVIJA
https://www.youtube.com/watch?v=IgPLwqKOk1g

Tin Ujević- Samo je san stvarnost
https://www.youtube.com/watch?v=tjWMWN0gzik

Oj Zingiću. Nekako mi se čini da se ljudi s godinama više počinju bojati starosti i dugovječnosti, nego umiranja. Znanstvenici, primjećujem,  s druge strane žele nadmudriti smrtnost, a pitanje je tko odlučuje kada je pravi trenutak za odlazak. 

Često slušamo i govorimo o konceptu zagrobnog života, bilo da je to putovanje preko rijeke u mračnu zemlju, vječnost paklenog ognja i muka, raj s anđelima i ambrozijom ili ponovni susret s voljenima. Stvorili smo mnogo metafora kako bi nas se ljepše prenijelo preko na drugu stranu, ali duboko u sebi uvijek sumnjam da većina nas zapravo vjeruje u ono što govorimo da vjerujemo. Većina nas zna da kad smo mrtvi, nas više nema. Nismo nikamo išli. Prestali smo biti. To je ono što nam se nikada nije sviđalo kod smrti - ne strah od pakla, već strah od ništavila. Nije da nemam mašte, već u to doba kada se pričalo o zagrobnom životu, stvari su bile drugačije, ljudska narav je bila drugačija. Danas ipak, na zapadu doduše više, razvija se postreligijsko doba gdje je to preživljavanje nakon smirti ograničeno na malu manjinu. Sve manje smrt doživljavamo kao veliku avanturu, inscenacijsko mjesto negdje drugdje. Smrt se počinje sve manje razlikovati. Happy

Nisam htjela o smrti, više o memorijama...a budući da voliš Terezu, evo nešto njeno.

whisperer
whisperer

Posts : 1977
Join date : 01.06.2014
Location : Luna Malekova

[Vrh] Go down

Danas sam se sjetila plave :) Empty Re: Danas sam se sjetila plave :)

Postaj by whisperer čet lis 01, 2020 8:25 pm

heavyMcFly je napisao/la:znači poanta knjige je da sve što čovjek radi, radi samo zbog straha od smrti tj. strah od smrti je krivac za sve živo što se događa? I don't think so.

Zapravo je tema na koji način memoriramo trenutke koji su nam značili. Ne mislim da sve što čovjek radi, radi zbog straha od smrti.  Happy Mislim da su neka druga vremena koja ukazuje na nove načine suočavanja s njom.
whisperer
whisperer

Posts : 1977
Join date : 01.06.2014
Location : Luna Malekova

[Vrh] Go down

Danas sam se sjetila plave :) Empty Re: Danas sam se sjetila plave :)

Postaj by whisperer čet lis 01, 2020 8:28 pm

heavyMcFly je napisao/la:tko želi znati više nek si pročita Martin Heidegger "Sein und Zeit"  "Being and Time"

knjiga:

http://www.chtr.org.tw/chtr/42/hdgbt.pdf

To je ovo?

whisperer
whisperer

Posts : 1977
Join date : 01.06.2014
Location : Luna Malekova

[Vrh] Go down

Danas sam se sjetila plave :) Empty Re: Danas sam se sjetila plave :)

Postaj by whisperer čet lis 01, 2020 8:55 pm

whisperer je napisao/la:
heavyMcFly je napisao/la:znači poanta knjige je da sve što čovjek radi, radi samo zbog straha od smrti tj. strah od smrti je krivac za sve živo što se događa? I don't think so.

Zapravo je tema na koji način memoriramo trenutke koji su nam značili. Ne mislim da sve što čovjek radi, radi zbog straha od smrti.  Happy Mislim da su neka druga vremena koja ukazuje na nove načine suočavanja s njom.

Htjela sam reći da je to nešto što ja mislim, ne znam što vi mislite. Happy
whisperer
whisperer

Posts : 1977
Join date : 01.06.2014
Location : Luna Malekova

[Vrh] Go down

Danas sam se sjetila plave :) Empty Re: Danas sam se sjetila plave :)

Postaj by Gost ned lis 04, 2020 10:28 pm

Ma ,,,,razmishljati o bilo chemu shto je apstraktno i iracionalno je gubljenje vremena posebno zato shto postoje i druge mozdane aktivnosti koje nam mogu donijeti osjecaj zadovoljstva i sreca ..a ne koshtaju nishta.Bojao sam se smrti samo kada su mi djeca bila mala pa vishe iz straha tko ce se brinuti o njima .U ovom razdoblju zivota je glupo i razmishljati o takvim stvarima .Ja sam pribjegao jednom obichnom triku koji me drzi daleko od takvih razmishljanja osim kada naletim kao na ovome forumu na tu temu.Svako ljudsko bice bi moralo uvijek imati neki cilj ispred sebe koji ce ga voditi pa makar taj cilj bio u materijalnom smislu i neisplativ..Vazno je da smo aktivni ,da imamo zelje u okviru nashih mogucnosti...po mogucnosti da te zelje nisu usmjerene ka sticanju materijalnih dobara.Vazno je takodjer svaki dan uchiniti neshto korisno...zaliti cvijece..okopati vrt,skuhati ono u chemu uzivash papati..ma bilo shto chak i ono shto nam se chini glupim..jer kako rekoh ..vazno je biti aktivan u svakom smislu..kisnuti osobu koja vam je draga..igrati se sa djecom..i nikada ne odrasti..uchiti od djece mogu samo samosvjesne osobe...ne optereciveti se vasionom...kvantnom fizikom,,,organskom kemijom..digitalnim sranjima..jer to vec netko radi na struchnnim osnovama pa chak i njima trebaju cijeli zivoti da otkriju neki detalj u tim naukama pa zato mi je logichno ..koji cu ja kako sam susreo gospodina pimpeka razmishljati o nechemu o chemu nemam pojma..Danas su ljudi postali struchnjaci za sve i svashta a ne znaju promijeniti jednu jebenu sijalicu u kuci...Svatko za sebe mora naci modus vivendi i ne kopirati druge jer smo svi razlichiti pa njihova formula zivljenja ne moze biti i nasha..a da bi znali sebi odrediti nachin zivljenja potrebna je edukacija i zivotno iskustvo.ITD...To nije nishta komplicirano i ne zahtijeva mozak nauchnika nego samo treba oponashati prirodu oko nas..Ja sam puno nauchio upravo promatrajuci prirodu i njene zakone koji se ne mijenjaju preko noci nego traju milionima godina .Trchimo pred rudu jer nas radoznalost tjera na to ...zelili bi znati prije nego nauchimo koliko je dva i dva vaditi kvadratni korijen iz broja tri..figurativno receno..Preskachemo prirodne procese u razvoju mozga u zelji da saznamo da li je moguce putovati kroz vrijeme mada je taj razvoj mozga uvjetovan rastom kako pojedinca tako i cijelog ljudskog roda pa ce valjda doci vrijeme kada ce to nashi predci saznati kao shto smo mi saznali ida se moze letjeti i vecina nas je to iskustvo dozivjelo..Ima jedna dobra narodna..sve u svoje vrijeme..zato treba znati zauzdati svoju energiju mozga i usmjeriti je na ono shto nam moze donijeti dushevnu korist..a najbolja grana ljudskog djelovanja za to je umjetnost bilo koje vrste ...stvaralashtvo..pa makar to bilo pravljenje obichnih koshara za voce i povrce..Ljudi su nezadovoljni i nesrecni vecinom oni koji su materijalno bogati jer shvate da nije sreca u tome ..Svakodnevno hranimo svoje tijelo i odrzavamo ga u fizichkom zivotu a malo tko hrani svoju dushu..dusha isto tako treba svoju hranu koja nije fizichkog izgleda nego neshto sasvim drugo ...
Zato mi nije potrebno da se sjecam nechega zbog chega se sjecam recimo mirisa divljih jagoda..Prozivio sam to iskustvo i memorirao ga u svoju sivu masu..dopada mi se miris tih jagoda i boli me briga zashto:Happy

Gost
Gost


[Vrh] Go down

Danas sam se sjetila plave :) Empty Re: Danas sam se sjetila plave :)

Postaj by Tomica uto lis 06, 2020 1:34 pm

whisperer je napisao/la:

Oj Zingiću. Nekako mi se čini da se ljudi s godinama više počinju bojati starosti i dugovječnosti, nego umiranja. Znanstvenici, primjećujem,  s druge strane žele nadmudriti smrtnost, a pitanje je tko odlučuje kada je pravi trenutak za odlazak. 

Često slušamo i govorimo o konceptu zagrobnog života, bilo da je to putovanje preko rijeke u mračnu zemlju, vječnost paklenog ognja i muka, raj s anđelima i ambrozijom ili ponovni susret s voljenima. Stvorili smo mnogo metafora kako bi nas se ljepše prenijelo preko na drugu stranu, ali duboko u sebi uvijek sumnjam da većina nas zapravo vjeruje u ono što govorimo da vjerujemo. Većina nas zna da kad smo mrtvi, nas više nema. Nismo nikamo išli. Prestali smo biti. To je ono što nam se nikada nije sviđalo kod smrti - ne strah od pakla, već strah od ništavila. Nije da nemam mašte, već u to doba kada se pričalo o zagrobnom životu, stvari su bile drugačije, ljudska narav je bila drugačija. Danas ipak, na zapadu doduše više, razvija se postreligijsko doba gdje je to preživljavanje nakon smirti ograničeno na malu manjinu. Sve manje smrt doživljavamo kao veliku avanturu, inscenacijsko mjesto negdje drugdje. Smrt se počinje sve manje razlikovati. Happy

Nisam htjela o smrti, više o memorijama...a budući da voliš Terezu, evo nešto njeno.



To je nekakvo razumno pojasnjenje, da. Strah od smrti kao strah od nistavila. U jednom trenutku imas svijest, dozivljavas svijet na odredjen nacin, a onda te nema - nikada vise. Strasna je ta spoznaja i razumljiva mi je racionalizacija u vidu pricica o "zagrobnom" zivotu, ponovnim utjelovljenjima i tome slicno. Jer kako je moguce da materija promislja sebe samu? Mora biti nesto povrh toga, neka drugacija vrst "materije" koja opstaje... Problem je sto u ovakav dualizam nikada nisam povjerovala, niti cu povjerovati. No treba si nekako pojasniti tu nasu samosvijest. Je li moguce da se vracamo nistavilu? I, zapravo, bojimo li se tog nistavila? Ako se bojimo, kako je moguce da smo indiferentni prema nasem prijasnjem nepostojanju? Ako se bojimo buduceg nepostojanja/nistavila, zasto se ne bojimo proslog?
Tomica
Tomica

Posts : 1260
Join date : 19.07.2018

[Vrh] Go down

Danas sam se sjetila plave :) Empty Re: Danas sam se sjetila plave :)

Postaj by Sponsored content


Sponsored content


[Vrh] Go down

[Vrh]

- Similar topics

 
Permissions in this forum:
Ne moľeą odgovarati na postove.