Ovo (ni)je moja šuma
+6
besposlenpop
*madonna*
darla_
Buffy
Lena
urbanstyle
10 posters
Stranica 1 / 11.
Stranica 1 / 11. • 1, 2, 3 ... 9, 10, 11
Ovo (ni)je moja šuma
I vidjela je one koji su uistinu bili velikodušni
i otišla k njima,
našla je svojega druga
i ostala do kraja svojih dana,
otkrivala je hrabre
i približavala im se,
vidjela je čuđenje pod ljutnjom
i pohitala da ga utješi,
vidjela je ljubav u očima plahih
i obratila im se,
vidjela je patnju u krutima
i vabila njihov smijeh,
vidjela je potrebitost čovjeka bez riječi
i govorila za njega,
vidjela je vjeru duboko u ženi
koja je tvrdila da je nema
te njezinu probudila iz svoje.
Vidjela je sve stvari
trepavicom vuka
sve stvari prave
i sve stvari lažne,
sve stvari viđene jedino
očima onog
koji srce važe srcem,
a ne samo umom.
Žene koje trče s vukovima
i otišla k njima,
našla je svojega druga
i ostala do kraja svojih dana,
otkrivala je hrabre
i približavala im se,
vidjela je čuđenje pod ljutnjom
i pohitala da ga utješi,
vidjela je ljubav u očima plahih
i obratila im se,
vidjela je patnju u krutima
i vabila njihov smijeh,
vidjela je potrebitost čovjeka bez riječi
i govorila za njega,
vidjela je vjeru duboko u ženi
koja je tvrdila da je nema
te njezinu probudila iz svoje.
Vidjela je sve stvari
trepavicom vuka
sve stvari prave
i sve stvari lažne,
sve stvari viđene jedino
očima onog
koji srce važe srcem,
a ne samo umom.
Žene koje trče s vukovima
whisperer- Posts : 1977
Join date : 01.06.2014
Location : Luna Malekova
Re: Ovo (ni)je moja šuma
...zdravi vukovi i zdrave žene dijele određene psihičke značajke :istančana osijetila,zaigran duh i pojačanu sposobnost za odanost.Vukovi i žene po prirodi su skloni povezivanju,posjeduju veliku izdržljivost i snagu.Duboko su intuitivni,pokazuju veliko zanimanje za svoje mlade,iskusni su u prilagođavanju stalno promijenjivim okolnostima,žestoko su nepokolebljivi i vrlo hrabri.whisperer je napisao/la:I vidjela je one koji su uistinu bili velikodušni
i otišla k njima,
našla je svojega druga
i ostala do kraja svojih dana,
otkrivala je hrabre
i približavala im se,
vidjela je čuđenje pod ljutnjom
i pohitala da ga utješi,
vidjela je ljubav u očima plahih
i obratila im se,
vidjela je patnju u krutima
i vabila njihov smijeh,
vidjela je potrebitost čovjeka bez riječi
i govorila za njega,
vidjela je vjeru duboko u ženi
koja je tvrdila da je nema
te njezinu probudila iz svoje.
Vidjela je sve stvari
trepavicom vuka
sve stvari prave
i sve stvari lažne,
sve stvari viđene jedino
očima onog
koji srce važe srcem,
a ne samo umom.
Žene koje trče s vukovima
..a opet i jedne i druge su proganjali,uzemiravali,lažno za njih tvrdili da su proždrljivi i podli,preko mjere agresivni,manje vrijedni od klevetnika.Oduvijek su metom onih koji bi počistili divljinu ,ali i divlje predjele psihe,uništili ono insktiktivno,ne ostavljajući ni traga.
Načini na koje oni koji ih ne razumiju ,proganjajući vukove i žene upadljivo su slični .
Žena i Vuk
urbanstyle- Posts : 319
Join date : 03.06.2014
Re: Ovo (ni)je moja šuma
Vidjela je sve stvari
trepavicom vuka
sve stvari prave
i sve stvari lažne,
sve stvari viđene jedino
očima onog
koji srce važe srcem,
a ne samo umom.
“Ja sam vuk iz drugog vremena i mjesta”, reče on.
Pa isčupavši trepavicu sa svoga oka, da joj je i reče.
“Koristi se ovim i budi mudra. Od sada ćeš znati ko je dobar, a ko i ne baš; samo pogledaj mojim očima i jasno ćeš vidjeti.”
trepavicom vuka
sve stvari prave
i sve stvari lažne,
sve stvari viđene jedino
očima onog
koji srce važe srcem,
a ne samo umom.
“Ja sam vuk iz drugog vremena i mjesta”, reče on.
Pa isčupavši trepavicu sa svoga oka, da joj je i reče.
“Koristi se ovim i budi mudra. Od sada ćeš znati ko je dobar, a ko i ne baš; samo pogledaj mojim očima i jasno ćeš vidjeti.”
urbanstyle- Posts : 319
Join date : 03.06.2014
Re: Ovo (ni)je moja šuma
Jesi li se umorio crni jahaču sa maramom od pijeska
Zvjezdani kotač je još jednom prošao startnom ravninom
Polja kamilice su ti ponovo eksplodirala u lice
Dok si vagao misli i rastezao sinapse
Lice ti se naviklo na topli miris vjetra
Zubi ti tromo grizu tek ubrani kupus
Umjetno sunce te stalno prži i ne možeš izdržati njegove zrake
Uvjek je visoko, vječno je podne
Mase ljudi, miljarde, jedan identitet, isti entuzijazam
Ne smiješ misliti o trenutku jer si se u njemu uvijek izgubio
Kotač te razvlači protiv svoje volje kroz poznatu pustoš
Pa te malo muči scenama iz stare trash burleske
Koje nisi nikada dobro podnosio
Pitaš se jesi li negdje pogriješio
Vjerojatno si precjenio taj mali odsječak svijesti
Zaboravio si kada si plašljivo otvarao neočekivani poklon
Kada si se brčkao u pličaku i tražio školjke i oblutke
Ljuljuškao se među svjetlucavim zvijezdama
Zvjezdani kotač je još jednom prošao startnom ravninom
Polja kamilice su ti ponovo eksplodirala u lice
Dok si vagao misli i rastezao sinapse
Lice ti se naviklo na topli miris vjetra
Zubi ti tromo grizu tek ubrani kupus
Umjetno sunce te stalno prži i ne možeš izdržati njegove zrake
Uvjek je visoko, vječno je podne
Mase ljudi, miljarde, jedan identitet, isti entuzijazam
Ne smiješ misliti o trenutku jer si se u njemu uvijek izgubio
Kotač te razvlači protiv svoje volje kroz poznatu pustoš
Pa te malo muči scenama iz stare trash burleske
Koje nisi nikada dobro podnosio
Pitaš se jesi li negdje pogriješio
Vjerojatno si precjenio taj mali odsječak svijesti
Zaboravio si kada si plašljivo otvarao neočekivani poklon
Kada si se brčkao u pličaku i tražio školjke i oblutke
Ljuljuškao se među svjetlucavim zvijezdama
whisperer- Posts : 1977
Join date : 01.06.2014
Location : Luna Malekova
Re: Ovo (ni)je moja šuma
You may write me down in history
With your bitter, twisted lies,
You may tread me in the very dirt
But still, like dust, I'll rise.
Does my sassiness upset you?
Why are you beset with gloom?
'Cause I walk like I've got oil wells
Pumping in my living room.
Just like moons and like suns,
With the certainty of tides,
Just like hopes springing high,
Still I'll rise.
Did you want to see me broken?
Bowed head and lowered eyes?
Shoulders falling down like teardrops.
Weakened by my soulful cries.
Does my haughtiness offend you?
Don't you take it awful hard
'Cause I laugh like I've got gold mines
Diggin' in my own back yard.
You may shoot me with your words,
You may cut me with your eyes,
You may kill me with your hatefulness,
But still, like air, I'll rise.
Uz malo zakašnjenje, ukoliko to ono i jest... R.I.P. Maya Angelou
With your bitter, twisted lies,
You may tread me in the very dirt
But still, like dust, I'll rise.
Does my sassiness upset you?
Why are you beset with gloom?
'Cause I walk like I've got oil wells
Pumping in my living room.
Just like moons and like suns,
With the certainty of tides,
Just like hopes springing high,
Still I'll rise.
Did you want to see me broken?
Bowed head and lowered eyes?
Shoulders falling down like teardrops.
Weakened by my soulful cries.
Does my haughtiness offend you?
Don't you take it awful hard
'Cause I laugh like I've got gold mines
Diggin' in my own back yard.
You may shoot me with your words,
You may cut me with your eyes,
You may kill me with your hatefulness,
But still, like air, I'll rise.
Uz malo zakašnjenje, ukoliko to ono i jest... R.I.P. Maya Angelou
whisperer- Posts : 1977
Join date : 01.06.2014
Location : Luna Malekova
Re: Ovo (ni)je moja šuma
Nimfe su otišle.
Ovaj mi je grad
nekoliko brojeva prevelik
sada bez njih.
Kao da su dani u kojima su kraljevale
proširile njegove bedeme.
Sada – prazne ulice.
Sada – satovi.
Sada – minute, dani, tjedni
poput nepregledne pučine.
Nimfe su otišle.
Maja Klarić
Ovaj mi je grad
nekoliko brojeva prevelik
sada bez njih.
Kao da su dani u kojima su kraljevale
proširile njegove bedeme.
Sada – prazne ulice.
Sada – satovi.
Sada – minute, dani, tjedni
poput nepregledne pučine.
Nimfe su otišle.
Maja Klarić
whisperer- Posts : 1977
Join date : 01.06.2014
Location : Luna Malekova
Re: Ovo (ni)je moja šuma
whisperer je napisao/la:Jesi li se umorio crni jahaču ...
"The Nazgûl were they, the Ringwraiths, the Enemy's most terrible servants;
darkness went with them, and they cried with the voices of death."
― The Silmarillion, "Of the Rings of Power and the Third Age"
----
Given form only through the attire of black cloaks and hauberks of silver mail, their original form was completely gone and invisible to mortal eyes. Their hypnotic eyes could be plainly distinguished from their dark clothing, and in a rage they appeared in a hellish fire. Mortal men could not touch them (unless blessed by weapons or tools of the ancient Elves of the First Age or by the Dúnedain, such as the barrow-blade used by Merry on the Witch-king of Angmar). The Ringwraiths had many weapons, which included long swords of steel and flame, daggers with venomous properties, and black maces of great strength.
Their arsenal of deadly armaments was not confined to physical means; they also had seemingly magical weapons of devastating power. They were surrounded by an aura of terror, which affected all living creatures; their "breath" (called the Black Breath) was poisonous, and their cries caused terror and despair in all who heard them. Some of the Nazgûl appear to have been accomplished sorcerers and used magic to devastating effect. According to Tolkien, though, it was the fear they inspired that was the chief danger:
"They have no great physical power against the fearless," hewrote, "but what they have, and the fear that they inspire, is enormously increased in darkness"
― The Letters of J.R.R. Tolkien
(Sauron)
Gost- Gost
Re: Ovo (ni)je moja šuma
Imaginaire
Što znači slučajan susret?
Na ulici, u kafiću, u nekom dalekom gradu. Koliko kilometara treba u životu preći, automobilom, brodom, avionom da bi se dvije osobe iz različitih krajeva svijeta susrele u nekoj neutralnoj točki. Recimo putovanje brodom preko oceana, koliko oluja, valova, koliko mirnih noći punih mjesečine… Koliko je trebalo željeza, nafte, koliko propelera koji neumorno sijeku mutne vode oceana… koliko ugljena, drva, papira, koliko šuma je trebalo da se posiječe…
Koliko je željeza trebalo da se izlije, koliko čelika da se kali….
I zatim te dvije osobe u jednom kratkom trenutku na nekom neutralnom mjestu otplešu svoj karmički ples.
Ipak, koliko je oblutaka prije toga trebalo more da izvalja i savršeno oblikuje, i koliko koraljnih grebena trebalo je da se nataloži… Koliko je vagona trebalo da se napravi, koliko šina, koliko kilometara pruge, koliko cesti, aerodroma…
Koliko kišobrana treba da se otklopi i sklopi, koliko ribarskih mreža da se isplete…
Koliko puta treba popiti limunadu na obali rijeke, koliko boca vina, koliko ratova treba da se vodi, koliko vulkana treba da eruptira…
Koliko je trebalo da se rodi beba, koliko ljudi da umre…
Koliko ptica da svije gnijezdo, koliko puta da cirkusi podignu i spuste šator, koliko djece je trebalo da kupi lilihip, koliko brojeva Mikijevog zabavnika da iziđe, koliko crtanih filmova da se pogleda…
Koliko je vjetrova trebalo da puše i koliko vlada da padne da bi se dvoje susreli sasvim slučajno u nekom dalekom gradu, a da svega toga nisu bili niti svijesni. Mislili su da je sve to normalno, da je sve u redu, običan susret, život.
Koliko je potrebno hidroelektrana da se izgradi, koliko pupoljaka da procvjeta, koliko rudnika da se iskopa…
Koliko krovnih greda da se podigne, koliko čempresa da se zasadi, koliko mađioničara da nauči trikove…
Koliko noževa da se zarine u grudi, koliko robe da se prošverca, koliko otrova da se popije da bi se dvoje srelo, a sve je izgledalo obično, kao slučajno.
. Jer sve na svijetu ima uzrok i posljedicu
Koliko dudovih svilaca treba da se isčahuri i poleti, koliko vozača da navuče rukavice, koliko atomskih bombi da padne…
Koliko robije da se odrobija, koliko noseva da izraste nakrivo, koliko smetljištara da odradi svoje noćne šihte…
Koliko je čaja trebalo da se uveze iz Kine, koliko grbači da se savije, koliko mornara da se utopi…
Koliko je udova trebalo da se amputira, koliko poštara da razvrsta pisma, koliko filmova da se snimi…
Ali ne, oni su mislili da je sve slučajno, obično. Sada, u njegovom sjećanju vraća se samo slika, Imago situacije kad je upoznao onu mladu djevojku.
Koliko je mora i jezera trebalo da presuši, i u koliko je šahovskih partija trebao da pobijedi crni, koliko je kockara trebalo da izgubi imetak…
A oni su, eto, pomislili da je sve slučajno. Ostaje samo Imago ugraviran u sjećanje. Gdje su bila sva ta stoljeća koja su predodredila da se upoznaju, da razgovaraju, da stvar upali? Tko je uopće o tome mislio.
Koliko krafni je trebalo da se ispeče, koliko mitraljeskih cijevi da se pregrije, koliko klošara da prespava u napuštenom vagonu… Svijet je tad, druže stari, bio pretvoren u sliku, svaki predmet imao je svoju svrhu.
Koliko saksija je trebalo da padne s prozora, koliko puta puška da se repetira i ruleta da se zavrti…
Otkuda bi se inače stvorila njegova hrabrost u ključnom trenutku, hrabrost koja mu je uvijek nedostajala? Odakle bi se inače stvorila njezina otvorenost, koja joj je također oduvijek nedostajala.
Koliko je prtljage trebalo da se izgubi, koliko je majstora trebalo da ulašti parket, jer otkuda bi se inače stvorila njegova hrabrost koje nikada nije bilo tu…
Kako to da je sve odjednom imalo smisao, bilo na dohvat ruke, išlo kao podmazano…
Koliko koštica mora da se ispljune kad se pojede trešnja, koliko vlažne odjeće da se štipaljkom objesi na štrik…
Koliko je miševa trebalo da pojede sir i zbriše iz stupice, koliko djece da kopa po pijesku, koliko očeva da napravi ljuljačke…
Koliko je prodavača sladoleda moralo da gura svoja kolica, koliko je papagaja moralo da nauči da govori…
Koliko, koliko, koliko, druže stari, da bi se sve dogodilo u sat, niti sat i pol. I smijeh i ljubav i plač. I susret i rastanak. Eh.
Koliko je kamenčića trebalo da upadne u cipelu, koliko boksera da ode na olimpijadu, koliko palačinki da se flambira i da postanu plave, azurne gotovo kao nebo…
To je bila njihova karma, trajala je niti sat i pol, i oni se više nikad nisu sreli.
Možda zato jer je negdje neki vozač krivo navukao rukavicu, možda zato jer je negdje netko ispljunuo košticu višnje a ne košticu trešnje, možda zato jer su negdje crni i bijeli na šahovskoj tabli došli u pat poziciju, a neki je kamenčić predugo ostao u cipeli.
Je li to uopće bila stvarnost ili je njegovo unutrašnje ogledalo projiciralo lažnu sliku? Koliko je psihijatara trebalo da poludi, koliko urotnika da izvrši atentat, koliko bajki da se navečer ispriča, koliko voštanica da svrdla zimske noći da bi se u njegovom umu jedna stvarna slika, slika djevojke koja sjedi u kafeu, zrcalila kao u ogledalu i da bi se sve promijenilo? Tako se, slučajno ili ne, nastavlja život. Najvažnije stvari u životu uvijek su kratke, prekratke.
Samo je jedno objašnjenje, stari druže, objašnjenje karme.
Rade Jarak
Što znači slučajan susret?
Na ulici, u kafiću, u nekom dalekom gradu. Koliko kilometara treba u životu preći, automobilom, brodom, avionom da bi se dvije osobe iz različitih krajeva svijeta susrele u nekoj neutralnoj točki. Recimo putovanje brodom preko oceana, koliko oluja, valova, koliko mirnih noći punih mjesečine… Koliko je trebalo željeza, nafte, koliko propelera koji neumorno sijeku mutne vode oceana… koliko ugljena, drva, papira, koliko šuma je trebalo da se posiječe…
Koliko je željeza trebalo da se izlije, koliko čelika da se kali….
I zatim te dvije osobe u jednom kratkom trenutku na nekom neutralnom mjestu otplešu svoj karmički ples.
Ipak, koliko je oblutaka prije toga trebalo more da izvalja i savršeno oblikuje, i koliko koraljnih grebena trebalo je da se nataloži… Koliko je vagona trebalo da se napravi, koliko šina, koliko kilometara pruge, koliko cesti, aerodroma…
Koliko kišobrana treba da se otklopi i sklopi, koliko ribarskih mreža da se isplete…
Koliko puta treba popiti limunadu na obali rijeke, koliko boca vina, koliko ratova treba da se vodi, koliko vulkana treba da eruptira…
Koliko je trebalo da se rodi beba, koliko ljudi da umre…
Koliko ptica da svije gnijezdo, koliko puta da cirkusi podignu i spuste šator, koliko djece je trebalo da kupi lilihip, koliko brojeva Mikijevog zabavnika da iziđe, koliko crtanih filmova da se pogleda…
Koliko je vjetrova trebalo da puše i koliko vlada da padne da bi se dvoje susreli sasvim slučajno u nekom dalekom gradu, a da svega toga nisu bili niti svijesni. Mislili su da je sve to normalno, da je sve u redu, običan susret, život.
Koliko je potrebno hidroelektrana da se izgradi, koliko pupoljaka da procvjeta, koliko rudnika da se iskopa…
Koliko krovnih greda da se podigne, koliko čempresa da se zasadi, koliko mađioničara da nauči trikove…
Koliko noževa da se zarine u grudi, koliko robe da se prošverca, koliko otrova da se popije da bi se dvoje srelo, a sve je izgledalo obično, kao slučajno.
. Jer sve na svijetu ima uzrok i posljedicu
Koliko dudovih svilaca treba da se isčahuri i poleti, koliko vozača da navuče rukavice, koliko atomskih bombi da padne…
Koliko robije da se odrobija, koliko noseva da izraste nakrivo, koliko smetljištara da odradi svoje noćne šihte…
Koliko je čaja trebalo da se uveze iz Kine, koliko grbači da se savije, koliko mornara da se utopi…
Koliko je udova trebalo da se amputira, koliko poštara da razvrsta pisma, koliko filmova da se snimi…
Ali ne, oni su mislili da je sve slučajno, obično. Sada, u njegovom sjećanju vraća se samo slika, Imago situacije kad je upoznao onu mladu djevojku.
Koliko je mora i jezera trebalo da presuši, i u koliko je šahovskih partija trebao da pobijedi crni, koliko je kockara trebalo da izgubi imetak…
A oni su, eto, pomislili da je sve slučajno. Ostaje samo Imago ugraviran u sjećanje. Gdje su bila sva ta stoljeća koja su predodredila da se upoznaju, da razgovaraju, da stvar upali? Tko je uopće o tome mislio.
Koliko krafni je trebalo da se ispeče, koliko mitraljeskih cijevi da se pregrije, koliko klošara da prespava u napuštenom vagonu… Svijet je tad, druže stari, bio pretvoren u sliku, svaki predmet imao je svoju svrhu.
Koliko saksija je trebalo da padne s prozora, koliko puta puška da se repetira i ruleta da se zavrti…
Otkuda bi se inače stvorila njegova hrabrost u ključnom trenutku, hrabrost koja mu je uvijek nedostajala? Odakle bi se inače stvorila njezina otvorenost, koja joj je također oduvijek nedostajala.
Koliko je prtljage trebalo da se izgubi, koliko je majstora trebalo da ulašti parket, jer otkuda bi se inače stvorila njegova hrabrost koje nikada nije bilo tu…
Kako to da je sve odjednom imalo smisao, bilo na dohvat ruke, išlo kao podmazano…
Koliko koštica mora da se ispljune kad se pojede trešnja, koliko vlažne odjeće da se štipaljkom objesi na štrik…
Koliko je miševa trebalo da pojede sir i zbriše iz stupice, koliko djece da kopa po pijesku, koliko očeva da napravi ljuljačke…
Koliko je prodavača sladoleda moralo da gura svoja kolica, koliko je papagaja moralo da nauči da govori…
Koliko, koliko, koliko, druže stari, da bi se sve dogodilo u sat, niti sat i pol. I smijeh i ljubav i plač. I susret i rastanak. Eh.
Koliko je kamenčića trebalo da upadne u cipelu, koliko boksera da ode na olimpijadu, koliko palačinki da se flambira i da postanu plave, azurne gotovo kao nebo…
To je bila njihova karma, trajala je niti sat i pol, i oni se više nikad nisu sreli.
Možda zato jer je negdje neki vozač krivo navukao rukavicu, možda zato jer je negdje netko ispljunuo košticu višnje a ne košticu trešnje, možda zato jer su negdje crni i bijeli na šahovskoj tabli došli u pat poziciju, a neki je kamenčić predugo ostao u cipeli.
Je li to uopće bila stvarnost ili je njegovo unutrašnje ogledalo projiciralo lažnu sliku? Koliko je psihijatara trebalo da poludi, koliko urotnika da izvrši atentat, koliko bajki da se navečer ispriča, koliko voštanica da svrdla zimske noći da bi se u njegovom umu jedna stvarna slika, slika djevojke koja sjedi u kafeu, zrcalila kao u ogledalu i da bi se sve promijenilo? Tako se, slučajno ili ne, nastavlja život. Najvažnije stvari u životu uvijek su kratke, prekratke.
Samo je jedno objašnjenje, stari druže, objašnjenje karme.
Rade Jarak
whisperer- Posts : 1977
Join date : 01.06.2014
Location : Luna Malekova
Re: Ovo (ni)je moja šuma
" Htjela sam pisati o oceanima i pomorcima koji godine skupljaju u staklene satove punjene zrnima žita pa ih jedne jeseni, četvrtkom najčešće, izlože kao ukras na drvenim komodama. Susjedi im se dive, izvrću ih naopako svaki put kada svrate na ručak, a zrna se žita u njima koprcaju poput ruske rakete lansirane po drugi put u Svemir. Nisam pisala jer nisam poznavala niti jednoga pomorca..."
Gost- Gost
Re: Ovo (ni)je moja šuma
R.I.P. Mr Winter..
whisperer- Posts : 1977
Join date : 01.06.2014
Location : Luna Malekova
Re: Ovo (ni)je moja šuma
Winter says his motivation for staying healthy is to keep on playing. “I don’t want to retire from something I love to do. If I got unhealthy and couldn’t play anymore, then I would stop, but that is the only thing that could ever make me stop.”
Johnny Winter
Lovely Days Festival
Ottakringer Arena, Wiesen, Austria
12. July 2014.
R.I.P. Johnny Winter
Johnny Winter
Lovely Days Festival
Ottakringer Arena, Wiesen, Austria
12. July 2014.
R.I.P. Johnny Winter
Gost- Gost
Re: Ovo (ni)je moja šuma
He awoke each morning with the desire to do right, to be a good and meaningful person, to be, as simple as it sounded and as impossible as it actually was, happy. And during the course of each day his heart would descend from his chest into his stomach. By early afternoon he was overcome by the feeling that nothing was right, or nothing was right for him, and by the desire to be alone. By evening he was fulfilled: alone in the magnitude of his grief, alone in his aimless guilt, alone even in his loneliness. I am not sad, he would repeat to himself over and over, I am not sad. As if he might one day convince himself. Or fool himself. Or convince others--the only thing worse than being sad is for others to know that you are sad. I am not sad. I am not sad. Because his life had unlimited potential for happiness, insofar as it was an empty white room. He would fall asleep with his heart at the foot of his bed, like some domesticated animal that was no part of him at all. And each morning he would wake with it again in the cupboard of his rib cage, having become a little heavier, a little weaker, but still pumping. And by the midafternoon he was again overcome with the desire to be somewhere else, someone else, someone else somewhere else. I am not sad.
----
-----
RIP Robine
----
-----
RIP Robine
Gost- Gost
Re: Ovo (ni)je moja šuma
TIŠINA
Ništa...
Ali osjećam kretanje, iznad,
I nešto okolo da podrhtava.
Tu je usred mukle, lijepe tišine
I moja misao manja od mrava.
Da šutim?
Možda i oči mirno da sklopim?
(Ko kamen da budem ja sam sviko.)
I neka od svega ovog ovdje
Ne dozna iza mene niko.
Pa ipak...
Iako ovde ne treba pjesma,
Ja dobro vidim: brda se plave.
I moram da kažem:
Sred zelenog
Moje je srce tiše od trave.
Ništa...
Ali osjećam kretanje, iznad,
I nešto okolo da podrhtava.
Tu je usred mukle, lijepe tišine
I moja misao manja od mrava.
Da šutim?
Možda i oči mirno da sklopim?
(Ko kamen da budem ja sam sviko.)
I neka od svega ovog ovdje
Ne dozna iza mene niko.
Pa ipak...
Iako ovde ne treba pjesma,
Ja dobro vidim: brda se plave.
I moram da kažem:
Sred zelenog
Moje je srce tiše od trave.
whisperer- Posts : 1977
Join date : 01.06.2014
Location : Luna Malekova
Re: Ovo (ni)je moja šuma
Li, prebacit ću na ovu temu.. voljela bih memorirati da ne izgubim.
________
" Legenda tvrdi da su Šumska djeca vladala Westerosom tisućama godina prije dolaska Prvih ljudi iz istočnog kontinenta Essos. Oni su bili iz Doba osvita, tamnoput narod , niska rasta, ne viši od djece čak i kada bi dosegli odraslu doba. Živjeli su u dubini šume, u špiljama, jezerskim kolibama i tajanstvenim gradovima od drveća. Njihovi bogovi bili su bogovi šume, potoka i kamena, drevni bogovi čija su imena tajna. Njihovi mudraci nazivali su se zelenim vidovnjacima, i urezivali su čudnovata lica u usud-drva da stražare lugovima. Kad su se prvi ljudi pojavili na konjima Šumska djeca su ostala preplašena jer nikad prije nisu vidjela takva stvorenja. Prvi ljudi gradili su utvrde i gospodarstva, tako da su sjekli lica i davali ih vatri. Prestravljena, djeca su krenula u rat. Drevne pjesme vele da su zeleni vidovnjaci rabili crnu magiju kojom su htjeli podići mora i pomesti zemlju. Razorili su prevlaku koja danas nosi ime Slomljena ruka. Bilo je prekasno da zatvore vrata. Ratovi su trajali sve dok se zemlja nije zacrvenjela od krvi ljudi i Djece podjednako. Konačno mudraci obiju rasa uspjeli su nagovoriti poglavice, te su se oni i junaci Prvih ljudi sastali sa Zelenim vidovnjacima i Šumskim plesačima u gaju usud-drveća na malom otoku usred velikog jezera zvanog Božje oko. Ondje su se nagodili. Prvim su ljudima dane obale, visoke nizine i svijetle livade, planine i močvare, no duboka šuma imala je zauvijek ostati posjed Šumske djece, a nijedno se usud-drvo nije smjelo posjeći igdje u kraljevstvu. Kako bi bogovi mogli posvjedočiti zapečaćenju, svakom je drvu na otoku dano lice, a poslije, sveti red zelenih ljudi postavljen je da stražari nad Otokom lica. Nagodbom su započele četiri tisuće godina prijateljstva između ljudi i Djece. S vremenom, Prvi su se ljudi čak odrekli bogova koje su donjeli sa sobom, i okrenuli se štovanju tajanstvenih bogova šume. Zapečaćenjem nagodbe završilo je Doba osvita i započelo Doba junaka."
________
" Legenda tvrdi da su Šumska djeca vladala Westerosom tisućama godina prije dolaska Prvih ljudi iz istočnog kontinenta Essos. Oni su bili iz Doba osvita, tamnoput narod , niska rasta, ne viši od djece čak i kada bi dosegli odraslu doba. Živjeli su u dubini šume, u špiljama, jezerskim kolibama i tajanstvenim gradovima od drveća. Njihovi bogovi bili su bogovi šume, potoka i kamena, drevni bogovi čija su imena tajna. Njihovi mudraci nazivali su se zelenim vidovnjacima, i urezivali su čudnovata lica u usud-drva da stražare lugovima. Kad su se prvi ljudi pojavili na konjima Šumska djeca su ostala preplašena jer nikad prije nisu vidjela takva stvorenja. Prvi ljudi gradili su utvrde i gospodarstva, tako da su sjekli lica i davali ih vatri. Prestravljena, djeca su krenula u rat. Drevne pjesme vele da su zeleni vidovnjaci rabili crnu magiju kojom su htjeli podići mora i pomesti zemlju. Razorili su prevlaku koja danas nosi ime Slomljena ruka. Bilo je prekasno da zatvore vrata. Ratovi su trajali sve dok se zemlja nije zacrvenjela od krvi ljudi i Djece podjednako. Konačno mudraci obiju rasa uspjeli su nagovoriti poglavice, te su se oni i junaci Prvih ljudi sastali sa Zelenim vidovnjacima i Šumskim plesačima u gaju usud-drveća na malom otoku usred velikog jezera zvanog Božje oko. Ondje su se nagodili. Prvim su ljudima dane obale, visoke nizine i svijetle livade, planine i močvare, no duboka šuma imala je zauvijek ostati posjed Šumske djece, a nijedno se usud-drvo nije smjelo posjeći igdje u kraljevstvu. Kako bi bogovi mogli posvjedočiti zapečaćenju, svakom je drvu na otoku dano lice, a poslije, sveti red zelenih ljudi postavljen je da stražari nad Otokom lica. Nagodbom su započele četiri tisuće godina prijateljstva između ljudi i Djece. S vremenom, Prvi su se ljudi čak odrekli bogova koje su donjeli sa sobom, i okrenuli se štovanju tajanstvenih bogova šume. Zapečaćenjem nagodbe završilo je Doba osvita i započelo Doba junaka."
whisperer- Posts : 1977
Join date : 01.06.2014
Location : Luna Malekova
Re: Ovo (ni)je moja šuma
ŽIVOT, ŽIVOT
1 Ne verujem u predskazanja, ne primećujem Znake. Ni od kleveta, ni otrova ne bežim. Na svetu smrti nema. Besmrtno je sve. Besmrtno je sve. Nisam se bojao smrti u sedamnaest godina, ni u sedamdeset. Toliko je svetlosti i sveta, nema tame ni smrti na tom svetu. Svi smo na morskoj obali, a ja sam jedan od onih koji vuče mrežu Kada dođe plićak besmrtnosti.
2 Živite u kući - i ona se neće srušiti. Prizvaću bilo koji vek, ući u njega i sagraditi sebi kuću. Eto zbog čega su sa mnom vaša deca i žene vaše za jednim stolom, jednim stolom za pradedu i unuka: Budućnost se završava svaki čas, i ako blago podignem svoju ruku pet svetlosti će ostati kraj vas. Dane prošle tako jako oštricama svojim podupirem. Lancem spasenoga merim vreme, i putovah kroz njega, kao preko Urala.
3 Vek za sebe po svojoj meri biram. Na jugu se prašina razvejavala stepom Visok korov se razlistao; skakavci su igrali, uglačana potkovica je svojim sečivom prorokovala i rekla mi kao monah da ću umreti. Uzeo sam svoju sudbinu i učvrstio je u svom sedlu. I sada sam dostigao budućnost u kojoj jesam, i povukao dizgine kao dečak.
Samo mi treba moja besmrtnost da bi mi krv tekla iz vremena u vreme. Rado bih platio životom za sigurno mesto, stalno toplo. Ne vodi li me to leteća igla života kroz svet kao konac.
1 Ne verujem u predskazanja, ne primećujem Znake. Ni od kleveta, ni otrova ne bežim. Na svetu smrti nema. Besmrtno je sve. Besmrtno je sve. Nisam se bojao smrti u sedamnaest godina, ni u sedamdeset. Toliko je svetlosti i sveta, nema tame ni smrti na tom svetu. Svi smo na morskoj obali, a ja sam jedan od onih koji vuče mrežu Kada dođe plićak besmrtnosti.
2 Živite u kući - i ona se neće srušiti. Prizvaću bilo koji vek, ući u njega i sagraditi sebi kuću. Eto zbog čega su sa mnom vaša deca i žene vaše za jednim stolom, jednim stolom za pradedu i unuka: Budućnost se završava svaki čas, i ako blago podignem svoju ruku pet svetlosti će ostati kraj vas. Dane prošle tako jako oštricama svojim podupirem. Lancem spasenoga merim vreme, i putovah kroz njega, kao preko Urala.
3 Vek za sebe po svojoj meri biram. Na jugu se prašina razvejavala stepom Visok korov se razlistao; skakavci su igrali, uglačana potkovica je svojim sečivom prorokovala i rekla mi kao monah da ću umreti. Uzeo sam svoju sudbinu i učvrstio je u svom sedlu. I sada sam dostigao budućnost u kojoj jesam, i povukao dizgine kao dečak.
Samo mi treba moja besmrtnost da bi mi krv tekla iz vremena u vreme. Rado bih platio životom za sigurno mesto, stalno toplo. Ne vodi li me to leteća igla života kroz svet kao konac.
Gost- Gost
Re: Ovo (ni)je moja šuma
Ligeja je napisao/la:ŽIVOT, ŽIVOT
I feel I’m always on a roller-coaster of feelings. How to get off it? I’ve tried just watching them all but as soon as one has gone, up comes something else!
Live each emotion that you feel. It is you.
Hateful, ugly, unworthy – whatever it is, actually be in it. First give the emotions a chance to come totally up into the conscious. Right now, by your effort of watchfulness you are repressing them in the unconscious. Then you get involved in your day-to-day work and you force them back again. That is not the way to get rid of them.
Let them come out; live them, suffer them. It will be difficult and tedious but immensely rewarding. Once you have lived them, suffered them and accepted them – that this is you, that you have not made yourself in this way so you need not condemn yourself, that this is the way you have found yourself…. Once they are lived consciously, without any repression, you will be surprised that they are disappearing on their own. Their force on you is becoming less; their grip on your neck is no longer that tight. And when they are going away there may be a time when you can start watching.
Once everything comes into the conscious mind it disperses, and when only the shadow is there, that is the time to become aware. Right now it will create schizophrenia; then it will create enlightenment.
Osho, The Transmission of the Lamp
When fear comes, what to do?
Why should you ask to do anything? When there is fear, be afraid! Why create a duality? When moments of fear come be fearful, tremble with fear, allow fear to take possession. Why this constant inquiry: What to do? Can’t you allow life in any way to take possession of you?
When love takes possession, what to do? Be loving! Don’t do anything – allow love to take possession of you. When fear comes tremble like a leaf in a strong wind. And it will be beautiful. When it has gone you will feel so serene and calm, as when a strong storm passes by everything is left calm and quiet after it. Why be always fighting something?
Fear comes – it is natural, absolutely natural. To think of a man who is without fear is impossible because he will be dead. Then somebody will be honking the horn on the road and a man without fear will go on, he will not bother. Then a snake will be on the path and a man without fear will not bother, he will go on. A man without fear will be absolutely foolish and stupid.
Fear is part of your intelligence; nothing wrong in it.
Fear simply shows there is death; and we human beings are here only for a few moments. That trembling says that we are not going to be permanently here, we are not eternally here; a few days more and you will be gone.
In fact because of fear man has been in deep search of religion; otherwise there would have been no point. No animal is religious because no animal is in fear.
No animal can be religious because no animals can be aware of death. Man is aware of death, every moment death is there, surrounds you from everywhere. Any moment you will be gone; that gives you a trembling. Why be afraid – tremble! But again the ego says: “No, you – afraid? No, this is not for you, this is for cowards. You are a brave man.”
It is not for cowards. Allow fear. Only one thing is to be understood: when you allow fear and you tremble, watch it, enjoy it, and in that watching you will transcend it. You will see the body is trembling, you will see the mind is trembling but you will come to feel a point within you, a deep center which remains unaffected. The storm passes by but somewhere deep within you is a center that is untouched: the center of the cyclone.
Allow fear, don’t fight with it. Watch what is happening. Go on watching. As your watching eye becomes more penetrating and intense – the body will be trembling, the mind will be trembling – deep within you will be consciousness, which simply is a witness, which only watches. It remains untouched, like a lotus flower in water. Only when you attain to that will you attain to fearlessness.
But that fearlessness is not being unafraid. That fearlessness is not bravery. That fearlessness is a realization that you are two – a part of you will die and a part of you is eternal. That part which is going to die is going to remain always afraid. And the part that is not going to die, which is immortal – for it there is no point in being afraid. Then a deep harmony exists.
You can use fear for meditation. Use all that you have for meditation so that you go beyond.
Osho, Talking Tao,
whisperer- Posts : 1977
Join date : 01.06.2014
Location : Luna Malekova
Re: Ovo (ni)je moja šuma
When moments of fear come, be fearful, tremble with fear. Fear comes – it is natural. When you allow fear and you tremble, watch it, enjoy it, and in that watching you will transcend it.
whisperer- Posts : 1977
Join date : 01.06.2014
Location : Luna Malekova
Re: Ovo (ni)je moja šuma
Rastužio te odlazak dragih osoba.whisperer je napisao/la:
When moments of fear come, be fearful, tremble with fear. Fear comes – it is natural. When you allow fear and you tremble, watch it, enjoy it, and in that watching you will transcend it.
Nemam rječi utjehe, ne znam ih.
Počinjem od sebe, utjeha je u protoku vremena,
smanjuje bol.
Primjetila sam da se puno češće sjetim osoba kojih više nema fizički na ovom svijetu,
nego za njihova života dok smo se mogli čuti i vidjeti al eto nismo imali vremena,
odnosno mislili smo da imamo svo vrijeme ovog svijeta.
Proći će Wisp
Gost- Gost
Re: Ovo (ni)je moja šuma
dromsin je napisao/la:
Rastužio te odlazak dragih osoba.
Nemam rječi utjehe, ne znam ih.
Počinjem od sebe, utjeha je u protoku vremena,
smanjuje bol.
Primjetila sam da se puno češće sjetim osoba kojih više nema fizički na ovom svijetu,
nego za njihova života dok smo se mogli čuti i vidjeti al eto nismo imali vremena,
odnosno mislili smo da imamo svo vrijeme ovog svijeta.
Proći će Wisp
Hvala dromsi. :*
Da, bilo je tužnih dana proteklu godinu. Sada sam u godinama kada te učestalost odlazaka čini puno svjesnijim prolaznosti, tako da je smrt pojam kojeg ću morati sama sa sobom i rasčistiti i pojmiti. Jednostavnija je starost, prerani odlazak jednostavno nije prirodan.. Hvala.
whisperer- Posts : 1977
Join date : 01.06.2014
Location : Luna Malekova
Re: Ovo (ni)je moja šuma
Već par godina pokapam preko reda, teško mi je to više podnositi.
Neki dan saznala da frendica ima tumor na plućima, 47 godina. Sad kreće borba i nada, već smišljam kako biti na pomoći, dok se tamna sjena smije i šapuće, gotovo je.
Neki dan saznala da frendica ima tumor na plućima, 47 godina. Sad kreće borba i nada, već smišljam kako biti na pomoći, dok se tamna sjena smije i šapuće, gotovo je.
Buffy- Posts : 1896
Join date : 03.06.2014
Stranica 1 / 11. • 1, 2, 3 ... 9, 10, 11
Stranica 1 / 11.
Permissions in this forum:
Ne moľeą odgovarati na postove.
|
|