Ovo (ni)je moja šuma
+6
besposlenpop
*madonna*
darla_
Buffy
Lena
urbanstyle
10 posters
Stranica 9 / 11.
Stranica 9 / 11. • 1, 2, 3 ... 8, 9, 10, 11
Re: Ovo (ni)je moja šuma
"U psihi žene traje neprekidni rat između Eve i Lilit – samosvojna, snažna, neosvojiva, slobodna, strasna, Lilit se bori protiv male, zavisne, slabe, patrijahalne Eve, “vile domaćeg ognjišta”. Eva ima jaku infantilnu potrebu za ljubavlju i odobravanjem od strane muža ili tatica. Lilit mora da se odvoji i pobegne, odbija da bude zavisna i potčinjena, i neće da bude sputana i okovana, ona želi da se kreće, da bira i određuje. Plamena i lunarna Lilit je tamna strana ženskog ega u procesu individuacije, koji može da se razvija samo u divljini, nepovezan sa svetom, bez ljubavi, dece, večno pateći od ljubomore prema Evi koja ostaje u muškarčevom zagrljaju.
Senzualnost koja pripada Lilit, odvaja se od nastavljanja vrste i majčinstva, koje je svojstveno aspektu Eve. Zato se muškarci žene Evom, a čeznu za Lilit, koju biraju za ljubavnicu (kao Tomaž u “Nepodnošljivoj lakoći postojanja”, koji je obožavao Sabinu a oženio se Terezom koja mu je, kao Mojsije, došla u pletenoj korpi).
Šta treba danas raditi sa Lilit, koja nam se, zahvaljujući feministkinjama i mnogim uvaženim autorima, uključujući i naše, vratila iz senki prošlosti? Kakav je njen značaj u individuaciji i samoostvarenju?
Sve žene su i Eve i Lilit. Događa se, međutim, da jedan od dva aspekta dominira ceo život. Neophodno je da se na putu individuacije, koji se ozbiljnije ostvaruje posle trideset pete godine, i drugi, potisnuti i zanemareni aspekt osvesti u svakoj ženi.
Taj prvobitni, nagonski, slobodni duh koji postoji u duši žene treba da se spoji sa prvim aspektom žene, sa Evom, da bi žena dostigla celinu, sama sa sobom i sa svojim muškarcem. Svaka žena mora da bude kraljica od Sabe, svesna svoje senke, što se dešava kada vidi svoju Lilit prirodu u ogledalu. Totalna identifikacija sa Lilit, koja se događa u ekstremnom feminizmu, predstavlja razumljivu pobunu protiv muške tiranije vremena i prostora, ali će ostati jalova, ako se ne osvesti i Eva. Tek kada se sjedine Eva i Lilit, žena može da dostigne viši stepen razvoja, da spozna sopstvene duboke izvore ženske mudrosti. Tek tada će njen brak suprotnosti, hieros gamos, doneti mir, alhemijski cvet, zlato u sebi i u JA-TI odnosu sa drugim polom".
"Tamna strana žene", Dušica Lečić Toševski
Senzualnost koja pripada Lilit, odvaja se od nastavljanja vrste i majčinstva, koje je svojstveno aspektu Eve. Zato se muškarci žene Evom, a čeznu za Lilit, koju biraju za ljubavnicu (kao Tomaž u “Nepodnošljivoj lakoći postojanja”, koji je obožavao Sabinu a oženio se Terezom koja mu je, kao Mojsije, došla u pletenoj korpi).
Šta treba danas raditi sa Lilit, koja nam se, zahvaljujući feministkinjama i mnogim uvaženim autorima, uključujući i naše, vratila iz senki prošlosti? Kakav je njen značaj u individuaciji i samoostvarenju?
Sve žene su i Eve i Lilit. Događa se, međutim, da jedan od dva aspekta dominira ceo život. Neophodno je da se na putu individuacije, koji se ozbiljnije ostvaruje posle trideset pete godine, i drugi, potisnuti i zanemareni aspekt osvesti u svakoj ženi.
Taj prvobitni, nagonski, slobodni duh koji postoji u duši žene treba da se spoji sa prvim aspektom žene, sa Evom, da bi žena dostigla celinu, sama sa sobom i sa svojim muškarcem. Svaka žena mora da bude kraljica od Sabe, svesna svoje senke, što se dešava kada vidi svoju Lilit prirodu u ogledalu. Totalna identifikacija sa Lilit, koja se događa u ekstremnom feminizmu, predstavlja razumljivu pobunu protiv muške tiranije vremena i prostora, ali će ostati jalova, ako se ne osvesti i Eva. Tek kada se sjedine Eva i Lilit, žena može da dostigne viši stepen razvoja, da spozna sopstvene duboke izvore ženske mudrosti. Tek tada će njen brak suprotnosti, hieros gamos, doneti mir, alhemijski cvet, zlato u sebi i u JA-TI odnosu sa drugim polom".
"Tamna strana žene", Dušica Lečić Toševski
whisperer- Posts : 1977
Join date : 01.06.2014
Location : Luna Malekova
Re: Ovo (ni)je moja šuma
... time ticking, space pervading, and the soul moaning, beauty of life, yet pain too…
whisperer- Posts : 1977
Join date : 01.06.2014
Location : Luna Malekova
Re: Ovo (ni)je moja šuma
Invictus
Out of the night that covers me,
Black as the Pit from pole to pole,
I thank whatever gods may be
For my unconquerable soul.
In the fell clutch of circumstance
I have not winced nor cried aloud.
Under the bludgeoning of chance
My head is bloody, but unbowed.
Beyond this place of wrath and tears
Looms but the Horror of the shade,
And yet the menace of the years
Finds, and shall find me, unafraid.
It matters not how strait the gate,
How charged with punishments the scroll
I am the master of my fate:
I am the captain of my soul.
William Ernest Henley
Out of the night that covers me,
Black as the Pit from pole to pole,
I thank whatever gods may be
For my unconquerable soul.
In the fell clutch of circumstance
I have not winced nor cried aloud.
Under the bludgeoning of chance
My head is bloody, but unbowed.
Beyond this place of wrath and tears
Looms but the Horror of the shade,
And yet the menace of the years
Finds, and shall find me, unafraid.
It matters not how strait the gate,
How charged with punishments the scroll
I am the master of my fate:
I am the captain of my soul.
Morticia- Posts : 11
Join date : 02.09.2018
Re: Ovo (ni)je moja šuma
At the barren heart of midnight,
When the shadow shuts and opens
As the loud flames pulse and flutter,
I can hear a cistern leaking.
Dripping, dropping, in a rhythm,
Rough, unequal, half-melodious,
Like the measures aped from nature
In the infancy of music;
Like the buzzing of an insect,
Still, irrational, persistent . . .
I must listen, listen, listen
In a passion of attention;
Till it taps upon my heartstrings,
And my very life goes dripping,
Dropping, dripping, drip-drip-dropping,
In the drip-drop of the cistern.
by William Ernest Henley
When the shadow shuts and opens
As the loud flames pulse and flutter,
I can hear a cistern leaking.
Dripping, dropping, in a rhythm,
Rough, unequal, half-melodious,
Like the measures aped from nature
In the infancy of music;
Like the buzzing of an insect,
Still, irrational, persistent . . .
I must listen, listen, listen
In a passion of attention;
Till it taps upon my heartstrings,
And my very life goes dripping,
Dropping, dripping, drip-drip-dropping,
In the drip-drop of the cistern.
by William Ernest Henley
Morticia- Posts : 11
Join date : 02.09.2018
Re: Ovo (ni)je moja šuma
ŠTO NAS SVE ČEKA U MAGLI
Presječeno je ljeto: što maglama, što kišom.
(U djetinjstvu: kvasac su tako sjekli u
kolonijalnoj radnji.)
Čuj: šušti sad oko nas kao da neko nam priča
krišom
Što nas sve čeka u magli tek kad list padne
zadnji.
Pijaca kisne. Kraj tezge: žena sa mišlju
najtišom.
Kako se nismo nadali da će sve biti tako
Kao što je bilo i zadnji put čim iščile se sa
kože
Pigmenti sunca i mora što skupljasmo polako.
Zar i pomisliti smo mogli da će da se roje i
množe
Prelijepi časi života u kojima živjesmo lako?
U zavjesu uvijeni, kraj okna, zurimo pomno u
vrijeme:
Kap, svijetla, u tramvajskoj šini – jedini je sad
bljesak.
List se otkida, strepimo: kao da će pasti na
teme!
O šta li smo sve to htjeli dok hodasmo bosi niz
pijesak
Žutom padinom ljeta što spuštala se blago niz
vrijeme?
Presječeno je ljeto: što maglama, što kišom.
(U djetinjstvu: kvasac su tako sjekli u
kolonijalnoj radnji.)
Čuj: šušti sad oko nas kao da neko nam priča
krišom
Što nas sve čeka u magli tek kad list padne
zadnji.
Pijaca kisne. Kraj tezge: žena sa mišlju
najtišom.
Kako se nismo nadali da će sve biti tako
Kao što je bilo i zadnji put čim iščile se sa
kože
Pigmenti sunca i mora što skupljasmo polako.
Zar i pomisliti smo mogli da će da se roje i
množe
Prelijepi časi života u kojima živjesmo lako?
U zavjesu uvijeni, kraj okna, zurimo pomno u
vrijeme:
Kap, svijetla, u tramvajskoj šini – jedini je sad
bljesak.
List se otkida, strepimo: kao da će pasti na
teme!
O šta li smo sve to htjeli dok hodasmo bosi niz
pijesak
Žutom padinom ljeta što spuštala se blago niz
vrijeme?
whisperer- Posts : 1977
Join date : 01.06.2014
Location : Luna Malekova
Re: Ovo (ni)je moja šuma
Kad za srce ujedeš ženu na putu buđenja
Smatraj se grešnom zmijom što zubom svojim kroz kičmu njenu sipa mudrost
Smatraj se jatom zlosutnih vrana što joj kosu upliću u oblak
Smatraj se božijom kaznom njenih zabluda
Kosačem što smrt sije medju nježne godine njene mladosti
Smatraj se anđelom crnim što krila širi nad sjenkom njenog pokajanja
Što misao njenu raznosi u najdubljim ratovima dualnosti
Smatraj se onim što joj je kičmu smrvio u prašinu da se kroz život više ne saginje
Smatraj se začetnikom novog poretka i daljim od najdaljeg čovjeka
Jer ona te poznati ne može
Kad u plamen sopstveni uđe
Ti si naložio vatru u kojoj izgaraju njena oka dva
Da treće progleda
I nema tog sna
U kom te ima sad
Jer samo si čovjek
Samo si grešnik
Samo si sve što bila sam ja
Onoliko koliko možeš da podneseš
Toliko ti bog da
Tebi treptaj samo
Meni prostranstva sva
Meni buđenje u životu ovom
Tebi u životu nekom novom
Ostaj spokojno
Ostaj miran
Dok oko istine zidine se ruše
Kad sretnemo se opet
Daću ti sve što dao si meni
Najdraži stranče
Prijatelju moj
Dječače mali
Duše moje duše
J.I.D.
Smatraj se grešnom zmijom što zubom svojim kroz kičmu njenu sipa mudrost
Smatraj se jatom zlosutnih vrana što joj kosu upliću u oblak
Smatraj se božijom kaznom njenih zabluda
Kosačem što smrt sije medju nježne godine njene mladosti
Smatraj se anđelom crnim što krila širi nad sjenkom njenog pokajanja
Što misao njenu raznosi u najdubljim ratovima dualnosti
Smatraj se onim što joj je kičmu smrvio u prašinu da se kroz život više ne saginje
Smatraj se začetnikom novog poretka i daljim od najdaljeg čovjeka
Jer ona te poznati ne može
Kad u plamen sopstveni uđe
Ti si naložio vatru u kojoj izgaraju njena oka dva
Da treće progleda
I nema tog sna
U kom te ima sad
Jer samo si čovjek
Samo si grešnik
Samo si sve što bila sam ja
Onoliko koliko možeš da podneseš
Toliko ti bog da
Tebi treptaj samo
Meni prostranstva sva
Meni buđenje u životu ovom
Tebi u životu nekom novom
Ostaj spokojno
Ostaj miran
Dok oko istine zidine se ruše
Kad sretnemo se opet
Daću ti sve što dao si meni
Najdraži stranče
Prijatelju moj
Dječače mali
Duše moje duše
J.I.D.
whisperer- Posts : 1977
Join date : 01.06.2014
Location : Luna Malekova
Re: Ovo (ni)je moja šuma
Kuda pobeći u ovaj dan?
U gusti sneg? U pusti vrt?
Pasti u meki bolesni san
Kao na smet, pod led, u smrt?
Kuda pobeći sa ovog dna?
Visoko negde? Još dublje? gde?
Eno već teške ruke sna
Pribijaju te kocem za tle.
Kuda pobeći u ovaj čas
Kristalno prazan, slep i čist?
O gde su vrata? Gde je spas?
To toneš već u tupi san.
Srce tek šuška ko suvi list.
Zar nikud pobeći u ovaj dan?
U gusti sneg? U pusti vrt?
Pasti u meki bolesni san
Kao na smet, pod led, u smrt?
Kuda pobeći sa ovog dna?
Visoko negde? Još dublje? gde?
Eno već teške ruke sna
Pribijaju te kocem za tle.
Kuda pobeći u ovaj čas
Kristalno prazan, slep i čist?
O gde su vrata? Gde je spas?
To toneš već u tupi san.
Srce tek šuška ko suvi list.
Zar nikud pobeći u ovaj dan?
whisperer- Posts : 1977
Join date : 01.06.2014
Location : Luna Malekova
Re: Ovo (ni)je moja šuma
But can you love me in the deep? In the dark? In the thick of it?
Can you love me when I drink from the wrong bottle and slip through the crack in the floorboard?
Can you love me when I'm bigger than you, when my presence blazes like the sun does, when it hurts to look directly at me?
Can you love me then too? Can you love me under the starry sky, shaved and smooth, my skin like liquid moonlight?
Can you love me when I am howling and furry, standing on my haunches, my lower lip stained with the blood of my last kill?
When I call down the lightning, when the sidewalks are singed by the soles of my feet, can you still love me then?
What happens when I freeze the land, and cause the dirt to harden over all the pomegranate seeds we've planted?
Will you trust that Spring will return?
Will you still believe me when I tell you I will become a raging river, and spill myself upon your dreams and call them to the surface of your life?
Can you trust me, even though you cannot tame me?
Can you love me, even though I am all that you fear and admire?
Will you fear my shifting shape?
Does it frighten you, when my eyes flash like your camera does?
Do you fear they will capture your soul?
Are you afraid to step into me?
The meat-eating plants and flowers armed with poisonous darts are not in my jungle to stop you from coming. Not you.
So do not worry. They belong to me, and I have invited you here.
Stay to the path revealed in the moonlight and arrive safely to the hut of Baba Yaga: the wild old wise one, she will not lead you astray if you are pure of heart.
You cannot be with the wild one if you fear the rumbling of the ground, the roar of a cascading river, the startling clap of thunder in the sky.
If you want to be safe, go back to your tiny room the night sky is not for you.
If you want to be torn apart, come in. Be broken open and devoured. Be set ablaze in my fire.
…
Can you love me when I drink from the wrong bottle and slip through the crack in the floorboard?
Can you love me when I'm bigger than you, when my presence blazes like the sun does, when it hurts to look directly at me?
Can you love me then too? Can you love me under the starry sky, shaved and smooth, my skin like liquid moonlight?
Can you love me when I am howling and furry, standing on my haunches, my lower lip stained with the blood of my last kill?
When I call down the lightning, when the sidewalks are singed by the soles of my feet, can you still love me then?
What happens when I freeze the land, and cause the dirt to harden over all the pomegranate seeds we've planted?
Will you trust that Spring will return?
Will you still believe me when I tell you I will become a raging river, and spill myself upon your dreams and call them to the surface of your life?
Can you trust me, even though you cannot tame me?
Can you love me, even though I am all that you fear and admire?
Will you fear my shifting shape?
Does it frighten you, when my eyes flash like your camera does?
Do you fear they will capture your soul?
Are you afraid to step into me?
The meat-eating plants and flowers armed with poisonous darts are not in my jungle to stop you from coming. Not you.
So do not worry. They belong to me, and I have invited you here.
Stay to the path revealed in the moonlight and arrive safely to the hut of Baba Yaga: the wild old wise one, she will not lead you astray if you are pure of heart.
You cannot be with the wild one if you fear the rumbling of the ground, the roar of a cascading river, the startling clap of thunder in the sky.
If you want to be safe, go back to your tiny room the night sky is not for you.
If you want to be torn apart, come in. Be broken open and devoured. Be set ablaze in my fire.
…
whisperer- Posts : 1977
Join date : 01.06.2014
Location : Luna Malekova
Re: Ovo (ni)je moja šuma
3. How I would Paint Death
White on white or black on black.
No ground, no figure. An immense
canvas,
which I will never finish.
4. How I would Paint Love
I would not paint love.
7. How I would Paint Nostalgia
An old-fashioned painting, a genre piece.
People in bright and dark clothing.
A radiant bride in white
standing above a waterfall,
watching the water rush
away, away, away.
White on white or black on black.
No ground, no figure. An immense
canvas,
which I will never finish.
4. How I would Paint Love
I would not paint love.
7. How I would Paint Nostalgia
An old-fashioned painting, a genre piece.
People in bright and dark clothing.
A radiant bride in white
standing above a waterfall,
watching the water rush
away, away, away.
Tomica- Posts : 1260
Join date : 19.07.2018
Re: Ovo (ni)je moja šuma
Ancestors
See how interesting the number of our ancestors:
Parents: 2
Grandparents: 4
Great Grandparents: 8
Trisavós: 16
Tetravós: 32
Pentavós: 64
Hexavós: 128
Heptavós: 256
Octavós: 512
Eneavós: 1024
Decavós: 2048
In a total of 11 generations, 4094 ancestors ...
All this in about 300 years before we were born!
Stop for a moment and think!
Where did they come from?
How many fights did they experienced?
How hungry have them been?
How many wars?
How many vicissitudes have all our ancestors survived?
On the other hand, how much love, strength, joy, and encouragement have bequeathed us?
How much of their strength to survive, did each of them have within them so that, today, we are here, alive?
We only exist thanks to everything that each of them has gone through.
So bow down and revere your ancestors!
Have gratitude to all our ancestors, for without them, each of us would not have the happiness to experience LIFE.
See how interesting the number of our ancestors:
Parents: 2
Grandparents: 4
Great Grandparents: 8
Trisavós: 16
Tetravós: 32
Pentavós: 64
Hexavós: 128
Heptavós: 256
Octavós: 512
Eneavós: 1024
Decavós: 2048
In a total of 11 generations, 4094 ancestors ...
All this in about 300 years before we were born!
Stop for a moment and think!
Where did they come from?
How many fights did they experienced?
How hungry have them been?
How many wars?
How many vicissitudes have all our ancestors survived?
On the other hand, how much love, strength, joy, and encouragement have bequeathed us?
How much of their strength to survive, did each of them have within them so that, today, we are here, alive?
We only exist thanks to everything that each of them has gone through.
So bow down and revere your ancestors!
Have gratitude to all our ancestors, for without them, each of us would not have the happiness to experience LIFE.
whisperer- Posts : 1977
Join date : 01.06.2014
Location : Luna Malekova
Re: Ovo (ni)je moja šuma
whisperer je napisao/la:Ancestors
Odlicno!
-----
Tomica- Posts : 1260
Join date : 19.07.2018
Re: Ovo (ni)je moja šuma
„U početku bijaše pokret… I još od osvita čovječanstva ples je bio snažno sredstvo izražavanja i slavlja, pojavljuje se na muralima egipatskih faraona i do dana današnjeg nadahnjuje tvorce plesa. Plesom su se zazivali brojni bogovi i božice plesa sa svime što predstavljaju značenjski i konceptualno, poput ravnoteže, iz koje proizlazi pravda, muzikalnosti, tona, individualne i kozmičke svijesti i tako redom.
Jednom sam pročitala sljedeće: „U doba faraona smatralo se da ples uzdiže duh plesača te publike sačinjene od gledatelja ili sudionika. Glazba i ples obraćaju se najuzvišenijim nagonima čovječnosti te ujedno tješe u trenucima razočarenja i gubitaka u životu.“
Pokret je jezik kojim govorimo svi. Pokret je univerzalan jezik koji pripada svima koji rastvore svoja osjetila i poslušaju. Potrebno je slušati, slušati bez upadica, slušati bez prosudbi, slušati u tišini i dopustiti pokretu da prođe tijelom baš sada, jer je sve u nama i oko nas u pokretu, stalnom pokretu. Tada tijelo ne laže, jer sluša svoju istinu i iskazuje ju.
Slušajući otkucaje svog srca možemo plesati ples života, koji iziskuje pokret, pokretljivost i prilagodljivost, koreografiju u stalnoj mijeni.
U današnje doba kada su veza i povezanost preuzeli nova značenja, a naša se sposobnost za povezivanje nalazi na najnižim granama, ples ostaje najtraženija radnja koja nam pomaže da iznova uspostavimo tu izgubljenu vezu. Ples nas vraća korijenima, u kulturnom, ali i u najneposrednijem osjetilnom, osobnom, individualnom smislu, sve do srži i dubine srca, a ujedno nam omogućava da ostanemo društvene životinje. Jer upravo onda kada se povežemo sami sa sobom, kada osluhnemo svoj unutarnji ritam, mi zaista možemo uspostaviti vezu s drugima i komunicirati.
Ples je mjesto gdje se razmjenjuje kultura, a granice ruše u prostoru inkluzije i jedinstva zahvaljujući neizgovorenom jeziku univerzalnosti.
Tijelo je instrument izraza, nositelj našeg glasa, naših misli, naših osjećaja, naše povijesti, našeg bića i postojanja, naših težnji da se izrazimo i povežemo putem pokreta.
Ples je prostor koji nam omogućuje da se povežemo s istinom, a za to je potrebno tiho mjesto. Ples nam omogućuje da se povežemo i osjećamo ispunjeno, a samo s tim osjećajem možemo pronaći mir uz koji dolazi tišina. U tišini čujemo, slušamo, govorimo, a kroz mir učimo plesati svoje istine i tada ples postaje bitan.
Pokret i ples su mjesto gdje iz vertikalnog možemo prijeći u horizontalno, odozgo dolje i obrnuto. Pokret i ples su mjesto gdje se kaos može stvoriti i prerasporediti, a i ne mora. Gdje možemo stvoriti vlastite stvarnosti i kratkotrajne, prolazne trenutke jedan za drugim. Trenutke koji će nas ganuti i ostati nam u sjećanju, nadahnuti nas te promijeniti nas i druge za cijeli život. To je moć istinskog izraza, to je moć plesa.
Ples liječi. U plesu se susreće čovječanstvo.
Pozivam nas da probijemo granice, krize identiteta, nacionalizam i okvire. Oslobodimo se tih ograničenja i pronađimo pokret i zamah u tom univerzalnom jeziku. Pozivam nas sve da plešemo na naše otkucaje srca, na našu unutarnju istinu jer se u tim unutarnjim pokretima rađaju unutarnje revolucije, a tada nastaje prava promjena.“
whisperer- Posts : 1977
Join date : 01.06.2014
Location : Luna Malekova
Re: Ovo (ni)je moja šuma
Tomica je napisao/la:whisperer je napisao/la:Ancestors
Odlicno!
-----
Zaista jest
To sam prijateljici neki dan govorila vozeći se na ručak, kad me slomi nešto sjetim se mojih baka koje su preživjele nemoguće, kako bih danas ja bila tu.
Ponekad pomislim kako i ja to činim osjećajući stanicama neke koji me možda neće ni znati.
Buffy- Posts : 1896
Join date : 03.06.2014
Re: Ovo (ni)je moja šuma
Gledajte, noć je već odjenula grad u boju bluesa
s mirisom motowna,
čudno se nametnula kišnim perivojima,
neprimjetno prišla trenucima osame u odsjaju
mog pogleda na život, a vi ste
još tu?
osjećam kako me držite za ruku,
toplina vaših dlanova neodoljiva je,
ali ja se ne znam prilagoditi tom proljeću
koje živi u vama.
u meni večeras vlada kišna jesen
i u njoj se krijem kao tek osviješten čovjek.
ipak je ovo grad u kojem se da vješto skrivati.
ulice su uredno posložene,
ukrašene raznobojnim svjetlima
i izgledaju neprikladno
sjajno
no još uvijek ima dana kad se osjećam
kao stranac u tom gradu
pa ga ponekad zovem svojom vlastitom kontradikcijom, svakako
neizvjesnom kolijevkom snova,
a vi me ljubite
iznenađeni mojom sumornom predajom
i nudite mi svoju ljepotu
koju ne zaslužujem. stvarno,
zašto ste tu? priznajem,
spajam se u vama
u svakom smislu vašeg bivanja
jer bio sam rastavljen na sitne djelove,
a sad sam
s vašom ljubaznošću
opet – makar nakratko – sastavljen,
vašom ljepotom oboren,
vašom prihvatljivošću opran,
u vašem pogledu zarobljen
i to me plaši
jer nisam siguran dal’ znate
koliko je opasno ljubiti
sanjara…
ta oni nisu tu da se bude,
oni nisu tu za stvarne ljude.
oni se uplaše čim zazvižde jutarnje ptice
i kriju svoje lice, a vi –
vi mislite da ste otkrili moje?
tu, gdje bi legli poljupce,
ta koža ne postoji.
ne zavaravajte se,
moj svijet ograđen je zidovima prošlosti.
neki to nazivaju melankolijom,
ja opet svojom parodijom –
nesvjesnom strategijom protiv snježnih navala
emotivnog nevremena.
i vi ste još tu? gospođo draga,
nemojte…
žrtva ste prevare.
žrtva za koju
usamljenici kao ja naizgled
ne mare.
Tomislav Braco Antonijević
s mirisom motowna,
čudno se nametnula kišnim perivojima,
neprimjetno prišla trenucima osame u odsjaju
mog pogleda na život, a vi ste
još tu?
osjećam kako me držite za ruku,
toplina vaših dlanova neodoljiva je,
ali ja se ne znam prilagoditi tom proljeću
koje živi u vama.
u meni večeras vlada kišna jesen
i u njoj se krijem kao tek osviješten čovjek.
ipak je ovo grad u kojem se da vješto skrivati.
ulice su uredno posložene,
ukrašene raznobojnim svjetlima
i izgledaju neprikladno
sjajno
no još uvijek ima dana kad se osjećam
kao stranac u tom gradu
pa ga ponekad zovem svojom vlastitom kontradikcijom, svakako
neizvjesnom kolijevkom snova,
a vi me ljubite
iznenađeni mojom sumornom predajom
i nudite mi svoju ljepotu
koju ne zaslužujem. stvarno,
zašto ste tu? priznajem,
spajam se u vama
u svakom smislu vašeg bivanja
jer bio sam rastavljen na sitne djelove,
a sad sam
s vašom ljubaznošću
opet – makar nakratko – sastavljen,
vašom ljepotom oboren,
vašom prihvatljivošću opran,
u vašem pogledu zarobljen
i to me plaši
jer nisam siguran dal’ znate
koliko je opasno ljubiti
sanjara…
ta oni nisu tu da se bude,
oni nisu tu za stvarne ljude.
oni se uplaše čim zazvižde jutarnje ptice
i kriju svoje lice, a vi –
vi mislite da ste otkrili moje?
tu, gdje bi legli poljupce,
ta koža ne postoji.
ne zavaravajte se,
moj svijet ograđen je zidovima prošlosti.
neki to nazivaju melankolijom,
ja opet svojom parodijom –
nesvjesnom strategijom protiv snježnih navala
emotivnog nevremena.
i vi ste još tu? gospođo draga,
nemojte…
žrtva ste prevare.
žrtva za koju
usamljenici kao ja naizgled
ne mare.
Tomislav Braco Antonijević
whisperer- Posts : 1977
Join date : 01.06.2014
Location : Luna Malekova
Re: Ovo (ni)je moja šuma
OTAC, SVETA OBITELJ
Noću otac siđe s ormara
da ugasi svjetlo u banju
i zatvori vrata
Boga vam vašega
Isusa i Gospu
Sveta Obitelj na njegovom jeziku
ponovo je na okupu
Tapka po mračnom hodniku
Prije nego si napuni čašu
sjeti se da je mrtav
visoko podigne šaku
i njome udari po stolu
OTAC, KOVITLAC NIČEGA
Kad ne zna što će
otac zapali cigaretu
Kovitlac ničega
spušta se s ormara
i pada
pada
po nama
OTAC, VEČERNJE VIJESTI
U pola osam otac se spušta do TV-a
pogledati večernje vijesti
Priljubi lice uz ekran i gleda
Slika treperi i bježi
Mi mijenjamo kanale
Penjemo se na krov
Namještamo antenu
Smetnje
Nemamo pojma
zbog čega
OTAC, PISMO
Kad nema nikoga
otac uzme moju olovku
i piše pismo
svome ocu
Piše pa izbriše
OTAC, ZID
Zimi otac uđe u bjelinu zida
i nema ga danima
Jadni naš otac!
Nema ga!
Nema!
Govorimo glasno
tako da nas čuje
kad god prođemo kraj njega
OTAC IZLAZI IZ ZIDA
Noću
otac izlazi iz zida
i gleda nas kako spavamo
Umjesto snijega
s njega
sipi bijeli kreč
i pada po debelom pokrivaču
i po našim glavama
Prije nego se vrati
otac nas ušuškava
Kaže:
Opet su vam gola leđa
primamona vam materina!
OTAC, NEVJERICA
Otkako je umro
otac ne izlazi iz kuće
Već trideset i šest godina
traži samoga sebe
Ide iz jedne u drugu sobu i pita nas:
Jeste li me vidjeli?
Gdje sam?
OTAC, SJENA
Za sunčanih dana
otac širom otvori balkonska vrata
Dovuče plastičnu stolicu
do bijelih rešetki
i gleda
Čudi se
Sve ima sjenu
osim njega
OTAC, FOTO ALBUM
Na svim fotografijama
otac je mlad i nasmijan
Isti sam
kaže i smije se
Pogledajte
Isti
Nisam ostario
ni dan
Iz zbirke “Otac” (vl, nakl. 2019.)
Nada Topić
Tomica- Posts : 1260
Join date : 19.07.2018
Re: Ovo (ni)je moja šuma
the older I get
the more
I'm convinced
memory is purely
poetic process
Tomica- Posts : 1260
Join date : 19.07.2018
Re: Ovo (ni)je moja šuma
TREBA ČINITI DOBRO DO IZNEMOGLOSTI...
Treba činiti dobro do iznemoglosti, treba užasnuti svemir dobrotom onako kako smo mi užasnuti količinom zla na svijetu.
Treba činiti dobro do granice gluposti. I preko nje. I kada nema nikakvog razloga, treba činiti dobro. Treba namjerno, svaki dan, nekome stopliti dušu. Treba zbuniti svemir.
Treba činiti dobro i kada se dobro dobrim ne vraća. Treba, usprkos svemu.
Treba, jer je to jedino i jer ništa nema smisla. I jer je jedini udar na besmisao - to dobro.
Treba činiti dobro i kada pomislimo da ni činjenje dobra nema smisla. Samo besmisleno dobro mi miriše na neki smisao. Savršeno, čisto dobro, bez ikakvog smisla.
Treba činiti dobro do iznemoglosti, treba užasnuti svemir dobrotom onako kako smo mi užasnuti količinom zla na svijetu.
Treba činiti dobro do granice gluposti. I preko nje. I kada nema nikakvog razloga, treba činiti dobro. Treba namjerno, svaki dan, nekome stopliti dušu. Treba zbuniti svemir.
Treba činiti dobro i kada se dobro dobrim ne vraća. Treba, usprkos svemu.
Treba, jer je to jedino i jer ništa nema smisla. I jer je jedini udar na besmisao - to dobro.
Treba činiti dobro i kada pomislimo da ni činjenje dobra nema smisla. Samo besmisleno dobro mi miriše na neki smisao. Savršeno, čisto dobro, bez ikakvog smisla.
Tomica- Posts : 1260
Join date : 19.07.2018
Re: Ovo (ni)je moja šuma
Ispeć ćevape.Tomica je napisao/la:TREBA ČINITI DOBRO DO IZNEMOGLOSTI...
Treba činiti dobro do iznemoglosti, treba užasnuti svemir dobrotom onako kako smo mi užasnuti količinom zla na svijetu.
Treba činiti dobro do granice gluposti. I preko nje. I kada nema nikakvog razloga, treba činiti dobro. Treba namjerno, svaki dan, nekome stopliti dušu. Treba zbuniti svemir.
Treba činiti dobro i kada se dobro dobrim ne vraća. Treba, usprkos svemu.
Treba, jer je to jedino i jer ništa nema smisla. I jer je jedini udar na besmisao - to dobro.
Treba činiti dobro i kada pomislimo da ni činjenje dobra nema smisla. Samo besmisleno dobro mi miriše na neki smisao. Savršeno, čisto dobro, bez ikakvog smisla.
Nema bolje.
I pojesti ih.
Stranica 9 / 11. • 1, 2, 3 ... 8, 9, 10, 11
Stranica 9 / 11.
Permissions in this forum:
Ne moľeą odgovarati na postove.
|
|