Traži se Don Juan :)

[whisperer]

Ja smirujem i podižem more
Ja sam u zrakama sunca
Ja pomažem suncu u njegovom hodu
Ono što mi se čini dobrim, to se događa
Sve se oblikuje prema meni
Ja oslobađam okovane lancima



Vergilijevi su stihovi posvećeni Izidi iz kojih silno vuče ta snaga ženskog principa. U mnogobrojnim situacijama kao žena nađeš se zakovanom za tlo jer nakon ogromnog truda nemaš tu fizičku snagu pomaknuti, izdignuti, podići, voditi. Prizemljujete se i ljuta si, da bi na kraju shvatila kako ta ljutnja ima značajnu povezanost sa tlom. Da je tlo ključno i bitno, nešto što znakovito dijeli vertikalu, horizontalu i dubinu svijeta u kojem živimo. Od silne potrebe da poletimo, vraćamo se na zemlju u postizanje kozmičkog reda u kojima su nam dodjeljene bitne uloge. Uloge najjačih ženskih principa (pra)majke – žene – kćeri ( što je ujedno i poznato mitsko Hekate-Demetre-Perzefone) u kojima žena nije potlačena i diskriminirana, već odiše dominatnom životnom snagom. Osobno mi je uloga Hekate negdje najdominantnija (ona stoji s bakljom u ruci na raskrižju i osvjetljava put). Hekatina veza s Mjeseom pa i sama mjesečeva svijetlost me intuitivo vraća u onu ulogu koja jesam, a ta je osjećaj stajanja na raskrižju,  u situacijama koje su poznate sa velikodušnim, darežljivim, strpljivim prihvaćanjem novoga. No, suprotno tomu, danas mi se čini da su muški principi ili pogubljeni ili previše izmješani ženskima, žene se općenito doimaju zrelije i dominantnije od muškaraca, one su te koje preuzimaju kontrolu i oblikuju kinesferu života. Nevezano čak i o dobi, uvijek je očigledna iskustvena strana žene. Je li zbog intuitivnosti?




Koja su vaša razmišljanja o muškim i ženskim principima? Kako na njih iz današnje perspektive, u kojima su dane veće mogućnosti ženama, gledate i kako ih proživljavate?

[Gost]

•

--> tocak je podsjetnik da ovdje mislim nesto napisati

[kic]

evo ja ću napisati nešto, iako ću vjerojatno promašiti opseg teme



neki dan sam gledao ovaj film, i za one koji su ga također pogledali, ću ga vjerojatno loše opisati

uglavnom, već iz lica postera se vidi o čemu se ovdje radi, o modernom muškarcu on je pisac u firmi koja piše obiteljska ručno pisana pisma, ispostavlja se da nekim obiteljima i parovima piše već dugi niz godina, i tu se već vidi koliko je to društvo odmaknuto od svojih osjećaja kad mora unajmiti svog obiteljskog pisca da im opisuje dirljive trenutke iz njihova vlastita života, a o osjećajima se najviše i radi u filmu, praktički 2h priče o osjećajima iii pretvorio sam se u puding na kraju, od vanilije..

sad, dok se istovremeno rastavlja od svoje žene s kojom je odrastao, zaljubljuje se i ulazi u vezu sa svojim računalom - tj Operativnim sustavom (kojoj glas posuđuje Scarlett Johansson, meni nije sexy), film je malo SF jel, ali po meni su promašili glede toga da će se sve komunicirati glasovno, on stavi bubicu u uho, ide cestom i priča sa svojom Scarlett malo mi je to šizofreno ispalo, ali možda ni ovaj tihi cybersex tipkanjem nije ništa bolji..

sad da ne otkrivam dalje, on definitivno zna izraziti osjećaje, to mu je posao između ostalog, ali unatoč toj "feminiziranosti" on u stvari ipak ne zna podnijeti prave emocije što mu predbacuje i njegova ex-žena, koja veli da ju je htio staviti pod Prozac i ajbok..

i ovaj, moj je stav da je njegova žena u pravu bila (sad sam ko darla, lajkam govore antagonista ), ali mislim da se pretjeruje s tom američkom kulturom javnog izražavanja osjećaja, možda postoji i sukrivica žena u svemu ovome pak? zašto je potrebno izjaviti ljubav ako je iz ponašanja i jednog pogleda sve jasno, verbalna komunikacija nije sve, kao u onom filmu od D.Lyncha "The Straight Story" kad brat s kojim se nije čuo dugi niz godina zbog svađe, doživi srčani, on sjeda na frezu i piči za njega, i na kraju kad se napokon ujedine, sve je jasno iz njihova pogleda, ništa ne progovaraju, lica sve govore..

[Buffy]

She?

[Gost]

Kicinjo, mozes editirati post u bilo kojem trenutku (vremenski je neograniceno). Slika se nije vidjela pa sam prepravila "komande". Nije potrebno postavljati velicinu fotke (kao, primjerice, na nethaeru) jer vec imamo postavljenu odredjenu velicinu koja se klikom na sliku povecava..

----

Pa dobar si osvrt dao. Film sam odgledala prije kojih godinu dana i zaboravih na neke detalje. No, ne mislim da su zene "krive" za "modu" verbaliziranja emocija. Zivimo u kulturalnom krugu koji je usmjeren na govor, logos. Sve se ima potrebu pojasniti, opisati, prenijeti, ogoliti. Pa cak bismo mogli spomenuti i Derridu koji barata pojmom logocentrizma kao neceg sto proizlazi iz falocentrizma , a koji se ne veze samo uz zapadnu metafizicku tradiciju, vec i uz drustvene strukture utemeljene na takvoj tradiciji. Time naravno otvara mogucnost kritike rodne nejednakosti u drustvu.

[Gost]

Ubit ce me Whisp sto cu joj temu odvesti u ovom smjeru, ali asocijativne misli dovukle su me do suvremenog Japana i onog cemu se, kao zena, ne mogu nacuditi i sto mi, u najmanju ruku, izaziva nelagodu. Evo clanka:

-----



Japanska je pornografija grotlo perverzije. No posebno je opscen njezin nacrtani, hentai dio. Hentai je po definiciji seksualna perverzija u najširem smislu te riječi i znači abnormalan seksualni nagon i osobu koja taj nagon osjeća. Paradoksalno, za sadržaj koji društvo smatra abnormalnim (iako to u najvećem dijelu uopće nije), hentai je vrlo rasprostranjen i široko prihvaćen u suvremenoj popularnoj kulturi, ne samo japanskoj. Štoviše, ako je Japan po nečemu danas poznat, onda je to upravo animirana pornografija koju ta dalekoistočna zemlja „najnormalnije“ masovno producira i distribuira svud po svijetu.

Svima poznat loli (lolikon) u međuvremenu je postao sinonim za hentai jer je riječ o sadržaju koji je posebno problematičan i zanimljiv zapadnom tržištu zbog njegove asocijacije s pedofilijom. Erotizacija maloljetnog predpubertetskog ženskog tijela, međutim, samo je jedna od parafilija kojima se hentai bavi. Podjednako zastupljeni fetiši koje nalazimo u eksplicitnim japanskim stripovima su i oppai, paizuri (oba se tiču ženskih grudi), pettanko (punoljetno nerazvijeno žensko tijelo, dječačka figura), megane (fetiš na naočale), incest, yuri (lezbijski seks), futanari (žene s muškim genitalijama), da nabrojim samo neke.

Još jedan od razloga zbog kojeg smo hentai počeli izjednačavati s lolikonom je taj što je u Japanu zabranjen prikaz stidnih dlaka, pa ženske genitalije redovito izgledaju kao da pripadaju djevojčicama, čak i kad to nije slučaj. Zahvaljujući cenzuri dobili smo i tentacles, vrstu hentaija u kojoj različita čudovišta (umjesto muškaraca) penetriraju žene falusoidnim udovima, to jest – kracima. Iako nije riječ o široko rasprostranjenom fetišu, tentacles je zajedno s lolikonom postao prepoznatljivo lice japanske pornografije jer je suštinski hentai, odnosno, perverzan i nesvakidašnji. Ne čudi, dakle, što su loli i tentacles bili prvi hentai na koji sam naletjela još u vrijeme dok smo se na internet spajali dial-upom. Ono što je bilo najčudnije dijelilo se najviše. Zbog toga je uostalom i incest toliko popularan.

Nedavno sam, međutim, primijetila blagi tematski zaokret u hentai sadržajima dostupnim u prijevodu na engleski jezik. Počela sam učestalo nailaziti na monster girl tag. Umjesto tentacles vanzemaljaca, morskih čudovišta i demona koji siluju djevojke, odjednom su krenuli nicati stripovi u kojima su žene postale neljudski element priče. Čovjekolika bića sa ženskim atributima otimaju muškarce, seksualno ih iskorištavaju i ponekad čak nakon seksa ubijaju. Prijetnja nasiljem donedavno je u hentaiju bila privilegija anonimnih muških hordi, sad je međutim postala neraskidivo vezana uz jezu ženske seksualnosti. Kažem jezu jer priče o ženama-čudovištima obično sadrže elemente horora, osim ako ne govorimo o kemonomimi fetišu (žene djelomično životinjske fizionomije) koji ljudi ponekad taguju kao monster girl, iako u mačjim ušima i mekanom životinjskom repu nema ništa čudovišno.

---

Nastavak:

http://muf.com.hr/2015/04/02/monster-girl/

[whisperer]

Ubit ce me Whisp sto cu joj temu odvesti u ovom smjeru, ali asocijativne misli dovukle su me do suvremenog Japana i onog cemu se, kao zena, ne mogu nacuditi i sto mi, u najmanju ruku, izaziva nelagodu. Evo clanka:

/

Samo ti zavijaj naokolo, doći ću ja već do svog Don Juana.

Super što ste se malo i na ovoj temi raspisali, i što je kic s nama. Malo sam se vratila seminarima i učenju pa sam kratka s vremenom, ali uskoro se pridružim opširnije.

[besposlenpop]

...

Značiii - radi se o onom kaj nije izgledalo na prvi pogled ...? 

[Buffy]

Kaj ti Pope misliš o muško ženskom odnosu?

[kic]

ne znam na koji post da odgovorim prvo  

@buffy, ma nije she, prilično je jasno da voli žene, sastavljene od binarnih kodova ili krvi, tkiva i ostalih sitnica, nije bitno

@ligeja, bolje da se ne hvatamo Derride jer smo tek onda proširili temu, a glede Japanskih modernih fetiša, pa ja to kao osoba koja je odrasla na animeu i volim njihove stripove gledam ovako;

nikad me nije privlačio Hentai, gledao sam stvarno većinu iole dobrih anime serija i čitao one najvažnije njihove mange, i mogu reći da me nikad nije privuklo neka perverznija verzija tih priča, jer obično to tak krene: imaš seriju koju voliš - i paf netko napravi  u stvari: porno parodiju na tu priču, ono što je prije ostajalo u mašti što bi bilo kad bi se ti likovi razumjeli jer ima nekih iskrica između njih, ovi odmah ogole i jednostavno naprave, čak i likovi koji u originalnoj priči nemaju nikakvih velikih veza međusobno se ubacuje u orgije..

ugl, ja naravno nisam čistunac, jedna manga koja graniči s hentaiem a čitao sam je: My balls, jedan mladić nesretnim slučajem okolnosti zarobi kraljica demona u svojim testisima, e sad jedna vila objasni mladiću da on ne smije ni slučajno svršiti taj mjesec i tako osloboditi kraljicu demona jer ona je došla na Zemlju da povede demone i vragove iz pakla da zauzmu Svijet kao u proročanstvu jer su demoni u biti dali Zemlju ljudima u najam a sada je vrijeme najma prošlo i eto vraga skok na skok, ugl naravno da jedan mjesec dana ne izgleda isprve kao strašan zadatak, ali demoni i vragovi iz pakla smišljaju razne načine kako bi doveli klinca do klimaksa, a njegovi načini preživljavanja tih kušnji su više nego komični tako da ja tu priču više svrstavam u komediju ruku na srce..

imam još jedan primjer, nedavno sam čitao strip Lost girls od Alan Moorea (autor stripova V for Vendetta, Watchmen, From Hell, i dr), e za ovo bi mi trebalo malo duže za objasniti što se ovdje događa, susreću se tri fiktivna ženska lika u jednom hotelu u Austriju tik pred početak prvog svjetskog rata, riječ je o Alisi iz Zemlje Čudesa naravno, Dorothy iz Čarobnjaka iz OZa i Wendy iz Petra Pana; i ne znate koliko je priča uvrnuta, jer A.Moore je za ovo rekao da nije umjetnost nego baš - pornografija, uvijek je tako reklamirao ovo djelo a ne pod štitom "umjetnosti" pod kojim je sve moguće obraniti, on je htio ovime uzdići pornografiju na jednu imanigativnu razinu jer je uvijek osjećao da je pornografija preslabo iskorištena jer se uvijek svede na mehaničku radnju, između ostalog je oženio ženu koja je crtala za njega strip, sad ako nekog zanima više mogu napisati, ali bojim se da sam skrenuo s teme i da već iovak već svašta pomišljate o meni

[besposlenpop]

Kaj ti Pope misliš o muško ženskom odnosu?

Sex.

[Buffy]

@buffy, ma nije she, prilično je jasno da voli žene, sastavljene od binarnih kodova ili krvi, tkiva i ostalih sitnica, nije bitno

sad ako nekog zanima više mogu napisati, ali bojim se da sam skrenuo s teme i da već iovak već svašta pomišljate o meni

Mislila sam na to kako je radnja potpuno ista kao i u filmu She

Strašno, a ja sam mislila da si ti fin dečko

[Buffy]

Kaj ti Pope misliš o muško ženskom odnosu?

Sex.

I toeto?

[Buffy]

Ja smirujem i podižem more
Ja sam u zrakama sunca
Ja pomažem suncu u njegovom hodu
Ono što mi se čini dobrim, to se događa
Sve se oblikuje prema meni
Ja oslobađam okovane lancima



Vergilijevi su stihovi posvećeni Izidi iz kojih silno vuče ta snaga ženskog principa. U mnogobrojnim situacijama kao žena nađeš se zakovanom za tlo jer nakon ogromnog truda nemaš tu fizičku snagu pomaknuti, izdignuti, podići, voditi.

Koja su vaša razmišljanja o muškim i ženskim principima? Kako na njih iz današnje perspektive, u kojima su dane veće mogućnosti ženama, gledate i kako ih proživljavate?

 A možda ti se više niti ne da.
Uloga majke i čuvarice ognjišta ima svoj vijek trajanja u paradigmi identiteta, dođe vrijeme kada se u tome ne verificiraš samo u smislu planiranog djelanja, već osjećaja koji sami biraju kada i kako će se manifestirati.

Dok se "boriš", a borba za obitelj je tako slatka i smislena, pronalaziš kreativna rješenja, stvaraš podlogu za život onima koji su tvoja ljubav, sve uloge su manje važne od te. Profesionalno te priznaju, trebaju, uzdižu i kritiziraju, svi mi volimo ostaviti trag u prostoru i životima drugih ljudi, ponajviše u očima svojih voljenih, pokazujući im sebe najboljima, i za njih.

Osjećaj topline daje rame na kojem zaspiš, obiteljski ručak i meta jezik koji svaka obitelj ima svoje riječi koje momentalno u tebi bude osjećaj povezanosti.

Ipak, kako je moja baka rekla mojoj majci, a moja majka meni - Zapamti kćeri, uvijek si sama.
Žena je uvijek sama u svojim svjetovima, svi ostali samo su gosti koji u njega uđu i ma koliko davale, postoje svemiri koje s nikime ne dijele.

[Gost]

ugl, ja naravno nisam čistunac, jedna manga koja graniči s hentaiem a čitao sam je: My balls, jedan mladić nesretnim slučajem okolnosti zarobi kraljica demona u svojim testisima, e sad jedna vila objasni mladiću da on ne smije ni slučajno svršiti taj mjesec i tako osloboditi kraljicu demona jer ona je došla na Zemlju da povede demone i vragove iz pakla da zauzmu Svijet kao u proročanstvu jer su demoni u biti dali Zemlju ljudima u najam a sada je vrijeme najma prošlo i eto vraga skok na skok, ugl naravno da jedan mjesec dana ne izgleda isprve kao strašan zadatak, ali demoni i vragovi iz pakla smišljaju razne načine kako bi doveli klinca do klimaksa, a njegovi načini preživljavanja tih kušnji su više nego komični tako da ja tu priču više svrstavam u komediju ruku na srce..


...ali bojim se da sam skrenuo s teme i da već iovak već svašta pomišljate o meni

: )))

Ma samo ti pisi sto ti je na srcu i pameti. Trenutno nisam od rijeci pa se osvrnem na ovo drugi put. Mislim, naprosto plijeni na komentiranje.

E da, moze li mi tko reci kakav avatar imam, za Boga miloga!? Kad gledam putem tableta, cvjetna vilenica. Kad skicnem s "drekica", potistena vanzemaljka. I uopce ne razumijem zasto se to desava.

[kic]

cvjetna vilenica

[besposlenpop]

Kaj ti Pope misliš o muško ženskom odnosu?

Sex.

I toeto?

...

Toe ona čuvena prva asociacia iz sajkoloških testova.

[Buffy]

cvjetna vilenica

Bo'me, ja vidim leteći tanjur

[whisperer]

evo ja ću napisati nešto, iako ću vjerojatno promašiti opseg teme



neki dan sam gledao ovaj film, i za one koji su ga također pogledali, ću ga vjerojatno loše opisati

uglavnom, već iz lica postera se vidi o čemu se ovdje radi, o modernom muškarcu on je pisac u firmi koja piše obiteljska ručno pisana pisma, ispostavlja se da nekim obiteljima i parovima piše već dugi niz godina, i tu se već vidi koliko je to društvo odmaknuto od svojih osjećaja kad mora unajmiti svog obiteljskog pisca da im opisuje dirljive trenutke iz njihova vlastita života, a o osjećajima se najviše i radi u filmu, praktički 2h priče o osjećajima iii pretvorio sam se u puding na kraju, od vanilije..

sad, dok se istovremeno rastavlja od svoje žene s kojom je odrastao, zaljubljuje se i ulazi u vezu sa svojim računalom - tj Operativnim sustavom (kojoj glas posuđuje Scarlett Johansson, meni nije sexy), film je malo SF jel, ali po meni su promašili glede toga da će se sve komunicirati glasovno, on stavi bubicu u uho, ide cestom i priča sa svojom Scarlett malo mi je to šizofreno ispalo, ali možda ni ovaj tihi cybersex tipkanjem nije ništa bolji..

sad da ne otkrivam dalje, on definitivno zna izraziti osjećaje, to mu je posao između ostalog, ali unatoč toj "feminiziranosti" on u stvari ipak ne zna podnijeti prave emocije što mu predbacuje i njegova ex-žena, koja veli da ju je htio staviti pod Prozac i ajbok..

i ovaj, moj je stav da je njegova žena u pravu bila (sad sam ko darla, lajkam govore antagonista ), ali mislim da se pretjeruje s tom američkom kulturom javnog izražavanja osjećaja, možda postoji i sukrivica žena u svemu ovome pak? zašto je potrebno izjaviti ljubav ako je iz ponašanja i jednog pogleda sve jasno, verbalna komunikacija nije sve, kao u onom filmu od D.Lyncha "The Straight Story" kad brat s kojim se nije čuo dugi niz godina zbog svađe, doživi srčani, on sjeda na frezu i piči za njega, i na kraju kad se napokon ujedine, sve je jasno iz njihova pogleda, ništa ne progovaraju, lica sve govore..

Američka psihologija se uglavnom svodi na vrijeđanje prosječne inteligencije pa nije baš neka referentna točka. Sve te njene okosnice od pozitivnog razmišljenja, osvještavanja, izgovaranja osjećaja imaju svoju jasnu svrhu u osobnom rastu, ali ne onu koja se na taj amerikanizirani način distribuira jeftinom metodom- think pink. Fenomen "američkog sna" daje ljudima jaku psihološku i kulturološku motivaciju, ali je ujedno i najtužniji izvor lažnih nada i iznevjerenih očekivanja, iznevjerenih sa strane američkog sistema koji im zapravo pruža osrednji standard u kojem strahuješ da se ne razboliš, a ujedno u sebe trpaš smeće od hrane. Prosječni Amerikanci su odavno odvojeni od samih sebe, od svega su napravili biznis bez imalo ljudskog "dodira" i odnosa, i zato su im "osjećajni" pristupi tipa Oprah, dr Phill, otkrića i senzacija s kojima se u stvarnosti ne znaju nositi, niti im okolina to dopušta. Njima je senzacija i guljenje krumpirića, što se vidi na milijardu you tube klipića. Zamisli im tek dati recept.



Ja ne smatram da je izražavanje osjećaja loše, pod time ne mislim da gubiš ili dobivaš status muškosti ili ženskosti. Jedno je biti u tome patetičan ili lažan, a drugo iskren i u mjeri. Meni osobno to nimalo ne smeta. No, tema nije ciljana uz partnerstvo (iako može biti, no partnera uvijek možeš odabrati ili ne), socijalno smo ovisni o drugima; susjedima, kolegama, poslodavcima, neformalnim susretima i ono što uočavam jest da se kod muškaraca radi o tradicionalnom naučenom obrascu ponašanja i maskama, dok su grebuckanjem ispod kože prestrašeni, nesposobni i misaono nekoordinirani. Primjećujem to i sa studentima s kojima povremeno radim da izrastaju u razmažene i životno nesposobne osobe. I okej, neka su.. mene zbunjuje; koji su to muški principi koji se odjeljuju od ženskih, a da ujedno imaju svrhu, misiju. : ))

[whisperer]

...

Značiii - radi se o onom kaj nije izgledalo na prvi pogled ...? 

Ne, radi se o pitanju- tko i što je muškarac i gdje je nestao? 

Negdje na temi o medjskoj kulturi sam natuknula priču na koji način je sve žena exploatirana u medijima i priložila neke dokaze o još uvijek visokoj razini sexističkog promišljanja nad njima. Medijski svijet vode, reguliraju, kontroliraju muškarci, a prikaz žene kroz medije daje popriličnu sliku i potvrđuje i dalje primitivnu razinu gledanja na ženu. Nadalje, u svakodnevnom okruženju smo okruženi kritiziranju žena, te ljubomorne, nepredvidljive, histerične, zanovijetala, kontrol frikovi etc., što bi dalo zaključiti da sve to muškarci nisu.   Žena je na meti i samoj ženi, međusobno se čupkaju, ogovaraju, prijete... muškarci to ipak suptilnije rade. Pa eto, mene zanima, gdje su ti muškarci koji ne mogu doći na kraj sa ženom i koji su zapravo njihovi principi kada se toliko ograđuju od ženskih?  
Na početku same teme sam navela svoje pa hajde sad vi...

[whisperer]

 A možda ti se više niti ne da.
Uloga majke i čuvarice ognjišta ima svoj vijek trajanja u paradigmi identiteta, dođe vrijeme kada se u tome ne verificiraš samo u smislu planiranog djelanja, već osjećaja koji sami biraju kada i kako će se manifestirati.

Dok se "boriš", a borba za obitelj je tako slatka i smislena, pronalaziš kreativna rješenja, stvaraš podlogu za život onima koji su tvoja ljubav, sve uloge su manje važne od te. Profesionalno te priznaju, trebaju, uzdižu i kritiziraju, svi mi volimo ostaviti trag u prostoru i životima drugih ljudi, ponajviše u očima svojih voljenih, pokazujući im sebe najboljima, i za njih.

Osjećaj topline daje rame na kojem zaspiš, obiteljski ručak i meta jezik koji svaka obitelj ima svoje riječi koje momentalno u tebi bude osjećaj povezanosti.

Ipak, kako je moja baka rekla mojoj majci, a moja majka meni - Zapamti kćeri, uvijek si sama.
Žena je uvijek sama u svojim svjetovima, svi ostali samo su gosti koji u njega uđu i ma koliko davale, postoje svemiri koje s nikime ne dijele.

Lijepo rečeno... no, moram još jednom napomenuti da tema nije usmjerena na moj osobni svijet. On je uglavnom pročišćen, usudila bih se reći sretan. Više gledam širu, generalnu sliku i situacije s kojima se neposredno susrećeš, primjećuješ.. Ja baš volim život, guštam u njemu i svaka nepredvidljivost mi je izazov, no vidim da to u mojoj okolini nije baš tako. Žene su u njemu puno maštovitije, muškarci dosadni.

[besposlenpop]

...

Značiii - radi se o onom kaj nije izgledalo na prvi pogled ...? 

Ne, radi se o pitanju- tko i što je muškarac i gdje je nestao? 

Negdje na temi o medjskoj kulturi sam natuknula priču na koji način je sve žena exploatirana u medijima i priložila neke dokaze o još uvijek visokoj razini sexističkog promišljanja nad njima. Medijski svijet vode, reguliraju, kontroliraju muškarci, a prikaz žene kroz medije daje popriličnu sliku i potvrđuje i dalje primitivnu razinu gledanja na ženu. Nadalje, u svakodnevnom okruženju smo okruženi kritiziranju žena, te ljubomorne, nepredvidljive, histerične, zanovijetala, kontrol frikovi etc., što bi dalo zaključiti da sve to muškarci nisu.   Žena je na meti i samoj ženi, međusobno se čupkaju, ogovaraju, prijete... muškarci to ipak suptilnije rade. Pa eto, mene zanima, gdje su ti muškarci koji ne mogu doći na kraj sa ženom i koji su zapravo njihovi principi kada se toliko ograđuju od ženskih?  
Na početku same teme sam navela svoje pa hajde sad vi...

Vjernik se obraća Bogu:

Bože, cijelog života nisam griješio, dopusti mi da malo uživam prije smrti.

Oduvijek sam želio vidjeti Havaje, ali se strašno bojim aviona, a na
brodu mi nije dobro. Možeš li Ti meni napraviti most do Havaja pa da
tamo odem automobilom?

Bog mu reče:
- To je zaista vrlo komplicirana želja ... A gdje bi bili potporni
stupovi, gdje benzinske crpke ... Uz to, more je vrlo nemirno. Stvarno,
to što želiš je jako teško i tehnički gotovo neizvedivo. Mogu li ti
ispuniti neku drugu, manje zahtjevnu želju?

- Dobro - kaže čovjek. - Želio bih razumjeti žene ... Zašto govore
jedno, a misle drugo? Zašto stalno plaču? Zašto imaju drukčiju logiku
od nas muškaraca? Zašto se stalno prenemažu i zanovijetaju? Zašto
pogrešno tumače naše izjave? Zašto zavide jedna drugoj i ogovaraju ...

Eto, to želim. Razumjeti žene!

A Bog na to odgovori:
- Nego, želiš li ti onaj most s dvije ili s četiri trake?

[kic]

I okej, neka su.. mene zbunjuje; koji su to muški principi koji se odjeljuju od ženskih, a da ujedno imaju svrhu, misiju. : ))

mogu pokušati, figura oca, kad dođe zajedničko dijete njegovo je da to dijete dobije sve, nisam ti rekao ništa što već ne znaš ali iako si rekla da nećemo o partnerstvima i u privatnu sferu, no meni je utisak prejak da ne ispričam, moj najbolji prijatelj je živio s curom koja je imala dijete koje je išlo u prvi razred mislim, on je prihvatio da je dijete uvijek na prvom mjestu ali tražio je da bude barem na br.2, i stvarno se promijenio poprilično, njegova rođena sestra ga nije prepoznala kad smo im došli u posjet, trudio se oko djeteta i mala ga je bila zavoljela, i očekivan rasplet naravno - on nije mogao biti na 2. mjestu, njene prijateljice, rođaci i ostali su se počeli miješati i razdvojili su se.. naravno da nisam čuo cijelu njezinu stranu priče, ali ovo je u obrisima radi forme foruma.

i to je taj naš muški kut gledanja otprilike, ako dođe do pokušaja uzurpiranja odnosa, imaš dva puta, ili kompromis gdje prihvaćaš novo stanje, nakon kojeg više ne osjećaš svoj "mojo" i postaneš dosadan sam sebi kamo li svojoj ženi, ili da ostaneš vjeran sebi, iako volim vjerovati u multipolarnost svijeta i odluka, teško me netko može uvjeriti da u suštini ima više od ta 2 načina za muške..

[whisperer]

...

- Dobro - kaže čovjek. - Želio bih razumjeti žene ... Zašto govore
jedno, a misle drugo? Zašto stalno plaču? Zašto imaju drukčiju logiku
od nas muškaraca? Zašto se stalno prenemažu i zanovijetaju? Zašto
pogrešno tumače naše izjave? Zašto zavide jedna drugoj i ogovaraju ...

Ovo je kao da čitam; Žene s Venere, muškarci s Marsa.
Dublje promisli pope.. koliko muškaraca poznaješ sa gore navedenim principima? I ne prepoznaješ kod nekih žena mušku stranu, a kod muškaraca žensku? Što je za tebe uopće ženstvenost? Ono, kada nas pokušate izmodelirati kako vama odgovara pa smo "podatne", u suprotnom, kada ne uspijete u tome,  smo gnjavaža?  Očekujem podroban odgovor! Go pope, go!

_

Kic, zaslužuješ detaljniji odgovor pa ću odgovoriti kad uhvatim vremena.

[whisperer]

I nešto za razmotriti..

“The father’s job is to teach his children how to be warriors, to give them the confidence to get on the horse to ride into battle when it’s necessary to do so. If you don’t get that from your father, you have to teach yourself.” 
― Cheryl Strayed,

[Sponsored content]