glava od obsidijana

[kic]

tu sam knjigu čitao stvarno prerano, pregazila me krasnim riječima kojima nisam znao značenje, neki ovdje slično lijepo pišu

ali ovoga, što sam htio reći, u zadnje vrijeme razmišljam o tome, kada i kako nastaje konsenzus da su neke stvari zastarjele? mislim da je to često neki opći ali instantni generacijski fenomen, moda prva pada na pamet, ali tu su stvari i očigledne ta isprobavanje novoga je uvijek primamljivo jer je neobično isprva.. ono što me više zanima je - umiranje starih odnosa, pojmova i pogleda.

staro ne nestaje odmah, za neke nikad i ne nestane već je samo promijenilo boju dlake bez dublje metamorfoze, naša politčka scena mi je prevelik motiv za ne spomenuti u ovom svijetlu, 20 godina nakon završetka rata brojimo koliko je bivših komunista prešlo u koju političku stranku, ali ne bih rasparčavao tu temu jer to se radi svakodnevno na svim domaćim portalima ionak..

staro je ono što se mora prevazići, da bi se krenulo naprijed, dakle rekao sam gore da staro nikad ne nestaje u cijelosti? a ipak se mora gurnuti sa strane taj vladajući smrad, da nije bilo autoritarnog režima Metternicha bi li došlo do revolucija i 48'? da nije bilo nametanja jezičnog unitarizma kako bi došlo do hrvatskog proljeća? na kraju u toj čudnoj ironiji - vrtnju kola napretka dugujemo i starim silama u povijesti..

dakle, što se danas nameće a što je zapravo zrelo pasti, mislio sam duže pisati hm ali mi se odjednom spava

[whisperer]

Meni ti je naša politička scena, skupa sa svima nama, kao satiričan prikaz broda Argonauta, ili jednostavnije rečeno- brod luđaka. Mi k'o oni siroti dotepenci koji se ilegalno skrivaju u potpalublju i s kojima se ne zna što činiti, a ovi gore veslaju čas vamo, čas tamo. A sve puno dijagnoza, od proste amnezije do ozbiljnijih poremećaja. Jesi li siguran da se na njima referiramo kao vrijednostima? : ))

Večer kic, lijepa tema.  Nabacit ću nasumce par asocijacija na temu.. Da bi doista mogli poštivati autoritete koji su vlastitim revolucionarnim uradcima svoga doba unosili velike i značajne promjene, vrednovali iste i da bi shvaćali zašto u tom kontekstu autoriteti nikada ne umiru, moramo imati baždareni istraživački um. Netko tko je plošnastog i jednodimenzionalnog uma, a nažalost nam obrazovanje producira takve umove, ne može pojmiti tu vrijednost. Dokle god naše obrazovanje bude proizvodilo mediokritete, suvremenost življenja ostaje samo u teoriji, i za katedrom. Suvremenost je pojam za biti korakom uz vrijeme, pa tako i nadograđivati ono započeto iz davnih dana. Mislim da čovjek konstantno treba težiti izazovima istraživanja, propitivanja, riskiranja, a vrijeme zdravom umu samom po sebi veli kada je vrijeme odmaknuti se po strani. Istraživački um shvaća zašto je i u kolikoj mjeri netko prije njega bio bitan i iz tog aspekta ga poštuje. Kada u vlastitoj struci bacim pogled na neke uradke iz dosta davnih dana, ostanem osupnuta kvalitetom koja me i dan danas dotakne istom jačinom. I to je primjerice moje mjerilo vrijednosti onoga što je staro, ali ostaje.. Sutra ću o mračnijoj strani.

[kic]

ti si zanimljivo biće, ja kad pišem pokušavam praviti mozaik a ti kao da sa strane bacaš hrpu papira u bojama koje uopće nisam vidio..

puno je dijagnoza o našem društvu i zašto smo tako inertni, nepokretni,.. apatični, jednom sam pitao prijateljicu sociologinju što ona misli o tim prevladavajućim tonovima koji se nameću u javnosti, a samo sam dobio elitistički odgovor da se sociologe pita tek nakon što je sve ionako već postalo prekasno..

s jedne strane postoji to uskogrudno gledanje na svoju struku, ne želim percepciju da je moje djelovanje štetno za društvo zapravo već me ono komentar nekorisnosti dira, to me na neki način čini i ukočenim, nedavno sam pročitao knjigu The Checklist Manifesto, i bila mi je napetija od nekih knjiga koje se prodaju u žanru fiktivne avanture, ukratko jedan kirurg je pozvan od svjetske zdravstvene organizacije da pripomogne u jednoj ekipi koja bi smislila neko rješenje za jednostavni boom u svijetu glede operacija, ljudi se sve više operiraju ukratko i to stvara velike troškove ali s druge strane se treba i odmaknuti i promotriti što se to događa u stvari s čovječanstvom da je odjednom tolika potreba za operacijama i kakve su one prirode?

da ne prepričavam cijelu knjigu, ulazio je u druge struke, avioprijevoz, arhitektura, ulaganja na buzu i dr, i svugdje bi našao neki simpatičan detalj koji mu je pomogao u rješenju problema, ili barem pokušaju rješavanja. na kraju se kao visoki kirurg morao spustiti na zemlju, prva stvar koju je uveo je recimo da se prije svake operacije mora upoznati i rukovati sa svojim timom, jer često se događalo da ljudi izađu i ne znaju s kim su uopće radili to, a s druge strane su ti ispod kirurga dobili hrabrost da mu kažu kad je nešto previdio ili zaboravio itd. ugl da ne duljim, super knjigica.

evo par citata iz knjige koja sam capovo:

-

[Sponsored content]