Nebeske trube

[whisperer]

Čudno je to kada te život vraća u situacije čije lekcije još nisi naučio. Nevidljivi su to uzorci koji se provlače kroz cjelokupno tkivo naše egzistencije. I kada pomisliš da je sve u harmoniji, da si zbrinut, voljen, spokojan.. dese se preokreti  i krenemo neku novu priču ispočetka. Čini se da se Univerzumu ne žuri, našoj duši, nad dušama se ne žuri... kao da nagovještavaju da se lekcije ipak trebaju poraditi temeljno. Kada se probudimo iz sna svakodnevnice, shvatimo da jedino stvarno što postoji u tom snu smo mi sami. Stvaramo ga osmjesima, poznanstvima, ljubavima, povezanošću.. Onda dođu blagdanski dani i mi kao da svjesno dopuštamo ući u vrtlog trivijalizacije obojani rumenim obrazima plastičnog djetešca u štalici, i posve je svejedno što zaboravismo svjesnost o tome. Prosinački susreti uz čašicu vina s nama dragim ljudima važniji je od svih istina, laži i mostova. Jer jedini most koji nam je bitan jest onaj koji spaja dvojnost u nama. Što bi Hesse rekao, Iskonsku Majku Prirodu i Dušu kroz Boga. Poznavah one koji nisu dopuštali biti uvjereni da moraš biti kolektivno utopljen u kuhanom vinu da ne bi bio Mr. Nobody, glasno su bili svoji, jedni posebani svoji, dragi ekscentrici s klinčićem između usana, i bili su doista Mr. Yesbody. Ovo je tema za njih, tema za sve one drage ljude koji su bili djelom našeg života, s kojima smo se na neki način doticali, kroz njih učili, nadopunjavali, a i koji su nam ostavili pokoju lekciju na odradu. Upravo zbog njih bismo, mi ovako mali, prizemljeni, izgubljeni od sebe, ovaj blagdan mogli potražiti usputnu stanicu nasmijanog dana i s ljubalju prisjetiti ih se, zahvaliti im što su bili dio našeg putovanja..  uz vesele suputnike i pokoju petardu. One nas uvijek, u trenu, podsjete, da iluzija nestaje s praskom.

[whisperer]

[saritica]

ti bokca, kako je ovo dobar text. ne bi ga ni moj americki zeljko malnara a.k.a anthony bourdain bolje srocio dok luta ulicama seoula ili jerusalema...

[whisperer]

Da, Leb i Sol, odlični tekstovi..

____

Malo sam nejasno pisala, naravno. Tema je za osobe koje više nisu s nama, a ostavili su trag na bilo koji način.

[saritica]

na tvoj text se odnosio moj post. ne na leb i sol. dobro si napisala. kuzi se o cemu je, a stil je bogovski...

[*madonna*]

Ako zelis vidjeti dolinu, popni se na vrh planine;
ako zelis vidjeti vrh planine, podigni se na oblak;
ali ako tezis razumijeti oblak, zatvori oci i razmisljaj.

[whisperer]

[Gost]

----



(Sjećanje na nonića. Ova svjetiljka posebno mi je draga jer ju je sam načinio.  )

[*madonna*]

[*madonna*]

svi koji su prosli kroz nas zivot  ili smo mozda mi bili ti koji smo pukim slucajem ili vlastitom odlukom usli u tudji vlak zivota te prosli komad putovanja koji nas nije spadao ( ili je, mozda je sve predodredjeno ) , ostavili su trag bitan za oblikovanje nasega bica , u najmanju ruku sjecanje na nekoga ili necije djelo bude presudno u odluci za neki nas slijedeci korak.


ali praznina koju ostavi bliznji, bol i patnja koje jednostavno ne zelis otpustiti jer se pateci osjecas bliskijim sa onim kojeg vise nema  , mucenje pitanjima zasto , ponekad ocajnicko iscekivanje cuda jer na trenutak ne vjerujes da je smrt moguca,istinita i konacna te zatvorenih ociju cekati odgovor kroz neki sum ili neobjasnjivi dodir ...   ne priznajes kraj.


takvu prazninu pretpostavljam da je moguce popuniti sa mnogo ljubavi i sjecanja na osobu koja je svojim odlaskom uzrokovala to bolno stanje.
smrt je enigma za nas koji ostajemo a tim bolniji proces prihvacanja sto je osoba koja nas je napustila bliskija. uzima sa sobom i jedan dio nas ali time nas ne sakati vec nas tjera da pocnemo razmisljati, da budemo zreliji . 
 
opet, sa druge strane razuma, nazires da postoje jedna vrata iza kojih se ispreplicu ostrice konacnosti i vjecnosti . do tih vrata necemo doci za ovog zivota ali spoznaja o njima ucini da shvatmo koliko smo maleni i nemocni naspram neobjasnjivog a opet mocni divovi unutar nasih zivih zivota u kojima puteve sami moramo poplociti.

[*madonna*]

[*madonna*]

[*madonna*]

Oprosti mi, pape
Sve te grube rici
I moj zivot sada
Na tvoj zivot slici
Oprosti mi, pape
Sad razumin tebe
Gledan tvoju sliku
Gledajuci sebe

[Buffy]

Čestitala mi Božić danas kćer pokojne prijateljice umrle prije dvije godine.

Prisjetih se moje vrlo bliske prijateljice koja je majci čestitarke radila frizuru, bojala kosu i kako je njeno nezadovoljstvo urađenim bio diplomatski problem, moje se dvije prijateljice svađaju, a ja sam u sredini i smirujem ih.

Sada obje leže na Mirogoju, ostale misli ne želim ni napisati.

[whisperer]

[*madonna*]

jedna od pretuznih prica.

[darla_]

Ja cu pjesmu umjesto rijeci, uvijek me iznova fascinira kako smo u biti fragilna bica

[whisperer]

[Buffy]

Doživjela sam njegovu smrt vrlo osobno... R.I.P.

[besposlenpop]

Doživjela sam njegovu smrt vrlo osobno... R.I.P.

Bogtenemarad    - de si našla tu fotku, zgleda ko da je već onda pokojni.

Sa 69 zapravo je daleko od mladosti, al kak je stalno bil prisutan, moram priznat da me ovo iznenadilo.

OK mi je njegva ranija faza, Ziggy, "Rebel, Rebel", a tu i tam pokoja kasnija ("Ashes to Ashes"). 
Pop faza (uključivo i Iggya) je davež, ko i njegve kostimografije.

[Buffy]

Pop faza me iznenadila, kasnije sam ju prihvatila kao i sve njegove izričaje...

[Gost]

Bowie je bio jedan od onih umjetnika kojeg sam susretala na najneobičnije načine. Ne mogu reći da je bio glazbenik koji me je odredio, jer su to učinili neki drugi, bliži nekom mom glazbenom senzibilitetu, ali Bowie kao Starman, Bowie kao Goblin King, Bowie koji mi šapuće o ljudima mačkama ili me vuče za rukav prema Lynchu, zatim Bowie koji me upoznaje s Bauhausom i post-punkom, odnosno gothic-rockom, Bowie koji me usmjerava prema nekim, potpuno osobnim i samo meni shvatljivim, događajima, taj Bowie s fluidnim identitetom čupkao me je za trepavice i utjecao na oblikovanje mog malenog svijeta. Pozdravljam ga onako kako sam ga i upoznala, kao Čovjeka koji je pao na Zemlju..

[Gost]

Published on Jan 7, 2016
"'Lazarus" off David Bowie's album Blackstar

He turned his own death into artistic expression. Genius to the end.

RIP David

[whisperer]

Doživjela sam njegovu smrt vrlo osobno... R.I.P.

Da... Bože koji šok i tuga. Potpuno sam bez teksta...

[whisperer]

Bio je najšarmantniji lik koji je hodao planetom. Bio je ogromniji od sebe, veći od kamenoloma u sebi. Jedan od najinovativnijih umjetnika modernog doba. Hermetičan na prvu, no zavodljiv svojim traženjem po kutku duše. Umjetnik čiji ne trebaš biti doživotni fan, ali netko komu se uvijek vraćaš. Prelistavajući posljednji album, imam osjećaj da je otišao tiho i smireno, sa završenom svojom pričom... no, nas je ostavio nesmirene sa nedovršenim redcima o crnoj Davidovoj Zvijezdi. Ovo je bila zaista tužna vijest danas i još ju ne prihvaćam kako je u redu..

___

The Sun Machine is Coming Down, and We're Gonna Have a Party

[Sponsored content]