Re: Od Iskona do Čergi ...

[Tomica]

: )))

Ma koja si ti bena! A kako se samo sjetis tih pizdarija?

Tajna operacija kodnog imena "crna lumbrela".
----


Fringe! I miljenica Olivia. Zaboravih da su imali te anima montipajtonovske momente s Walterom jer je on vecinu vremena bio izgubljenog uma, kad nije bio high.


Poceo gledati iznova posljednje sezone?


E da, naisla sam i na spomen djece s crnim ocima, prije ovog clanka s Teslom. Inace, strasno mi je zanimljivo kako se krene s proucavanjem UFO slucajeva, a na kraju ti natovare demonske entitete i Kristovu ljubav. Bas zgodno, je l'?

[Gnječ i tvornica čokolade]

: )))

Ma koja si ti bena! A kako se samo sjetis tih pizdarija?

Tajna operacija kodnog imena "crna lumbrela".
----


Fringe! I miljenica Olivia. Zaboravih da su imali te anima montipajtonovske momente s Walterom jer je on vecinu vremena bio izgubljenog uma, kad nije bio high.


Poceo gledati iznova posljednje sezone?


E da, naisla sam i na spomen djece s crnim ocima, prije ovog clanka s Teslom. Inace, strasno mi je zanimljivo kako se krene s proucavanjem UFO slucajeva, a na kraju ti natovare demonske entitete i Kristovu ljubav. Bas zgodno, je l'?

ne sjetim se. pizdarije mi dođu out of blue kao neka poruka iz druge dimenzije ja sam samo medij-link i pišem automatski bez razmišljanja.

kad bi išao razmišljati nikada se ne bi sjetio takvih pizdarija pa da razmišljam 10 svjetlosnih godina.

a jesam jučer navečer ali pogledao sam samo jednu epizodu kad sam kliknuo na drugu epizodu pojavio se onaj jebeni "captcha" pa sam morao klikati semafore, aute, avione, kamione, pješačke zebre i nikako taj jebeni captcha da skuži da sam sve pogodio i stalno mi daje nove zadatke. tako sam to rješavao nekih 5-10 minuta dok mi nije dopizdilo pa odustah. moram nać neku drugu stranicu gdje je Fringe.

da, taj Đizus i razni klerofašistički demoni iskaču iz paštete svuda pa i u NLO. možda te NLO-e vozi lično Isus Krist?

[Gnječ i tvornica čokolade]

gledam jučer na netu objavili fotografiju kluba onog lopine iz JANAF-a i zapelo mi nešto za oko. brojač novčanica. što radi brojač novčanica iza šanka u tom bircu???? broji pare. koliko im košta pivo? milijun eura? kava je dva milijuna kuna? brlja 3 milijuna kuna?

moje psovanje i pljuvanje po 'rvat'nama je sasvim opravdano.

[besposlenpop]

...

Jao, ovo zvuci kao  pocetak sastava "Jesen u mojem gradu'.

...

A e. 

[bitvica]

I da odavde mahnem iksovcima... 
Drago mi je što ste dobro.

Duda, žao mi je zbog tebe i kćeri. Mogu misliti kako vam je bilo. 
Nećakinja u Švicarskoj je na poslu pokupila koronu od pacijenta koji je 75 godina, a koji nije imao nikakve simptome. Ono, on je pozitivan, njemu ništa, njenim doma ništa, a ona danima jedva diše, svaki udah je borba za zrak s neizvjesnim ishodom . Već ju hvata panika od raspiratora, ali ako i danas ne bude bolje morat će u bolnicu. Inače ne spada ni u jednu od rizičnih skupina. 
Ovaj virus je totalno nepredvidiva beštija koja po nekom samo njemu znanom ključu bira žrtve. Koji je to ključ zna samo on, a možda jednom i mi otkrijemo.

[besposlenpop]

Bečki terorizam je zatroval odnose na Čergama. 
https://kultnix.forumcroatian.com/t1195p1000-sta-radite-sad
A i na Coroni: https://kultnix.forumcroatian.com/t1165p1000-zivot-u-doba-corone#176725

[Gnječ i tvornica čokolade]

Bečki terorizam je zatroval odnose na Čergama. 
https://kultnix.forumcroatian.com/t1195p1000-sta-radite-sad
A i na Coroni: https://kultnix.forumcroatian.com/t1165p1000-zivot-u-doba-corone#176725

pa to je kod vas normalno stanje, rutina, everyday life, business as usual.

[bitvica]

Bečki terorizam je zatroval odnose na Čergama. 
https://kultnix.forumcroatian.com/t1195p1000-sta-radite-sad
A i na Coroni: https://kultnix.forumcroatian.com/t1165p1000-zivot-u-doba-corone#176725

Baš baš bečki terorizam? 
Aj idem vidjeti

[bitvica]

Bečki terorizam je zatroval odnose na Čergama. 
https://kultnix.forumcroatian.com/t1195p1000-sta-radite-sad
A i na Coroni: https://kultnix.forumcroatian.com/t1165p1000-zivot-u-doba-corone#176725

Nakon brzinskog čitanja, čini mi se da nije kriv bečki terorizam nego netrpeljivost koja je eskalirala, a u kojoj si ti pokupio "batine"... onako usput.  
Bome nije ti lako. 
Nedavno je Duda napala tebe zbog neke gluposti koju si napisao, pa te Kate oprala i suosjećala s njom. Ti si se ispričavao, ali zalud, isprika nije bila prihvaćena. Vidim da te i Sara ispsovala na pasja zvona.  
Pope, ja o tebi nemam takvo mišljenje. 
Ne mislim da si nenempatičan i loš. Istinabog, znaš biti nespretan poput slona u trgovini kristala, ali takav si oduvijek i ne znam zašto je to sad odjednom postalo toliko neprihvatljivo.
I još nešto, ma koliko si bio s nekim u žustroj raspravi, ne sjećam se da si ti nekom lijepio gomilu epiteta kako su tebi znali. Dobro, jesi Cigi, ali to je ionako obostrana ljubav, pa se ne računa.  

Ti jednostavno prijeđeš preko takvih stvari i nastavljaš normalnu komunikaciju. To je vrlo lijepa osobina i rijetki se mogu pohvaliti s time. 

Toliko o tebi.

Ako te tješi primamona je ovaj put prošao gore od tebe. On je pokupio toliko ružnih epiteta i od Dude i od Baldricka da sam ostala otvorenih usta. 

Zanimljivo. Nikad ne bih rekla da je ona intelektualni snob. Ok, za Baldricka to odavno znamo.

Šteta.  

I... da... i meni se (kao i Katici) učinilo da pokušava ciljano impresionirati. 
Jedini zajeb je što "meta" ima jednako tvrd stav prema islamskom fundamentalizmu čak i gori nego napadnuti primamona. 

Sve u svemu, omatorili smo.
 
Ovakve svađe su bile svakodnevna rutina nekadašnjih kultnih. 

Sad više nemamo ni snage ni volje za njih. 

Barem ja nemam. 

Čuvaj se.

A i svi ostali...

[Gnječ i tvornica čokolade]

ma qurac omatorili nemaju snage i to. stvar je u tome da se neznaju svađat to je to. gle kako se častimo:


Re: Da remiziramo...
Post by Gnječ Yesterday at 20:49

@Speare Shaker wrote:

3 do 6 mjeseci.
Kakav je to imunitet?
Takav kakav je, ne osobito dug, ali svejedno ne samo individualnog nego i moguće kolektivnog tipa.
U pravilu ne ispunjavam glazbene želje, a posebno ne psihičkim bolesnicima o polupismenim sroljavcima, ali da barem površno pratiš svjetske medije odnosno njihove izvještaje po ovom pitanju, znao bi odgovor na vlastito pitanje, koji te doduše niti ne zanima nego samo sereš sranja radi jer je to tvoja temeljna misija u ovom životu, što si uostalom i uvjerljivo dokazao na ovom forumu trista milijuna puta, ako ne i puno više.

@Gnječ wrote:

ej, srbine, mani se tih tvojih vrijeđanja i gurni si glavu u špaher...moš i u wece šolju.

@Gnječ wrote:


ugledni svjetski znanstvenici kažu da ti imaš narcisoidni poremećaj ličnosti ali da barem površno pratiš svjetske medije odnosno njihove izvještaje po ovom pitanju, znao bi odgovor na vlastito pitanje, koji te doduše niti ne zanima nego samo sereš sranja radi jer je to tvoja temeljna misija u ovom životu, što si uostalom i uvjerljivo dokazao na ovom forumu trista milijuna puta, ako ne i puno više.

@Speare Shaker wrote:

To ne kažu nikakvi svjetski znanstvenici, a pogotovo ne oni ugledni.
To kaže jedan liječeni i nikad izliječeni psihički bolesnik što si ti zapravo.
Uz to si polupismeni sroljo koji doduše zna inteligentno guglati, ali ne zna iole kvalitetno intepretirati izguglani materijal jednostavno zato jer ti tragikomično nedostaje nekog temeljnog obrazovanja odnosno znanja o području guglanja pa zato redovito blebećeš gluparije kao da ti o tome život ovisi, što si uostalom na forumu dokazao doslovce trista milijuna puta, ako ne i puno više.

@Gnječ wrote:

to je sve? ok. možeš ići.

[besposlenpop]

Bečki terorizam je zatroval odnose na Čergama. 
https://kultnix.forumcroatian.com/t1195p1000-sta-radite-sad
A i na Coroni: https://kultnix.forumcroatian.com/t1165p1000-zivot-u-doba-corone#176725

Nakon brzinskog čitanja, čini mi se da nije kriv bečki terorizam nego netrpeljivost koja je eskalirala, a u kojoj si ti pokupio "batine"... onako usput.  
Bome nije ti lako. 
Nedavno je Duda napala tebe zbog neke gluposti koju si napisao, pa te Kate oprala i suosjećala s njom. Ti si se ispričavao, ali zalud, isprika nije bila prihvaćena. Vidim da te i Sara ispsovala na pasja zvona.  
Pope, ja o tebi nemam takvo mišljenje. 
Ne mislim da si nenempatičan i loš. Istinabog, znaš biti nespretan poput slona u trgovini kristala, ali takav si oduvijek i ne znam zašto je to sad odjednom postalo toliko neprihvatljivo.
I još nešto, ma koliko si bio s nekim u žustroj raspravi, ne sjećam se da si ti nekom lijepio gomilu epiteta kako su tebi znali. Dobro, jesi Cigi, ali to je ionako obostrana ljubav, pa se ne računa.  

Ti jednostavno prijeđeš preko takvih stvari i nastavljaš normalnu komunikaciju. To je vrlo lijepa osobina i rijetki se mogu pohvaliti s time. 

Toliko o tebi.

Ako te tješi primamona je ovaj put prošao gore od tebe. On je pokupio toliko ružnih epiteta i od Dude i od Baldricka da sam ostala otvorenih usta. 

Zanimljivo. Nikad ne bih rekla da je ona intelektualni snob. Ok, za Baldricka to odavno znamo.

Šteta.  

I... da... i meni se (kao i Katici) učinilo da pokušava ciljano impresionirati. 
Jedini zajeb je što "meta" ima jednako tvrd stav prema islamskom fundamentalizmu čak i gori nego napadnuti primamona. 

Sve u svemu, omatorili smo.
 
Ovakve svađe su bile svakodnevna rutina nekadašnjih kultnih. 

Sad više nemamo ni snage ni volje za njih. 

Barem ja nemam. 

Čuvaj se.

A i svi ostali...

Poliepo napisano, natenane i analitički, kak ti već znaš.
Fala lepa na dobrim željama ... al nakon ovog (tamo, ne tu   ) počel sam razmišljat da krenem tvojim stopama ...
Maca je otišla, Duda je otišla, Lasta, Whisp, Smilja i Baldrick navrate rjeđe od plaće (ostave par postova, a ak im odgovoriš, najčešće niti nema odgovora il već zaboraviš o čemu je bila riječ ...), Antonac prigodno jednom u sezoni i ostali smo Catica, primamona, Sara i ja - a sa ovo troje su mi odnosi zatrovani i nekakva buduća komunikacija se može svoditi od podjebavanja do ignoriranja.
Koje svrhe imam slat beskonačno Saru kud ona šalje mene?
Čerge su postale ko napuštena deponija smeća na kojima grakće još nekoliko vrana, čuvajući svaka svoj dio teritorija. 

[bitvica]

ma qurac omatorili nemaju snage i to. stvar je u tome da se neznaju svađat to je to. gle kako se častimo:

Sad sam bila tamo. Ne mogu ja to. Iste stare priče, iste uvrede...Šteta vremena. Mogla sam ga i bolje iskoristiti.

[bitvica]

Pope, ne znam što ti je činiti. 

Ono što znam iz iskustva je je da odnosi koji se ne mogu popraviti sada možda se ipak mogu popraviti kasnije, ono, kad se glave ohlade i stvari pogledaju iz drugog kuta. 
A ako se ne poprave ni nakon hlađenja glava, onda nisu vrijedni da se oko njih trudimo, jednostavno kažemo zbogom i tražimo neke nove ljude za komunikaciju.

Barem meni se kasnije puno toga razbistri i budu mi smiješne moje prijašnje reakcije, ali za neke reakcije si i čestitam i kažem zbogom.. zauvijek.
Odmak je zdrav. Barem nama hepo kockicama. 

Učini tako da tebi bude dobro ili barem malo manje loše... ma što to bilo.   

Odoh... mah mah.

[besposlenpop]

...
Odmak je zdrav. Barem nama hepo kockicama. 
...

Štasam ija kocka? 

[bitvica]

...
Odmak je zdrav. Barem nama hepo kockicama. 
...

Štasam ija kocka? 

Ti???? 
Ma daj Pope ne zezaj me. Ti si moj čisti opozit. Tebe treba polit kerozinom da se užgeš.  

Ti si toliko flegmatičan tip da upravo ta tvoja flegmatičnost jako iritira okolinu i protumačena je kao lijenost i nedostatak empatije. 
Nisi ti, Pope, takav debelokožac kao što se čini na forumu.

A pogotovo nisi lijen. Tvoj stan i vrt su uredniji od većine koje sam vidjela radeći ono što sam radila sve ove godine. 
Na održavanju higijene bi ti mogle pozavidjeti mnoge žene .  

Ti jednostavno voliš red i rutinu jer se u njima osjećaš sigurno. I tko smo mi da te izbacujemo iz tvoje sigurnosti i da te prekrajamo po svojim standardima?  

Sve je s tobom u redu, ali se ipak navikni na reakcije onih koji su različiti. Shvati ti njih, kad već oni ne mogu tebe. 
Teško je izgladiti neke nesporazume, ali ponekad je dovoljno jedno obično oprosti, ako se kaže u pravom trenutku.
Čak i kad nismo imali namjeru nekog povrijediti, ali smo ga nekako ipak povrijedili, to oprosti je nužno. Zašto?
Pa osoba koja nam je draga je povrijeđena i njoj to puno znači, a nama neće pasti kruna s glave, jer, eto, nismo povrijedili s namjerom. 

I nadam se da se osjećaš bolje nego onda kad si ovo pisao. 
Drži se... 

[Tomica]

Sad kad imam vasu paznju...

______


" U naš grad iz sela pored Siska doselila se jedna malena trogodišnja djevojčica po imenu Tena. <3
Malena Tena je istraumatizirana konstantnim podrhtavanjima tla na Baniji, te je otac odlučio doći s njom u Rijeku. Zašto baš u Rijeku? Zato što je njegov pokojni djed živio tu, na Kantridi i zaradio mirovinu u 3. maju. Naposljetku tu je i pokopan.
Otac malene Tene je samohrani otac koji o njoj brine od samog rođenja. Ona je njemu cijeli svijet. Majka je malenu Tenu napustila kao bebu, ponekad se javi, no ne pokazuje želju da zatopli odnose s njom. Tata se bori posljednje tri godine kako zna i umije da djevojčicu odgaja u skladu sa svojim mogućnostima koje su ograničene, jer i sam navodi: "Kad si jednom sirotinja, uvijek si sirotinja."
Kada smo telefonski razgovarali, s malenom je bio u parku. Izveo ju je da se djetešce malo poigra.
S Tenom i njenim ocem živi i baka koja ima nekoliko dijagnoza, a i bivši je onkološki pacijent. Trenutno obitavaju u jednoj nekretnini koju su im ustupili dobri ljudi besplatno u najam do 28. 02. Tada gube stan, a kako im besplatni smještaj nismo uspjeli naći, sam otac je pronašao stan za najam koji košta 2000 kuna. Trenutna primanja kojima raspolažu iznose 1300 kuna mjesečno od bakine mirovine. Otac traži posao, možda ga je već i našao dok ovo pišem, jer je u nekim pregovorima.
Za baku nam trebaju tenisice broj 42, jer baka ima problema između ostalog i s nogama, pa bi tenisice trebale biti mekanije. Od robe ne trebaju ništa, to su osigurali.
Molimo vas da nam pomognete iznaći rješenje za ovu obitelj. Nekako je sva euforija pomoći stradalima u potresu splasnula, što je i očekivano, jer to je jednostavno uvijek tako, no ne možemo ovu nevinu djevojčicu, samohranog tat.u i bolesnu baku ostaviti na cesti.
Oni nemaju više svoj dom, nemaju se gdje vratiti.
Hvala vam. <3 "

https://m.facebook.com/groups/180413529255074/permalink/724421951520893/

[Gost]

Posto zasto me je slatkis na x opet baniral a ne da mise sad opet palamuditi s novo registracijama, ovdje odgovaram lasti na post o tome kako moram pronaci ducan u kojem sada pizdica kupuje jagode i tresnje i jogurt i kavu i sav secer ovoga svijeta...

Pastam dezulovicev danasnji post s fejsa gdjeme slatkis spizdex isto pobaniral, lubav moa:

Jezik Hrvata i Srba vječna je naša tema, i nestat će tek kad umre pretposljednji izvorni govornik. Priča o tom izumirućem jeziku, napisana prije točno deset godina - iako je mogla biti napisana i prije stotinu godina ili jučer - objavljena je u Arteriji, prilogu za kulturu Slobodne Dalmacije. Da, nekad davno - znam da zvuči nevjerojatno - Slobodna Dalmacija je imala prilog za kulturu. To tek da ostane za lingvističke antropologe, koje će jednog dana možda zanimati kako je izumro jezik Hrvata i Srba. Iako vjerojatnije neće. Fotografije: Fabiola Xicoténcatl PRIČE S PUSTOG POLUOTOKA: LEGENDA O MANUELU, ISIDRU I JEDNOM PIJETLU Jedna od potresnijih legendi viškog arhipelaga jest ona o babi Jurki i teti Antoniji sa Štondrije, Svetog Andrije, pučinskog otoka dvadeset hiljada valova zapadno od Komiže, što ga službeni štokavski zemljopis zapisuje imenom Svetac, a Tin Ujević "posljednjim rubom Jadrana". Na danas pustom škoju jedini su tragovi čovjeka ilirska gradina Krajicini dvori, u kojoj je po legendi živjela kraljica Teuta, te crkvica Svetog Andrije i tri stare kamene kuće u uvali Slatina, jedinoj na otoku, u kojima je još do prije pola vijeka živjelo sedamdeset žitelja iz roda Zankijevih. I među njima teta Antonija i njena maćeha, baba Jurka. Odlazili su Zankijevi sa svoga škoja jedan po jedan, tko na nebo, tko na more. A nitko se nikad s neba i mora nije vratio: osamdesete godine prošlog vijeka Jurka i Antonija dočekale su kao posljednje stanovnice Štondrije. Cijele dugačke zime, koje bi olujnim burama i orkanskim južinama odsjekle škoj od planeta, provodile su same samcate, poput amazonki iz nekog feminističkog čitanja Robinsona i Petka. Bile su jedna drugoj jedino društvo, ali nikad se na njihovu otoku nije čula ljudska riječ: kao u kakvoj Pirandellovoj komediji, dvije žene, jedine na otoku Svecu, jedine dakle na cijelom svijetu - međusobno nisu razgovarale. Nitko više nije pamtio kada su se i zašto Jurka i Antonija posvađale. Tek, godinama su u istoj kući živjele i spavale, istom se vatrom grijale, ali nikada više ni riječ nisu progovorile. Valjda posljednje riječi izgovorene na nijemom otoku Štondriji zabilježio je tako legendarni komiški reporter Zoran Franičević, zapisujući događaj iz ratne zime 1991., kad je jugoslavenska mornarica blokirala Vis, a avijacija raketirala hvarski repetitor. "U minutama kad je i Višanima, prvi i jedini put, prijetila zračna opasnost, i kad se, svake sekunde, iz viškog Centra za obavješćivanje očekivao signal za paljenje svih otočnih sirena, a u komiškom Spomen domu pet stotina ljudi okupljenih na Zboru građana u grobnoj tišini čekalo što će biti, na otvorenu radio-vezu uletio je izbezumljeni ženski glas." - Nula-jedan, nula-jedan, ubit će mi pivca, ubit će mi pivca! - vikala je, bilježi Franičević, očajna žena. - Rec'te joj da mi ostavi pivca! Eno, eno je vanka, ćapala ga je, ćapala ga je! - Nula-jedan ovdje, centar Vis, jeste to vi, teta Jurka? - Je, je, Svetac ovod. Antonija mi oće ubit pivca! - Jurka! - prekinuo ju je dežurni radist. - Avioni tuku Hvar, ne možete sad držat vezu radi jebenog pivca! Na koncu, da skratim priču, pijetao je završio u loncu, babu Jurku su krajem te ratne zime smjestili u starački dom u Visu, a Antonija, "posljednja Teuta posljednjeg ruba Jadrana", umrla je desetak godina kasnije. Tako je zauvijek zamrla ljudska riječ na pučini pred Komižom. Na legendu o babi Jurki i teti Antoniji podsjetila me priča iz londonskog Guardiana, čija je meksička dopisnica Jo Tuckman ovih dana otišla u selo Ayapa, u saveznoj državi Tabasco, i pronašla Manuela Segoviju i Isidra Velázqueza Méndeza, starce koji još pamte i govore Ayapaneco, odnosno – kako je upozorio profešur Ivo Žanić – ajapski jezik. Ajapski je jedan od sedamdesetak drevnih meksičkih jezika, gotovo iskorijenjenih svojedobnim izgonom iz svih škola i institucija, te zavođenjem španjolskog kao službenog i jedinog. Od svih sedamdeset, ajapski je najugroženiji: señor Manuel i señor Isidro njegova su posljednja dva živa govornika, posljednja usta Nuumte Oote, Istinitog Glasa, kako glasi izvorni naziv tog jezika. Cijelo dugačko dvadeseto stoljeće, još od kraja garidizma, vladavine Tomása Garrida Canabala, zloglasnog guvernera Tabasca koji je zabranio narodnu tradiciju, pučke fešte, katoličku crkvu, alkohol i Ayapaneco jezik – junaka slavnog romana Grahama Greenea "Moć i slava" – svih sedamdeset godina vječne Nacionalne revolucionarne partije Manuel i Isidro proveli su u istoj maloj Ayapi, u kućama udaljenim svega par stotina metara, ali nikad se u selu nije čula riječ ajapskog: dva posljednja čovjeka na kugli zemaljskoj koja govore Nuumte Oote, dva starca sama u svom jeziku, dakle sama na svijetu – međusobno, naime, ne razgovaraju. Nitko više ne pamti kada su se i zašto Manuel i Isidro posvađali, i jesu li se uopće posvađali, ili se samo iz nekog razloga ne podnose. Tek, u istom selu žive, u istom dućanu kupuju, u istoj gostionici piju, a gledaju se poput dva pijetla ispod Popocatepetla. I nikada ni riječ ne progovore. Njihov će jezik, međutim, ipak ostati zabilježen: američki profesor Daniel Suslak, lingvistički antropolog sa sveučilišta Indiana, zajedno sa stručnjacima iz meksičkog Nacionalnog instituta za autohtone jezike, obilazi Manuela i Isidra, snima ih i uredno zapisuje riječ po riječ. Profesor Suslak radi na projektu izrade rječnika Ayapaneca, da ga sačuva za povijest u kojoj više neće biti nikoga niti da šuti Istinitim Glasom svojih predaka. Priča o señor Manuelu i señor Isidru, kao i ona o babi Jurki i teti Antoniji, dvije priče o jezicima i riječima što izumiru prije ljudi, poučne su ljudske priče za one koji još čitaju priče s poukama. Ima jedna takva priča, o jezicima što pišu priče i ljudima što ne čitaju pouke, priča o Ukrasnim figuricama i Srbima, neobičnim narodima s pučinskog poluškoja dvadeset planina istočno od zapada, "posljednjeg ruba Europe" što ga službeni zemljopis zapisuje imenom Balkan, a Emil Cioran "bordelom u plamenu". Dvadeset dugačkih godina Ukrasne figurice i Srbi žive kao prvi susjedi, državu do države, ali nikad se na poluotoku ne čuje ljudska riječ: kao u kakvoj Pirandellovoj komediji, Ukrasne figurice i Srbi, dva naroda sama u svom jeziku, sama dakle na cijelom svijetu - međusobno ne razgovaraju. Domalo, malo tko će više i pamtiti kada su se i zašto Ukrasne figurice i Srbi posvađali, i jesu li se uopće posvađali, ili se samo iz nekog razloga ne podnose. Tek, na istoj zemlji žive i spavaju, istim se Cioranovim plamenom griju, ali nikada ni riječ ne progovore. Jezik njihov umire tako tiho i sporo zarobljen u nijemim ustima, pričaju Ukrasne figurice i Srbi sami sa sobom na svojim neobičnim jezicima, prestravljeni od izvjesne mogućnosti da razumiju onog drugog ili, još gore, sami sebi kažu nešto na njegovom jeziku. Jer njihovi jezici nisu isti, oni tako samo izgledaju, zato što se na hrvatskom jednako šuti kao na srpskom, i jer u toj šutnji razumiju svaku neizgovorenu riječ. Pa se dovijaju Ukrasne figurice i Srbi, sami sa sobom pa među sobom, domisliti nekakve razlike, sve ne bi li se na gluhom Balkanu jedna šutnja razlikovala od druge. Divna je podudarnost te priče s onom iz meksičkog sela Ayapa, gdje se profesor Daniel Suslak, radeći s Manuelom i Isidrom na rječniku njihova umirućeg jezika, susreo s novim, posve nevjerojatnim problemom: senor Manuel i senor Isidro međusobno, naime, ne razgovaraju na dvije različite verzije, ili, što bismo mi rekli - dva standarda ajapskog jezika! Tako valjda izgleda noćna mora lingvističkog antropologa: pronađe u nekom zabitom selu na rubu poznatog svijeta posljednja dva živa govornika nekog izumrlog jezika, pa otkrije da govore dva različita narječja! Ipak, Manuel i Isidro dobro razumiju i znaju što znače riječi koje profesoru Suslaku kazuje onaj drugi, samo dodaju s vremena na vrijeme i verziju na "svom" standardu. Završit će stoga dobro, ako za živ jezik uopće ima dobrog završetka: rječnik Ayapaneca, Nuumte Oote, koji bi trebao biti dovršen ove godine, sadržavat će obje verzije izumrlog, hm, manuelskog ili isidorskog jezika. Ili isidorsko-manuelskog, s koje strane sela se već gleda. Dva su starca iz sela Ayapa posljednji živi ljudi koji govore taj jezik, ali ima ih još mnogo živih koji ga razumiju: valjda nitko na svijetu ne razumije stare, čangrizave Meksikance Isidra i Manuela kad jezikoslovcima objašnjavaju razlike između svoja dva umiruća jezika, kao što ih razumiju čangrizavi Hrvat i Srbin, Izidor i Manojlo što se gledaju kao dva pijetla i objašnjavaju zbunjenom nekom profesoru razliku između Popocatepetla ili Popocatepijetla. Posljednje riječi izgovorene na nijemom poluotoku Balkanu zabilježit će tako lingvistički antropolog s nekog američkog sveučilišta, što će sa stručnjacima iz instituta za autohtone jezike bilježiti čudne, kvrgave riječi toga gotovo izumrlog jezika. Popisivat će profesor toga dana sve u selu, pa zapisivati neobične izraze i goleme razlike između hrvatskog i srpskog Ayapaneca, između "junca" i "juneta", ili "janjeta" i "jagnjeta". Lovit će po dvorištu domaće životinje da ih domoroci imenuju svojim standardom, pa radio-vezom provjeravati razlike između "kokoši" i "kokoške", i "pilića" i "pileta" . Tih dramatičnih dana, svakog dana strepeći da ne umru i posljednji govornici balkanskog Ayapaneca - taman kad profesor u kokošinjcu dođe do "pijetla", a stručnjaci iz instituta u grobnoj tišini budu čekali što će reći oni drugi - na otvorenu radio-vezu uletjet će izbezumljeni muški glas. - Nula-jedan, nula-jedan, ubit će me, ubit će me! - vikat će očajni muškarac. - Recite mu da me ne gađa! Eno, eno ga vanka, tuče mi repetitor, bombardira me iz aviona! - Nula-jedan ovdje, jeste li to vi, barba Izidore? - Je, je, Izidor ovod. Manojlo me oće ubit iz aviona! - Izidore! - prekinut će ga profesor. - Ćapali smo pivca, ne možete sad držat vezu radi jebenog aviona!

[Gost]

[Gost]

N3moj da nam prodj3 voz, batice... ja sam se vec j3enom bacala pod isti...

[Gost]

[Gnječ i tvornica čokolade]

Posto zasto me je slatkis na x opet baniral a ne da mise sad opet palamuditi s novo registracijama, ovdje odgovaram lasti na post o tome kako moram pronaci ducan u kojem sada pizdica kupuje jagode i tresnje i jogurt i kavu i sav secer ovoga svijeta...

barba Berto je reka da je ludost raditi istu stvar iznova i iznova x puta i očekivati drukčije rezultate.

[Tomica]

Posto zasto me je slatkis na x opet baniral a ne da mise sad opet palamuditi s novo registracijama, ovdje odgovaram lasti na post o tome kako moram pronaci ducan u kojem sada pizdica kupuje jagode i tresnje i jogurt i kavu i sav secer ovoga svijeta...

barba Berto je reka da je ludost raditi istu stvar iznova i iznova x puta i očekivati drukčije rezultate.

A mozda ona zeli iskoristiti meskoljenja u Sili, nesto kao potraga za bijelom rupom.. Ako nas forum ne dopusta logiranje/pisanje (crna rupa), jedan od ovih dana onaj bi forum mogao osvanuti kao neocekivana protuteza... (?)

Je l' tako Matzo Baggins?

[Gnječ i tvornica čokolade]

Posto zasto me je slatkis na x opet baniral a ne da mise sad opet palamuditi s novo registracijama, ovdje odgovaram lasti na post o tome kako moram pronaci ducan u kojem sada pizdica kupuje jagode i tresnje i jogurt i kavu i sav secer ovoga svijeta...

barba Berto je reka da je ludost raditi istu stvar iznova i iznova x puta i očekivati drukčije rezultate.

A mozda ona zeli iskoristiti meskoljenja u Sili, nesto kao potraga za bijelom rupom.. Ako nas forum ne dopusta logiranje/pisanje (crna rupa), jedan od ovih dana onaj bi forum mogao osvanuti kao neocekivana protuteza... (?)

Je l' tako Matzo Baggins?

na Pizdexov forum treba baciti atomsku bombu.

[Tomica]

Sta mu je sjediste u Washingtonu?

[Gnječ i tvornica čokolade]

Sta mu je sjediste u Washingtonu?

u tajnom pizdexovom skrovištu koje se nalazi pored skrovišta druga kapulice.

[Sponsored content]