"Everything you want is on the other side of fear"

[whisperer]

Dopada mi se ovaj citat od Jack Canfield-a, a često njemu slični inspirirajući prouzrokuju eureka trenutak u meni gdje mogu opaziti povezanost različitih koncepata i ideja kako bih otkrila nešto novo. Kreativnost i spoznaja gotovo uvijek uključuju i iskustvo raspoznavanja uzoraka neke situacije. Da malo budem jasnija, danas se opet nekako spontano otvorila tema o strahovima, anksioznosti, paničnim napadajima etc. Prijatelj nije htio otići na Velebit jer se bojao da će ga uhvatiti napadaj  i tako... krenula tema o tome, a kako je upravo taj poremećaj u suvremenom dobu uzeo maha, nema više te osobe koja nema veća ili manja slična iskustva. Pa evo neka moja razmišljanja.

Čitala sam davno, a i kroz neka svoja  iskustva s vremenom osvijestila, kako se učenje i provođenje metode improvizacije (osim svakodnevne improvizacijske forme, česte su i one umjetničke) može pretvoriti u koristan instrument u rješavanju i suočavanju sa  strahovima. Improvizacija nekako esencijalno vraća čovjeka, njegovu misao, u trenutak. Dio razloga zašto patimo od strahova je taj što je naš neokorteksni program predoziran aktivnom moždanom aktivnosti brineći se za budućnost. Tako hiperventilirani pogađamo naša buduća dešavanja u svemu onome što želimo učiniti i umjesto da živimo impulsivno i slobodno, umjesto da imamo na raspolaganju življenje u trenutku, mi smo spriječeni i zakočeni "monkey mind-om" koji već prije neke akcije pretpostavlja!! sve što će se izdešavati. Osjećaj da se upuštaš u situaciju koju ne možeš u potpunosti kontrolirati forsira te da improviziraš taj trenutak, forsiran si snaći se u situaciji u kojoj nema mjesta za razmišljanje i tek onda staneš u onaj duboki moment "sada". Upravo taj trenutak umiri unutarnji kritiku, predođbu, onaj moždani self editor, stiša brigu i kontrolu u budućim radnjama. Subjektivno gledajući ti trenuci proizvode trenutke opuštanja i slobode. Zato ljudi koji imaju strahove i treniraju taj oblik improvizacije dođu do onog momenta kada se niti ne sjete što su rekli, uradili. To je po meni pozitivan dio anksiozne zabave koji te nagna da izađeš iz sebe, pored sebe, da se malo izgubiš, da sam sebe podneseš i dopustiš si da budeš sobom iznenađen. Npr, kada gledamo jazz muzičare koji uglavnom improviziraju, oni zapravo nemaju tu kontrolu, prepuste se baš tom trenutku muziciranja i kada ih gledaš sa strane uopće ne vidiš da ta glazba proizlazi iz njih već da ju oni kanaliziraju jedan kroz drugog i sve što su glazbeno proizveli kao da ne pripada njima, već toj zoni trenutka. Baš su to magične stvari. Kao i u svakom trenutku životu najljepši su trenuci kada počneš nekakvu radnju, razgovor, a da uopće niti ne znaš što ćeš napraviti ili reći. Nakon toga kada je sve već učinjeno, odrađeno, krene kognitivni rollercoaster asocijativnog razmišljanja. Budeš iznenađen što se sve izdešavalo, pitaš sam sebe jesi to fakat bio ti. I tek tada kada proanaliziramo trenutke možemo vidjeti što je sve moguće kada si to dopustimo, otpustimo svoje sumnje, otpustimo svoje strahove. Davno pročitani članak, a i neka moja iskustva, kako je improvizacija jedan od načina da eliminiramo ankioznost stvara puno smisla.Valja izaći iz komforne zone, ogoliti se, popesti na pozornicu čak i dopustiti si vidjeti što se može dogoditi. Mi smo Bogovi, naši alati nas čine bogovskim. U simbiozi sa svom znanosti i tehnologijom naša snaga se širi eksponencijalno pa tako i naše mogućnosti. Eto,malo više improvizacije za kvalitetnijim življenjem.

Mislim da nemam neka posebna pitanja.

[whisperer]

Danas imam pitanja.  Uhvatite li se u dnevnoj improvizaciji ili improvizirate li s namjerom? Kako funkcionirate, je l ste kontrol frik?

[*madonna*]

Danas imam pitanja.  Uhvatite li se u dnevnoj improvizaciji ili improvizirate li s namjerom? Kako funkcionirate, je l ste kontrol frik?

Improviziram kada sam free od ljudi i obaveza. Cesto sam bila u improvizacijama kada nisam imala curicu, sto se tice opceg (ne)planiranja dana. Sada opet trebam imati sablonu kako bi podredila sve djetetu ali i unutar sablone ponekad je moguce improvizirati u nekom od instant smisljenih smjerova ..... Koliko volim red, toliko sam majstor naciniti kaos. U njemu obicno uzivam a ponekad platim i konsegvence ...

[besposlenpop]

Danas imam pitanja.  Uhvatite li se u dnevnoj improvizaciji ili improvizirate li s namjerom? Kako funkcionirate, je l ste kontrol frik?

Ja sam sav improviziran.

[whisperer]

Danas imam pitanja.  Uhvatite li se u dnevnoj improvizaciji ili improvizirate li s namjerom? Kako funkcionirate, je l ste kontrol frik?

Improviziram kada sam free od ljudi i obaveza. Cesto sam bila u improvizacijama kada nisam imala curicu, sto se tice opceg (ne)planiranja dana. Sada opet trebam imati sablonu kako bi podredila sve djetetu ali i unutar sablone ponekad je moguce improvizirati u nekom od instant smisljenih smjerova ..... Koliko volim red, toliko sam majstor naciniti kaos. U njemu obicno uzivam a ponekad platim i konsegvence ...

Meni se sve ono što smatram najboljim potezima u životu izdešavalo kroz improvizaciju. Dok su svi ostali pokušaji kroz kalkuliranje morali biti i nekim dobrom plaćeni nazad, a to bi mi umanjilo zadovoljstvo doživljaja. Teško je virtualno govoriti kroz konkretne primjere, no mislim da su često kontrolom shebani ljudi koji su imali čvrsti ili stroži odgoj. Moji su znali gnjaviti nekakvim nebuloznim pravilima i znam da su me ista strahovito gušila, pogotovo u teen danima. Ta kontrola meni nije bila prirodna i skroz sam to duboko u sebi kužila, ali nisam znala prepoznati uzrok. Ono što je bilo očito je da sam u bunt toga stalno bježala od kuće. To mi je bilo fora tada, a i moram priznati super praktično bez tih mobitela od kojih danas ne možeš pobjeći, danas bi mi se znao svaki trag. Moje roditeljstvo danas je potpuno drugačije i mnogi moji poznanici mi "prigovaraju" na nekim odgojnim postupcima. Pa ne vičem previše, pa ne tučem, pa ne korim... Pa ni neću. Malo više živaca, puno razgovora i može se bez histerije i naglih poteza, no kakav je rezultat, valjda ću saznati ubrzo. To ja Lasto uvijek kad uđem u spiku s tobom, krenem po djeci.   Ali generalno, da.. mislim da od djetinjstva kreće to klesanje kontrole, stvaranje frki u glavi i betoniranje zdrave pameti. Meni je posao baziran na improvizaciji, pa kako nju ugrađujem u sebe, tako se to odrazi i na ljude oko mene. Nekim odgovara, neki smatraju da sam luda. No ja zaista mislim da sve više trebamo proživljavati taj trenutak "sada", uživati u njemu, vrijeme ionako prebrzo leti.

[whisperer]

Danas imam pitanja.  Uhvatite li se u dnevnoj improvizaciji ili improvizirate li s namjerom? Kako funkcionirate, je l ste kontrol frik?

Ja sam sav improviziran.

Veliš to kao da su te starci slučajno "slagali": : ))

[*madonna*]

Cim uhvatim vremena i slobode, odgovorm ....

[Lena]

Danas imam pitanja.  Uhvatite li se u dnevnoj improvizaciji ili improvizirate li s namjerom? Kako funkcionirate, je l ste kontrol frik?

uvod ti je odličan....baš lijepo šetataš mislima i uobličuješ ih u priču.....
pronašla sam se u većini napisanoga,a da sad malo i proširim....
ja sam po prirodi poprilično planski tip, oduvijek volim imati u glavi više scenarija i (kao) pripremiti se za njih.....ono vrtiš svašta i misliš e sad će mi biti lakše nešto proživiti.....ali neće naravno.....
imala sam jedan period kad sam intenzivno bila preokupirana svim i svačim i skoro na granici fobije od budućnosti,skoro paralizirana u djelovanju radi svega u glavi,ali prošlo je.....i kaos života mi je znao biti opterećenje.....
no istinski treba osvijestiti da imamo nekakvu kontrolu nad sobom,a za sve ostalo nismo mi tu oni koji djeluju....u svemu tome važno mi je meni bliski ljudi znaju da se mogu na mene osloniti kad im treba jer najjača sam kad je kriza.....dobijem snagu za više ljudi
ne mogu poreći da ću uvijek težiti nekoj vrsti kontrole jer mi se tako čini lakše,ali sad ovo kako si išla dalje sa temom improvizacije nagnala me da i to malo propitam....razmišljala sam i o tome naravno samo kod mene bi bio termin spontanost kao jednakost improvizaciji 
slažem se da se najljepše stvari i interakcije dogode kad je stvar čiste improvizacije ili spontanosti.....ja koliko god sam kontrolirana jako dobro funkcioniram kad se dogode improvizacije, zapravo onda ide ono šta jesi...jel da.....spontano i neočekivano.....
na dnevnoj bazi tu i tamo improviziram,dogodi se,a sa namjerom improviziram ponekad kad mi se učini zgodan trenutak.....najčešće ako želim od nekoga iskrenu reakciju.....to baš volim i cijenim.....
već sam ranije na jednoj ili više tema pisala kako sa godinama najviše volim kad se zaboravim i ne mislim puno....   naravno ne mogu pobjeći od svojih slojeva jer to jesam ja,ali lijepo je nekad baš biti u trenutku i disati punim plućima.....
učim   uvijek učim i ponavljam gradivo.....

[besposlenpop]

Danas imam pitanja.  Uhvatite li se u dnevnoj improvizaciji ili improvizirate li s namjerom? Kako funkcionirate, je l ste kontrol frik?

Ja sam sav improviziran.

Veliš to kao da su te starci slučajno "slagali": : ))

To možda slučajno tak zvuči.
Ponekad i ja volim planirat, al je uvek problem u relizaciji. Manjana ... 

[saritica]

ovo je bogovska tema. "Mi smo Bogovi, naši alati nas čine bogovskim" - tako je. Mi kreiramo svoju realnost. Onako kako sam sebi napravimo, tako ce nam i biti. Raj je tu i ovdje. Ove aktivnosti sto si opisala mi djeluju na flow, a ti to dozivljavas svakodnevno kroz svoju umjetnost. 
Anxiety - mislim da je rijec amigdali koja nas tjera na pretjerani strah. Ako se covjek moze koncentrirati na ovdje i sada bez da gleda previse unaprijed - to je to. A to se moze postici izmedju ostaloga i putem flow-a. 
mindfulness, yoga... 

[whisperer]

Baš ste se fino i bogovski raspisale. Malo vas čituckam pa odvratim štogod kad prstić zasvrbi...

[Buffy]

Danas imam pitanja.  Uhvatite li se u dnevnoj improvizaciji ili improvizirate li s namjerom? Kako funkcionirate, je l ste kontrol frik?

Termina se pridržavam, ili bar pokušavam , improviziram počesto.
Premisu znam, dopuštam otklon zbog životnog iskustva ljepote susreta s onim što zovu serendipity.
Ako se previše u tome pustim, nekako mi eter pokaže, pa je vrijeme za konkretnije planiran pokret.

Mislim kako je ono što su znanstvenici otkrili, da pogledom na policu u trgovini nesvjesno brže od svjesnog izračuna odnos vrijednosti i novca određene namirnice, primjenjivo na skoro sve situacije.
Zato nekada improvizacije budu uspješnije od svjesne pažnje.

[whisperer]

Super.  Ja ću se opet malo nadovezati mislima.

Nedavno sam lutajući netom naletjela na fascinantan članak koji obrazlaže kako instagram generacija doživljava sadašnjost kao predviđanje memorije. Primjerice, uspješnost foto/filter aplikacija kreirala je generaciju individua koja vjeruje da svaki sadašnji trenutak treba biti doživljen kao nešto na što se možemo osvrnuti kasnije. Uzimamo na vlastitu odgovornost dizajniranje trenutka koji će se kasnije osjećati, proživljavati. U tom kontekstu živimo u dvije realnosti u isto vrijeme. Imamo iskustveni dio i memorijski dio sebe. ( o tome je pisao Daniel Kahneman) Što bi to sad značilo? Kao, budi sretan u ovom trenutku i budi zahvalan na ovom trenutku, ali pogodi sto?, ovaj isti trenutak će otići kada pucneš prstom i jedino sto ti ostaje od njega je ta fotografija, filtrirana vintageom, i sve sto će ostati biti će ono kako si sam odlučio zapamtiti ga. Dakle, mi našoj memoriji dajemo pero, dajemo si šansu odlučiti kako ćemo ovaj trenutak pamtiti. Negdje nije to ni loše, mislim dapače da je i ta perspektiva fascinantna. Postajemo umjetnici, arhitekti naših mentalnih narativa, povijesnih digitalnih papiroloških staza, sami odlučujemo tko smo, gradimo mape- a te mape su subjektivne. I da, sada zapravo ne mislim uopće da je to toliko lose jer fascinantno oslobađa našu želju da postanemo umjetnici. Postanemo autori vlastitog života, odlučujemo kako ćemo pamtiti stvari, odlučujemo kako ćemo se pomiriti sa momentima koji prolaze, kako se pomiriti sa tom tragedijom prolaznosti, entropijom. Na kraju zaista ispada da se sadašnjost doživljava kao predviđanje memorije. Sadašnjost ode dok si trepnuo. Ona je doduše bogata, ali nestane u sekundi, plak! I to me proganja stalno, ali, Bože moj... pomirujemo se s tim.

[saritica]

dobro je sve to da se bude kreator svoje realnosti, svoje srece i svog uzivanja ovdje, sada i tu. no medjutim, ovaj drugi dio - da je sve podredjenjo nekakvom "snjimanju" tog momenta mi je cista reflexija degeneracije ljudskog roda kroz tehnologiju. drugim rijecima, meni je sranje sto ovi ljudi na slici rade. njima ta suluda trka da snime moment postaje svrha sama po sebi sto nije u redu. ja se trudim biti kao ova baka i bome za sada uspijevam " />

[Buffy]

Raspodjeljujem ih.

Snimim par trenutaka koncerta Sade ili Tom Jonesa recimo, ali onda ostavim mob kako bih mogla u potpunosti biti u trenutku.

Pokušam usnimiti atmosferu, ne toliko samu muziku, čisto kao podsjetnik, budući trigger, međutim bi me samo snimanje ostavilo zakinutu za doživljaj kojem trčim u zagrljaj.

[besposlenpop]

... ja se trudim biti kao ova baka i bome za sada uspijevam " />

A e. 

[Sponsored content]