Re: Ovo (ni)je moja šuma

[Gost]

Nije gotovo dok nije gotovo. Tocka.

[darla_]

"O my Creator why did you not make me of steel and stone, why did you allow me to feel...There are things you can't control, there are battles you lose, but in the end of the day only thing we have is a poeople we trust... So if You want to frighten me, frighten me with life, cause death is something you have made been used to... What ever happens in the end, remeber us better than we are"

[Buffy]

[whisperer]

Tamo gdje sam ja, ne postoji "moja" ili "tvoja" strana. I u svjetlosti i u tami, ja jesam. Ja sam mračan kao ambis u koji se moraš spustiti, da bi pronašao ono za čim tragaš. U praznini ništavila ja postojim! Ponoćno sunce osvjetljava moje postojanje na ovoj planeti i zato kao sjenka ja po ovom svijetu hodam.... Usudi se znati, nema svjetlosti bez tame!

Bhairava Deva

[whisperer]

White. The color of trust. It's the color of honesty. And the color of the lies he tells himself.

[whisperer]

Hvala na umjetnosti.

[Gost]

Hvala na umjetnosti.

"Ako poravnavši granice Istre i Južne Amerike preklopite mape, te u Istri probodete Savičentu, u Južnoj Americi na istom mjestu biti će označen gradić San Vicente."

[whisperer]

Out on the winding, windy moors
We'd roll and fall in green
You had a temper like my jealousy
Too hot, too greedy

[whisperer]

Dođi u travu visoku da ti cvijetovi poljube koljena.
Cvijetovi lijepo ljube kao jedina žena.
Tu ležim i ja i provodim svoje ljeto kako umijem
Trava koju preko dana ulegnem
Za malu noć se ispravi
I vlati opet kao šuma šume.
I ponovo se, u jutro, pri dnu pokrenu mravi.
U svako jutro ovdje je dobro kao i u svako veče.
U podne: crnim od sunca, zažednim, pa pijem.
Poslije, sijenka počinje da raste i da me tiho krije.
Kad je suton:
Ja ležim nauzak i čekam da prva zvijezda poteče.
Ja, naivni gospodar i crni sluga ptica,
Volio bih i ne bih volio da netko svrati.
Možda se ispod drugih stopala neće ispraviti vlati?

[whisperer]

Šuti srce u samoći kad naviru uspomene. 

[whisperer]

Pošli ste izvan grada u predvečerje da umirite
oči
I ostali ste sasvim sami.
Niste ni znali kako tišina voli nepoznate da
rani iz nevidljive puške
I dugo ste uzalud naprezali oči
Da protumačite arhitekturu ptica koje su letjele.
Predugo ste uzalud bili svijeni prema zemlji
Kao polomljen luk:
Htjeli ste naivno da uhvatite baš onu kap
vremena
Kad se nedirnuta travka popela u vis za novi
milimetar.
Pošli ste u predvečerje:
Niste ni znali
Da vas ramena bole od nevidljivih krovova
Da su vam ruke teške od ne sasvim prirodnih
ljubavi
Pomislili ste da vam se u sluhu nešto događa
A zaboravili ste da ste za sobom povukli zidove
jedne jako navikle ulice.
Pošli ste u predvečerje:
Išli ste polako
I tek ste odjedanput shvatili da to nije vaš
korak iako su noge sasvim vaše.
Išli ste polako:
Samo sad još laganije
Skoro kao da ne idete.
Stali ste
A učinilo vam se kao da i dalje idete korakom
koji nije vaš korak.
Pošli ste izvan grada u predvečerje da umirite oči
I sada ležite u travi
Iako znate da ste htjeli samo da sjednete.
Pored vašeg uha
Jedna travka je prilično šumno porasla za
milimetar
- Vi ništa niste čuli.
U zraku su dvije ptice obilježile krilima
skromnu umjetnost
- Vi ništa niste vidjeli.
Pošli ste u predvečerje
I sada iz trave krišom otvarate oči
I čini vam se da vas još uvek neko nišani iz
nevidljive puške.

[whisperer]

"Brinem, Cassiel. Tako je zamorno voljeti ljude koji uporno bježe od nas.
Zašto nas sve više izbjegavaju?
Zato što je naš neprijatelj snažan, Raphaela.
Ljudi više vjeruju u svijet nego u nas. I ta vjera je sve snažnija...
Sebi su stvorili slike svega...i čekaju da te slike otjeraju njihove strahove...
ispune snove...donesu zadovoljstva...zadovolje potrebe.
Ljudi nisu gospodari zemlje..Zemlja je zagospodarila ljudima.
Sjeti se kako je sve bilo jednostavno?
Mi bi im prišli i sipali riječi u njihova srca.
Rekli bi im "Ne plaši se, ja te štitim"
Tada kada smo bili samo glasovi.
Danas su ljudi opsjednuti lažima.
Sve glasnijim, težim, sve napadnijim lažima...
koje mute njihovu svijest...te nas više ne mogu čuti.
"Ali srca tih ljudi rastu...Oči su im sklopljene...
uho ne čuje...I što manje vide...
što im uho manje čuje, srce će bolje razumjeti."
Koliko dugo mogu biti jedan od njih!
Vidjeti njihovim očima...
Slušati njihovim ušima...
da bih razumio njihovo poimanje vremena...
kako razmišljaju o smrti...
kako osjećaju ljubav...
i kako doživljavaju svijet...
Biti jedan od njih...
i postati glasnik svjetla u njihovim mračnim danima."

Faraway, So Close! (In weiter Ferne, so nah!), Wim Wenders, 1993.

[whisperer]

Pizda, hvala.

[Gost]

Pizda, hvala.

hvala na ignore. blagodarim...milostiva

[Gost]

Pizda, hvala.

hvala na ignore. blagodarim...milostiva

bokić srečice, uvjek isti 

[Gost]

Pizda, hvala.

hvala na ignore. blagodarim...milostiva

bokić srečice, uvjek isti 

naravno da sam uvijek isti za razliku od vas hrvata izdajica i kukavica, oportunista, setebandjere, lopina, kriminalaca, lazova, destruktivaca, inteligentnih bez pokrica, niskoristi, jebivjetara, lahkodelaca, i nastavi niz....

[Gost]

Pizda, hvala.

hvala na ignore. blagodarim...milostiva

bokić srečice, uvjek isti 

naravno da sam uvijek isti za razliku od vas hrvata izdajica i kukavica, oportunista, setebandjere, lopina, kriminalaca, lazova, destruktivaca, inteligentnih bez pokrica, niskoristi, jebivjetara, lahkodelaca, i nastavi niz....i ja tebe volim 

[whisperer]

Pizda, hvala.

hvala na ignore. blagodarim...milostiva

Ljubice, ako je ikome drago što si se nanovo logovao, onda sam to ja. Ali da sam ti skinula sve Bogove s nebesa kada si zbrisao i odnio u nepovrat pp-e sa linkovima i passwordima.. o da, krv sam ti svu u psovkama popila. I nemoj bre mače da mešaš više batine sa situacijom. 

[besposlenpop]

Pizda, hvala.

Napisal je pjesmu ...? 

[whisperer]

A ha, onu, O Jelo Jelice... samo se ne zna je li Jela zaspala ili se utopila u jezeru. : )

[whisperer]

Inspirirajući vikend sa mojim bivšim divnim profesorom. Inspirativno, motivirajuće i dirljivo. Hvala..

[whisperer]

Alexandra leaving dobiva potpuno novo značenje..

[whisperer]

Vrijeme je moje najtiše biće. 
Kad zaželi, ono me daje
vremenu drugih. Premješta me
iz sebe kao gorko piće
na izvor vječno živ.

[Gost]

I've burnt all the holy pages I used to carry
but poems flare in my heart

Ikkyu Sojun




If you only keep poems in your mind, than maybe the non-realistic things in our lives are more important in the end, than the all realistic memories you have from success and failure. This woman experienced a lot of misfortune in her life but now she recites Racine, Valery, Prevert and Baudelaire like nothing. They stayed.... It's remarkable that they are her only remaining memories.

(Agnes Varda donosi pricu o zeni koja se jedino sjeca - pjesama.)

[whisperer]

....

[Sponsored content]