Re: Pozdrav Vi veliki ljudi

[darla_]

ti stvarno nisi normalna. čisto sumnjam da imaš 50. ajde ne pričaj pizdarije.



i ... dobro jutro 

Jutro! U biti sad je vec dan, pa dobar dan!  

Tamo sam ti vec cestitala, ali jos jednom sve, najbolje i najljepse zelje za rockas! 

Nemam 50, ali imam jednu svoju viziju do kojih godina je optimalno da netko rodi, pogotovo prvi puta, sad mozda promijenim misljenje, ali cisto sumnjam.

[besposlenpop]

Mali tečaj za postupanje:

Danci ne pomažu djeci kad padnu, a vrtići su skromni i bez ukrasa

Prvi dan u vrtiću za našu dječicu, ali i njihove roditelje najčešće je vrlo stresno iskustvo. Roditelji su puni brige jer dijete prvi put ostavljaju u novu, nepoznatu sredinu, dok djeca, s druge strane teško podnose odvajanje od roditelja. Tako u Lijepoj našoj taj famozni prvi dan uglavnom prođe u tuzi i plaču djece, koja se grčevito hvataju za mamu ili tatu, kojima se onda srce kida, pa nikako da odu...Onda uskaču tete, koje pokušavaju utješiti mališane i odvratiti im pažnju, a često se dogodi da plač jednoga prouzroči lančanu reakciju... Svakako, ti se prvi dani redovito emotivno proživljavaju i treba vremena da se svi naviknu na novonastalu situaciju.


A sada kao roditelj zamislite sljedeću situaciju: dovedete svoje dijete u vrtić koji je zapravo drvena baraka u kojoj je sve sivo i bijelo, bez i jedne boje, bez tepiha, namještaja, zavjesa, ukrasa, a tete uopće ne reagiraju na vašu prisutnost. Da, upravo takvi su vrtići u Danskoj, a upravo je danski pristup djeci i odgoju Zagrepčanki Kristini Wolsperger Danilovski bio glavni motiv za početak pisanja knjige “Danci i stranci”, u kojoj je, osim spomenutog odnosa prema djeci, opisala i pregršt zanimljivih i pitkih životnih situacija u kojima ponajviše dolaze do izražaja kulturološke razlike između Hrvatske i Danske.
Kristina je dansku avanturu završila prije dvije godine, kada se vratila u Zagreb, s tim da je u Kopenhagenu živjela tri godine.


S vremenskim odmakom, sada na cijelu tu situaciju gleda puno trezvenije nego za vrijeme boravka u ovoj skandinavskoj zemlji.


Slobodna djeca



- Shvaćam da sam tada bila jako osjetljiva i bilo mi je teško jer sam odgajana u skroz drugačijoj kulturi. Još sam imala malu bebu, koja je tada imala godinu i pol dana i taman je krenuo u jaslice. Iz današnje perspektive, to i nije bilo toliko strašno, ali tada sam bila šokirana tim odnosom prema djeci, počevši od izgleda samog vrtića do načina ponašnja teta. Kod nas je dijete u centru i to se na sve načine pokazuje i za dijete se rade svakakve žrtve. Bitno je “što će selo reći”, ali u Danskoj toga nema. Oni smatraju da je ono što nude djeci dosta, te da su neke druge vrijednosti važnije od izgleda vrtića. Djeca su tamo slobodna, jako su popularni “vrtići na otvorenom”, gdje djeca borave u prirodi, na svježem zraku, kako su možda prije živjeli naši djedovi i bake, samo bez šibe, koja je u Danskoj strogo zabranjena! Djeca se odmalena uče individualizmu, dok su naše zajednice ipak zajednice, makar bile lažne i prividne – veli nam Kristina.


Prisjeća se jedne situacije u parku gdje je sa sinom svjedočila nezgodi koja se dogodila djetetu koje je palo sa sprave za igranje i pritom ozlijedio glavu i leđa.


- Njegovi roditelji nisu došli do njega, nego su ga pustili da se samo digne. Dijete je bauljalo, ali se na kraju ipak uspjelo podići na noge bez ičije pomoći i ništa mu nije bilo. Kod nas nema šanse da se to dogodi. Djeca se tamo odgajaju u asketskom duhu, a tako se i živi – veli.


Ipak, možda najveći šok za boravka u ovoj skandinavskoj zemlji Kristina je doživjela kada je ispred vrtića, dok je šibao hladan vjetar, ugledala poredana kolica jedna do drugih, a u njima - bebice! Tako se, naime, čuvaju bebe u danskim jaslicama, ali isto rade i roditelji sa svojom djecom. Jednom je, piše u knjizi, vidjela tri mame koje su otišle na raniju večeru i uredno kolica s djecom ostavila ispred ulaza u restoran.
- Meni je to bilo prestrašno! No, Dancima je to sasvim normalno i svi će vam reći da djeca guštaju spavati na svježem zraku i kako su zdrava i sretna. Kad vidite mališane da se igraju u parku, sva su djeca za naše pojmove obučena bezlično - u tamne skafandere do poda i štramplice, a na licu imaju kape koje im prekrivaju sve osim očiju. Poanta je da nitko ne odskače, a kada bolje pogledate, ta je odjeća jako praktična i lako se pere – nastavlja naša sugovornica.


Kad smo već kod odijevanja, Kristina napominje kako ni odrasli ne pridaju previše pažnje odjeći, barem ne poslovni ljudi.


-Tamo možeš doći odjeven kako god želiš, to nikoga nije briga. No, primjetila sam da su najčešće u tamnim tonovima i u širokim krojevima. Bijela košulja predstavlja im vrhunac modne osviještenosti. Ja nisam neki modni freak, ali za posao bih se obukla kao što se poslovne žene odijevaju kod nas, ništa posebno. Njima je to bilo jako čudno, pogotovo kada bi vidjeli da sam u tjedan dana promijenila dvije torbe ili stavila drugi nakit. Komentar je bio u stilu koliko ja trošim na sve te stvari – prisjeća se Kristina.


Danci su pobornici zdrave prehrane, tako da se djecu još od vrtića navikava na namirnice, koje za naše pojmove, nisu nimalo primamljive, čak bi se mogle opisati i kao neukusne.


- Oni zaista jedu zdravo i shvatili su da je to praktičnije i jeftinije, nego trošiti puste novce na liječenje bolesti kojima je uzrok nezdrava prehrana. Zato su u njihovim dućanima police s voćem i povrćem tik do ulaza i tako lijepo su složene i primamljivo izgledaju, da nema šanse da izađeš iz trgovine, a da nešto ne kupiš – veli.
U knjizi između ostalog opisuje i na koji način funkcionira savršena danska birokracija. Sve je, naime, sažeto u jednoj žutoj kartici na kojoj su vaši podaci i adresa uz tzv. CPR broj.


- Sustav je centraliziran i tako povezan da ta kartica zamjenjuje osobnu kartu, rodni i vjenčani list, zdravstvenu iskaznicu, iskaznicu za knjižnicu...Tih deset znamenki prati sve vaše aktivnosti: bračno stanje, broj djece, nekretnine i pokretnine, posao, plaću...Zato tamo nema muljanja, jer se sve vidi – navodi Kristina.
Još je jedna zanimljiva stvar kod Danaca – trgovine zatvaraju u 18 sati i do tada užurbani život na ulicama – naglo prestaje.


Laku noć u 22 sata



- To je preko zime O.K., ali ljeti, kada praktički sunce prži sve do ponoći, to je bezveze. Djeca tada idu na spavanje, a ostatak obitelji ima zajednički ručak-večeru. Njima je u restoranima najkasnije do 22 sata sve gotovo – priča nam Kristina.


Stalno slušamo kako su skandinavske zime duge i hladne, gotovo bez sunca, što pogubno djeluje na raspoloženje. To je iskusila i naša spisateljica, no ističe kako smo mi ipak prilagodljiv narod, za razliku od nekih kojima je danski način životu jako teško padao.


- Iskustvo koje sam prošla u Danskoj, opet bih ponovila. Ne želim ni čuti da netko kaže kako je Danska grozna! Preporučujem svima da odu i probaju život nagdje drugdje. To zaista vrijedi. Ne mogu reći gdje je bolje – ovdje ili tamo. Činjenica je da će nam u nekim stvarima trebati vremena da dostignemo Dance. U drugima je baš poželjno da smo drugačiji od njih, da nam životi imaju uspone i padove. Sve ima svoje prednosti i nedostatke. Mi se trebamo truditi biti ono što jesmo i nikoga ne kopirati, samo da budemo malo tolerantniji jedni prema drugima – zaključuje Kristina.


Nikolina LULIĆ

[whisperer]

Ma dobro, ovo je pisao netko sa ne pretjerano iskustava u različitim kulturološkim sredinama pa ispada kao nekakva senzacija. Takav pristup imaju uglavnom sve zemlje na sjeveru, a i neizrečen im je moto da se usklađuju s prirodnim. Zato im žene često i neugledno izgledaju jer ne drže baš do sebe, pritom mislim da dlakave hodaju okolo. Meni su neke stvari ok, poglavito oko birokracije i prehrane (iako se ne drže svi zdrave prehrane već imaju veću ponudu iste), ali karakterno mi fali njihova srčanost i životnost. Umjetnost im je pogotovo predvidljiva i posložena, bez strasti. Ako u takvoj sredini uspiješ zadržati određen postotak balkanštine, onda si im totalna egzotika. Ako ti dođu u goste, a ti ih pored pića ponudiš kolačima ili palačinkama, iznenađeno te upitaju ako je nekakva svadba. Kada skuže našu gostoljubivost i bogatstvo prehrane (nemaju posebnu kuhinju) onda se lako navuku i česti su gosti, plus što sa vratiju viču; ŠljivoviĆ?? Tak da ti je to sve li la..

[besposlenpop]

... (nemaju posebnu kuhinju) ...

Ma to Niskozemci (osim lajdenskog lonca i hezepfefera  ).

... onda se lako navuku i česti su gosti, plus što sa vratiju viču; ŠljivoviĆ?? Tak da ti je to sve li la.. 

Za njih sam čul da vrlo ozbiljno shvaćaju (i prihvaćaju!) i najkurtoaznije pozive, one koji su kod nas samo reda radi! 

[Lena]

ja mrzim kurtoaziju....ako ne misliš nešto ni ne spominji....to je moj moto....
nema poziva ukoliko i ne planiram to obavit....
ali masu ljudi to tako figurativno koristi,pa kad im neko to uzme za ozbiljno iznenađeni su

[besposlenpop]

ja mrzim kurtoaziju....ako ne misliš nešto ni ne spominji....to je moj moto....
nema poziva ukoliko i ne planiram to obavit....
ali masu ljudi to tako figurativno koristi,pa kad im neko to uzme za ozbiljno iznenađeni su

Drž se ti Rusa. 

[whisperer]

Ma to Niskozemci (osim lajdenskog lonca i hezepfefera  ).

... onda se lako navuku i česti su gosti, plus što sa vratiju viču; ŠljivoviĆ?? Tak da ti je to sve li la.. 

Za njih sam čul da vrlo ozbiljno shvaćaju (i prihvaćaju!) i najkurtoaznije pozive, one koji su kod nas samo reda radi! 

Niskozenci imaju samo jedan specijalitet (pored haringa, hajd'), a to je stamppot- krumpir s keljom i dvije dimljene kobasice. Pa ti sad vidi..

[whisperer]

ja mrzim kurtoaziju....ako ne misliš nešto ni ne spominji....to je moj moto....
nema poziva ukoliko i ne planiram to obavit....
ali masu ljudi to tako figurativno koristi,pa kad im neko to uzme za ozbiljno iznenađeni su

Kod mene su se svi navikli jesti kada svrate, a svrate uvijek nepozvani.. 
Iako mi je normalno da, npr, kada skuham, ostanu na ručku dječica iz susjedstva koja se igraju u našem dvorištu i pokoja mama. Djeca vole jesti u društvu..

[mala Cat]

Urbice?!?!
Iznenadjena i obradovata sam, sva! Sve najbolje malenoj mrvici.
I mami i tati, i baki i deki, sve cestitke i radost i uzivanje i sve, sve najlepse.

[darla_]

A vidi Katice vikingice, pa sto ima mala Kato, o zlato  

[darla_]

A da to sam ja Kato ... Darla, u mnogobrojnim suceljavanjima Esco i ja smo preimenovani 

[mala Cat]

A Darlice...
Da Pancho. Ludi ste.

Super sam. Najela se kao velika. Pogotovo sto sam zurila. Sad mi je malo mozak zakrcen, ali nema veze.
Juce mi je stigla haljina za svadbu. Jupi, jej, jeeej. Da, da, stalno smo na nekim svadbama. Germanova sestra od tetke se udaje. Prvo jedna, pa ce posle druga. Pa ce brat od tetke. Pa njegov pravi brat...I tako...
I to je svadba u Bad Ischgl. To ti je poznato mesto za skijanje. Znaci svadba je na planini u moderno uradjenoj kolibi koja prima milijardu ljudi. Ja se samo nadam da se tamo moze stici autom, jer cu inace morati na tu haljinicu obuci planinarske cipele, pa posle promeniti u one fine. Kakva ideja - praviti svadbu na vrhu planine. Malo je falilo da narucim dirndl.

Sta ima kod tebe? Bila sam malo i kod Pipojila na forumu. Raspisala se kao velika i odradila svoj deo. Da se ne kaze posle da nista ne pisem.

[darla_]

Da, da, Pancho i Toro, uskoro ce moci i po nama crtic snimati

Vidjela sam da si kod Pipojila bila vrijedna, Lusi u najboljim danima  .

Bogami naplesati ces se ko velika, toliko svadbe. A bas bi bio fora drindl i pletenice lijepo napravis i skroz ces se uklopiti u planinski okolis  . A valjda ce pristup biti okei, iako lako za cipele, ako je haljinica tanka smrznut ces se u planinama, ponesi ti i nesto toplo za prebaciti preko ramena.

Ja ti uzivam u ostacima ljeta, iako je ljeto bilo nikakvo, ali zadnjih par dana je toplo, a i more je jos prilicno toplo, iako vidim veceras polako okrece na buru, ali za sada se jos ne dam iz mora .

Drugo klasika, posao, kuca, birtija. Sad kad turisti odu konacno cemo imati grad opet za sebe, pa polako i mirno setanje i uzivanje

[besposlenpop]

Ma to Niskozemci (osim lajdenskog lonca i hezepfefera  ).

... onda se lako navuku i česti su gosti, plus što sa vratiju viču; ŠljivoviĆ?? Tak da ti je to sve li la.. 

Za njih sam čul da vrlo ozbiljno shvaćaju (i prihvaćaju!) i najkurtoaznije pozive, one koji su kod nas samo reda radi! 

Niskozenci imaju samo jedan specijalitet (pored haringa, hajd'), a to je stamppot- krumpir s keljom i dvije dimljene kobasice. Pa ti sad vidi..

Pa to je valjda lajdenski lonac?
Inače, hezepfefer se kuha sa čak 5 zrna zelenog papra. 

[whisperer]

Ne znam ti ja što je to lajdenski lonac..

[*madonna*]

ti stvarno nisi normalna. čisto sumnjam da imaš 50. ajde ne pričaj pizdarije.



i ... dobro jutro 

Jutro! U biti sad je vec dan, pa dobar dan!  

Tamo sam ti vec cestitala, ali jos jednom sve, najbolje i najljepse zelje za rockas! 

Nemam 50, ali imam jednu svoju viziju do kojih godina je optimalno da netko rodi, pogotovo prvi puta, sad mozda promijenim misljenje, ali cisto sumnjam.

malo sam se ulijenila sa forumima, neke situacije su mi forum učinile odbojnim zbog toga i ne vidim odgovore, jer ne dolazim, nigdje  zato sorry , ovo tek sada vidim i hvala ti na čestitki, svima još jednom hvala  ....


što se tiče rađanja, ne sjećam se šta je prije pisalo ali svakako se granica pomakla. meni je osobno nekako normalno da daans žena rodi do 42 godine. fizički može i kasnije ali će godine učiniti svoje. međutim ni to ne može spriječiti ženu da bude dobra mama. meni uopće nije žao što nisam ranije rodila sa 20 - 25 na primjer .... sa 35 sam sasvim zadovoljna. ne osjećam se stara mama

[*madonna*]

A Darlice...
Da Pancho.  Ludi ste.  

Super sam. Najela se kao velika. Pogotovo sto sam zurila. Sad mi je malo mozak zakrcen, ali nema veze.  
Juce mi je stigla haljina za svadbu. Jupi, jej, jeeej. Da, da, stalno smo na nekim svadbama. Germanova sestra od tetke se udaje. Prvo jedna, pa ce posle druga. Pa ce brat od tetke. Pa njegov pravi brat...I tako...
I to je svadba u Bad Ischgl. To ti je poznato mesto za skijanje. Znaci svadba je na planini u moderno uradjenoj kolibi koja prima milijardu ljudi. Ja se samo nadam da se tamo moze stici autom, jer cu inace morati na tu haljinicu obuci planinarske cipele, pa posle promeniti u one fine.  Kakva ideja - praviti svadbu na vrhu planine.    Malo je falilo da narucim dirndl.  

Sta ima kod tebe? Bila sam malo i kod Pipojila na forumu. Raspisala se kao velika i odradila svoj deo. Da se ne kaze posle da nista ne pisem.  

možda ti se desi da budeš kao i ja, kada sam na izletić na izvor riječine išla  u bijelim hlačama i ultra štiklenim sandalama, otvorenim!!! da ti ne govorim na šta sam ličila ... teren od kiše te noći ..... 

[Gost]

Vezano uz majčinstvo, mene je oduvijek strašila pomisao da ću, zapravo, unesrećiti vlastito dijete svojom pretjeranom brižnošću koja bi se lako mogla pretvoriti u veliku kontrolu nad njime..  Spominjem ovo jer sam naišla na članak u kojem se dotaklo teme o ženama koje su zažalile majčinstvo ili ranije shvatile da to nije za njih...

Prenosim:

Ženama je dovoljno teško govoriti o tome kako nikada ne žele postati majke, ili priznati da to nije tako sjajno kako se predstavlja. Zamislite kada žene otkriju da im ovo iskustvo nikako ne odgovara, zadaje muke, samo je niz razočaranja.

Naravno, postoji mnogo razloga za uzdisanje: roditeljstvo je teško, skupo, iscrpljujuće i dovodi do krajnjih granica izdržljivosti. To je poduhvat koji te prisiljava da stopiš svoje najgore "ja" sa svojim najboljim "ja", često nekoliko puta na dan. Za žene je to posebice komplicirano – kako sve više gradimo svoj identitet na jednakopravnosti,  te smo slobodne  da krenemo željenim putevima, sve je teže identificirati se s ulogom koja zahtjeva najveću popustljivost i žrtvu. Posebice kada uključuje još više rada u kućanstvu.

A da ne spominjemo  potrebnu logistiku prvih nekoliko mjeseci nakon poroda, vrijeme kada je veza s majčinstvom veoma tanka za novopečene, nesigurne majke kada se bore s vjetrenjačama umjesto prirodnog i laganog iskustva koje se propagira: onog upoznavanja svog djeteta.

Naravno, za većinu, pa tako i za mene, vrijeme prolazi, shvatite neke stvari, a navala ljubavi, obožavanja i predanosti prema svojem djetetu bez problema nadilazi ona teška vremena – to nikada nije pitanje kajanja. Ali, ne osjećaju se svi tako.  Pretpostavljam da žene koje su doista požalile što su postale majke ne žele to priznati, kako ih se ne bi demoniziralo.

Rasčistimo nekoliko stvari:

Neke žene koje ŽELE postati majke ne bi to trebale biti.

Neke žene koje bi bile IZVRSNE majke, to ne žele biti.

Neke žene koje se osjećaju grozno zbog svojih majčinskih vještina su odlične majke.

Neke žene koje misle da su odlične majke, zapravo su vrlo loše.

Neke žene koje priznaju da mrze majčinstvo, rade dobar posao.

Govorim ovdje o Isabelli Dunton, 57-godišnjakinji koja je prošle godine napisala uznemirujući članak za Daily Mail govoreći o tome kako joj je odluka da rodi i odgaja djecu najveća pogreška u životu, čega je bila svjesna već nakon petog dana života njezinog prvorođenog djeteta. Dutton je napisala:

 

(nastavak na linku)

http://www.libela.org/sa-stavom/5519-trebamo-razgovarati-o-zenama-koje-su-zazalile-majcinstvo/

[darla_]

Vezano uz majčinstvo, mene je oduvijek strašila pomisao da ću, zapravo, unesrećiti vlastito dijete svojom pretjeranom brižnošću koja bi se lako mogla pretvoriti u veliku kontrolu nad njime..  Spominjem ovo jer sam naišla na članak u kojem se dotaklo teme o ženama koje su zažalile majčinstvo ili ranije shvatile da to nije za njih...

Pa vjerujem da je to nekako normalan strah, pogotovo jer se danas puno o tome prica i ljudi su svjesniji svog utjecaja na ta mala bica, nego sto se prije tome pridavala paznja.

Cim je toga covjek svjestan, mislim da nekako je manja vjerojatnost da ce to i napraviti. Nije za usporedbu uopce, ali mislim da je u tom kontekstu dobro da imas mace za kucne ljubimce, one covjeka pripreme na tu brigu i povezanost, a svojim karakterom te nauce da u biti njima ne mozes upravljati, nego ih samo voljeti.

Ima sigurno zena koje nisu adekvatne majke, sa nekog stanovista, ali u biti mislim da ta mala bica te nekako transformiraju, ako si otvoren iznutra. Ja gledam to sa maleckom od sestre. Sve sto me prije nerviralo kod tudje djece koju sam smatrala razmazenom, kod nje mi je sasvim prirodno

Tako da u biti me vrti oko malog prsta, a mogu biti ljuta na nju kad napravi pizdariju ravno tri sekunde.

Mislim da kad jednom imas stvarno zelju iznutra, da sve ostalo dodje prirodno.

[Gost]

Vezano uz majčinstvo, mene je oduvijek strašila pomisao da ću, zapravo, unesrećiti vlastito dijete svojom pretjeranom brižnošću koja bi se lako mogla pretvoriti u veliku kontrolu nad njime..  Spominjem ovo jer sam naišla na članak u kojem se dotaklo teme o ženama koje su zažalile majčinstvo ili ranije shvatile da to nije za njih...

Pa vjerujem da je to nekako normalan strah, pogotovo jer se danas puno o tome prica i ljudi su svjesniji svog utjecaja na ta mala bica, nego sto se prije tome pridavala paznja.

Cim je toga covjek svjestan, mislim da nekako je manja vjerojatnost da ce to i napraviti. Nije za usporedbu uopce, ali mislim da je u tom kontekstu dobro da imas mace za kucne ljubimce, one covjeka pripreme na tu brigu i povezanost, a svojim karakterom te nauce da u biti njima ne mozes upravljati, nego ih samo voljeti.

Ima sigurno zena koje nisu adekvatne majke, sa nekog stanovista, ali u biti mislim da ta mala bica te nekako transformiraju, ako si otvoren iznutra. Ja gledam to sa maleckom od sestre. Sve sto me prije nerviralo kod tudje djece koju sam smatrala razmazenom, kod nje mi je sasvim prirodno

Tako da u biti me vrti oko malog prsta, a mogu biti ljuta na nju kad napravi pizdariju ravno tri sekunde.

Mislim da kad jednom imas stvarno zelju iznutra, da sve ostalo dodje prirodno.

jebote, za svaku pizdariju postoji skola i moras imat diplomu a za najvazniji posao na planeti posao roditelja ne postoji skola nit ti treba diploma. mislim da prvorodjeni najvise najebu jer roditelji na njima navise eksperimentiraju.

[besposlenpop]

Vezano uz majčinstvo, mene je oduvijek strašila pomisao da ću, zapravo, unesrećiti vlastito dijete svojom pretjeranom brižnošću koja bi se lako mogla pretvoriti u veliku kontrolu nad njime..  Spominjem ovo jer sam naišla na članak u kojem se dotaklo teme o ženama koje su zažalile majčinstvo ili ranije shvatile da to nije za njih...

Pa vjerujem da je to nekako normalan strah, pogotovo jer se danas puno o tome prica i ljudi su svjesniji svog utjecaja na ta mala bica, nego sto se prije tome pridavala paznja.

Cim je toga covjek svjestan, mislim da nekako je manja vjerojatnost da ce to i napraviti. Nije za usporedbu uopce, ali mislim da je u tom kontekstu dobro da imas mace za kucne ljubimce, one covjeka pripreme na tu brigu i povezanost, a svojim karakterom te nauce da u biti njima ne mozes upravljati, nego ih samo voljeti.

Ima sigurno zena koje nisu adekvatne majke, sa nekog stanovista, ali u biti mislim da ta mala bica te nekako transformiraju, ako si otvoren iznutra. Ja gledam to sa maleckom od sestre. Sve sto me prije nerviralo kod tudje djece koju sam smatrala razmazenom, kod nje mi je sasvim prirodno

Tako da u biti me vrti oko malog prsta, a mogu biti ljuta na nju kad napravi pizdariju ravno tri sekunde.

Mislim da kad jednom imas stvarno zelju iznutra, da sve ostalo dodje prirodno.

jebote, za svaku pizdariju postoji skola i moras imat diplomu a za najvazniji posao na planeti posao roditelja ne postoji skola nit ti treba diploma. mislim da prvorodjeni najvise najebu jer roditelji na njima navise eksperimentiraju.

DIJETE IMA PRAVA, ALI I OBVEZE


Roditelji socijalnim radnicima prijavili vlastitu djecu zbog neurednih soba!


Zakon propisuje obveze za djecu poput pomaganja odraslima

Čini se da su roditelji ozbiljno shvatili da njihova djeca moraju bez prigovora izvršavati zadaće u skladu sa svojom dobi.
Na temelju novog Obiteljskog zakona, koji je stupio na snagu 1. rujna, dijete ima svoja prava, ali i obveze, i to prema jasno navedenim definicijama. Roditelji nezadovoljni ispunjavanjem obveza svoje djece, kako doznajemo, već su se obraćali osječkom Centru za socijalnu skrb!?


- Ima roditelja koji su se požalili da su sobe njihove djece neuredne i prigovorili zbog toga. Uvjerili smo se u neke primjedbe, no naravno, za dijete ne postoje nikakve sankcije s naše strane. Zanimljivo je da djeca smatraju kako su im sobe sasvim dobre i da upravo tako trebaju izgledati kako su ih oni ostavili. Inače, dobro je da djeca imaju svoje obveze, a nakon toga, kada postanu punoljetni i obveze prema roditeljima. Naravno, obveze djeteta na temelju Obiteljskog zakona primjerene su njegovoj dobi - rekla je Zorica Wild iz osječkog Centra za socijalnu skrb, dodajući i da je uputno da roditelji odmalena uče svoju djecu da im pomažu po kući kako bi se takve navike zadržale i poslije kad je dijete sposobno sudjelovati u obiteljskom životu i radu. Takav način odgoja prihvaća i Osječanka Danijela E. (podaci poznati redakciji), koja kaže kako svoga, sady osmogodišnjeg sina, odmalena uči navikama pospremanja sobe.
- Odavno razvrstavamo igračke, i to je njemu u početku bilo zanimljivo. Poslije je to shvatio kao normalnu obvezu da za sobom sprema igračke u određene kutije. Kad spremi igračke, već je tada pospremio pola sobe, ali naravno, tu je i bacanje smeća iz kante za otpatke, uredan stol i školske knjige - ispričala je Osječanka svoje iskustvo.

Marija MIHELIĆ


Ela Vilupek, predsjednica osječkog Centra za socijalnu skrb

Zakon je diskutabilan, nema sankcija

- Obveze djeteta u Obiteljskom zakonu vrlo su diskutabilne budući da ne postoje nikakve sankcije. Nije napisano što će se dogoditi ako se dijete ne pridržava obveza. Roditelji zapravo imaju pred sobom odgovornost kako naučiti dijete da ono postane samostalno, samoinicijativno i odgovorno. Zanimljivo je da kad razgovaramo s djecom o pravilima ponašanja, oni budu stroži prema samima sebi i daju si više zadataka nego što smo im mi planirali dati.

[Gost]

Vezano uz majčinstvo, mene je oduvijek strašila pomisao da ću, zapravo, unesrećiti vlastito dijete svojom pretjeranom brižnošću koja bi se lako mogla pretvoriti u veliku kontrolu nad njime..  Spominjem ovo jer sam naišla na članak u kojem se dotaklo teme o ženama koje su zažalile majčinstvo ili ranije shvatile da to nije za njih...

Pa vjerujem da je to nekako normalan strah, pogotovo jer se danas puno o tome prica i ljudi su svjesniji svog utjecaja na ta mala bica, nego sto se prije tome pridavala paznja.

Cim je toga covjek svjestan, mislim da nekako je manja vjerojatnost da ce to i napraviti. Nije za usporedbu uopce, ali mislim da je u tom kontekstu dobro da imas mace za kucne ljubimce, one covjeka pripreme na tu brigu i povezanost, a svojim karakterom te nauce da u biti njima ne mozes upravljati, nego ih samo voljeti.

Ima sigurno zena koje nisu adekvatne majke, sa nekog stanovista, ali u biti mislim da ta mala bica te nekako transformiraju, ako si otvoren iznutra. Ja gledam to sa maleckom od sestre. Sve sto me prije nerviralo kod tudje djece koju sam smatrala razmazenom, kod nje mi je sasvim prirodno

Tako da u biti me vrti oko malog prsta, a mogu biti ljuta na nju kad napravi pizdariju ravno tri sekunde.

Mislim da kad jednom imas stvarno zelju iznutra, da sve ostalo dodje prirodno.

jebote, za svaku pizdariju postoji skola i moras imat diplomu a za najvazniji posao na planeti posao roditelja ne postoji skola nit ti treba diploma. mislim da prvorodjeni najvise najebu jer roditelji na njima navise eksperimentiraju.

to je točno, kod drugog kriteriji popuste 

[*madonna*]

Vezano uz majčinstvo, mene je oduvijek strašila pomisao da ću, zapravo, unesrećiti vlastito dijete svojom pretjeranom brižnošću koja bi se lako mogla pretvoriti u veliku kontrolu nad njime..  Spominjem ovo jer sam naišla na članak u kojem se dotaklo teme o ženama koje su zažalile majčinstvo ili ranije shvatile da to nije za njih...

Pa vjerujem da je to nekako normalan strah, pogotovo jer se danas puno o tome prica i ljudi su svjesniji svog utjecaja na ta mala bica, nego sto se prije tome pridavala paznja.

Cim je toga covjek svjestan, mislim da nekako je manja vjerojatnost da ce to i napraviti. Nije za usporedbu uopce, ali mislim da je u tom kontekstu dobro da imas mace za kucne ljubimce, one covjeka pripreme na tu brigu i povezanost, a svojim karakterom te nauce da u biti njima ne mozes upravljati, nego ih samo voljeti.

Ima sigurno zena koje nisu adekvatne majke, sa nekog stanovista, ali u biti mislim da ta mala bica te nekako transformiraju, ako si otvoren iznutra. Ja gledam to sa maleckom od sestre. Sve sto me prije nerviralo kod tudje djece koju sam smatrala razmazenom, kod nje mi je sasvim prirodno

Tako da u biti me vrti oko malog prsta, a mogu biti ljuta na nju kad napravi pizdariju ravno tri sekunde.

Mislim da kad jednom imas stvarno zelju iznutra, da sve ostalo dodje prirodno.

jebote, za svaku pizdariju postoji skola i moras imat diplomu a za najvazniji posao na planeti posao roditelja ne postoji skola nit ti treba diploma. mislim da prvorodjeni najvise najebu jer roditelji na njima navise eksperimentiraju.

x ... evo da i ja potpišem eskota jednom .... 



i još bih dodala da povezanost sa ljubimcem nema nikakve ni primisaone veze sa povezanošću s vlastitim djetetom. postoji jedan zajednički nazivnik pod kojim stoje briga, osjećaj, suosjećaj, ljubav, radost .... ali to se utrostruči ( malo sam rekla ) donošenjem na svijet dijete iz svoje utrobe.  ne znam koliko vam je poznato ali ja životinje obožavam. vrlo jaka empatija, rekla bih urođena, kod mene je naspram životinja. obožavam mace, psiće, ptice .... 20 godina imala sam dobermane, odgajali me psi, jbt .... i sada već 14 godina imam tu mješankicu koju sam pronašla na ulici i uzela ju k sebi. spasila me je od tuge, depresije i bila je netko s kim sam pričala kada mi je bilo teško  .... mislila sam, bez zajebancije, kako je to vrhunac ljubavi koju se može osjećati i emanirati. i ja zatrudnih ....  nisam se vidjela u ulozi majke ali premećem ispred svega, ni najjači majčinski osjećaj i potreba kod žena koje nemaju djece mislim da nemaju veze sa onim feelingom i povezanošću koja se rodi i raste u majci istog trena kada porodi svoju bebu. da nastavim, za vrijeme trudnoće svaki sam dan razgovarala sa svojom kujicom kako će ona zauvijek ostati number one u mom životu i neka se ne brine, stvarno nisam mogla zamisliti da se može voljeti više i brinuti drugačije o nekome tko o tebi ovisi..... 8 mjeseci ( rodila sam prije termina ) moja je kujica ležala sklupčana uz moj trbuh i osluškivala.... dolaskom moje nove curice, otkrivala sam svakim danom nešto novo o sebi, nove oblike i mogućnosti voljenja, brige  i vlastite potrebe za dodidrom tog nježnog bića. i još nešto, što god mislite da je strah, dok nemate djecu, strah ne poznajete. mislim da sam istinski osjetila što je strah u trenutku kada mi je podareno to biće da ga uvodim u život: strah da mu se nešto ne desi, strah kada ima temperaturu, strah me unaprijed da  krene stramputice .... strepnja za vlastitim djetetom je ravna strepnji za vlastitim životom. zato ne govorite unaprijed više da mislite da biste bile, ili ne biste bile dobre majke. to vam dođe samo od sebe..... 

[darla_]

Super opis Lasto

Skola za roditelje, to bi trebala biti neka cijelozivotna skola . Mislim kako se djete mjenja i odrasta, tako idu razliciti izazovi. Ja nekako mislim da je bitno da sto god se dogadja da djete zna da ga se voli.

Ne znam tako ja sa maleckom radim kad je samnom. Npr. obozava ici u dm, a ima samo tri godine, bojim se sto ce biti kasnije  . Uglavnom hello kitty joj je nuber one i uvijek hoce nesto sto ima njen lik na sebi i sad ona bi sve. I onda ja kazem ne moze, moras izabrati jednu stvar. U prvo vrijeme bi pruzala jako veliki otpor tome i znala bi se poprilicno naljutiti na mene. Pa bi u dm-u znale biti pizdarije. No ja bi bila ustrajna i ako bi ona bila uporna u tome do kase, na kasi bi joj izvadila sve osim jedne stvari, naravno u cas bi se obila suzama i nebi mi htjela dati rukicu kad ide iz ducana. E kad bi izasle, onda bi joj ja jos jednom objasnila polako zasto ne moze sve sto bi ona htjela nego po jedna stvarcica i zagrlila ju i poljubila i kao "pomirile" bi se. Sad to vise ne radi, nego odmah sama gleda sto ce pa izabere jednu stvarcicu. Mislim to je sitnica, ali hocu reci da kad i moras dati neku zabranu, da shvati zasto to radis, i da to nema veze sa time koliko ju ti volis.

[*madonna*]

i mi obožavamo u dm i imamo iste problemčiće   dm obožava moja Esca


šta ti imaš kćer? 

kiss darlita ...

[Sponsored content]