Bazini putopisi

[bazilija]

Evo moje priče o Lukomiru 





Visina, prostranstvo, pašnjaci, potoci, klanci, litice, brda, doline, visoravni , pred očima se Bjelašnica pokazuje u golemoj raskoši svoje ljepote. Bože moj kako je lijepa!



 Praćeni kišicom prolazimo šarenilom njenih pašnjaka. Troje nas je koji smo ovdje. Ne razgovaramo puno, šutnjom čuvamo ljepotu koja nam se nudi. 



Na jednom proplanku čovjek i stado. Kabanica, rudarske čizme, štap i tranzistor s antenom izvučenom do kraja, nužna oprema da kišni dan i čežnja za ljudima budu podnošljivi. Riječ, dvije, ništa naročito, kao da se znamo i kao da ćemo i sutra biti tu, ali upravo ono neizrečeno na mene ostavlja snažan dojam.


Kamenitu stazu koja ulazi u selo Lukomir stotine ovaca gacanjem su učinile blatnjavom. Nije to put za vozila nego samo za ljudski i životinjski korak. S desne strane stijena, nad njom pašnjak i na njemu stećci, nagnuti jedan na drugi kao da se međusobno podupiru, a s lijeve padina koja se ruši u kanjon. Na svome kraju, na rubu litice na kojoj se ukorijenilo selo naš put se razgranava na puteljke od kojih svaki završava na vratima neke od kamenih kuća koje su se krovovima pokrile do zemlje kao da se stide pred došljacima.





Par kamenih stepenika, visoki prag i niska vrata, taman da se za sunčanih dana može sjesti na pragu i grijati kosti a u kišne dane da se blato baš ne unosi u kuću. Iako su kuće blizu jedna drugoj, zatvorile su se svaka iza svojih vrata ljubomorno čuvajući samoću u mraku iza žućkastih zavjesa. Sadržajni seoski život nekadašnjeg Lukomira preobrazio se u staračku čamotinju punu čežnje i iščekivanja nečega što neće dočekati. 



Kroz otvorena vrata iz jedne od kuća stara žena poziva da kupimo pletene čarape već unaprijed prigovarajući nam što svi dolazimo a niko ništa ne kupuje. Osjećam se kao uljez dok prolazim kroz polupusto selo tražeći znakove prisutnosti ljudi. – Tup! – Tup! Neki starac batom udara u sjekiru zabijenu u ćutak žilave mokre bukve čija sredina je trula. I čitava kamara takvih ćutaka. Cjepanica tek mali broj.


Kroz maleno okno jedne od kuća prati me radoznali pogled koji se pri susretu s mojim očima brzo sakrije iza požutjelih firangi. Dva-tri čovjeka, dvije-tri žene, poluprazno selo i jedan restoran. Pita, čorba ili peksimeti sa sirom i kajmakom (jesu li rekli uštipci ili peksimeti, ne sjećam se)? Biram treće. Dok jedem čavrljam s ekipom i pogledom prelazim preko daskama obloženih zidova kuće na kojima vise stari alati i dijelovi nekadašnje nošnje ovdašnjeg stanovništva. Bijele košulje ukrašene vezom, široke gaće koje izgledaju skočene kao da su prije sušenja umočene u vodu s gipsom, čerme s gajtanima, itd. Sličnu odjeću su nosili i po selima u mom kraju iako nikada nisu ni čuli za Lukomir. Daleko jedni od drugih, nepoznati jedni drugima, ljudi su živjeli sličnim životom… Još poneka riječ s domaćinima, dovršavamo ručak i put pod noge.

Prilično dobrim makadamom udaljavamo se od Lukomira. Je li ga ovaj put njegovim ljudima učinio ljepšim ili ružnijim mjestom za život? Pogledom lutam po rudinama i grebenima koji se ukazuju u svojoj jedinstvenosti. Cika, pjesma, krik i jauk, sve stopljeno u jedan zvuk, u lelek bjelašničke pustare koji jednom iznjedren s njenih visina odlazi u vječnost odakle se tu i tamo javi tek kao eho nekadašnjeg života Lukomira, sela kroz koje se ne prolazi i u koje se ne svraća usput, nego u koje se dolazi jer je na kraju puta, na rubu litice, otvoreno ponoru i nebu, sela koje umire, nenametljivo i tiho, zanemareno od svijeta, baš onako kako je i živjelo svoj život.

[Gost]

Evo moje priče o Lukomiru. Ako mislite da ju treba maknuti na neku drugu temu, podijeliti u više postova, štogod, bujrum!

ovo je tako dobro da treba svoju temu
Ligeja i Wispi sad pokažite znanje
Bazo hoću još, molim  

ooo, očekivala sam da ćeš poželjeti otići to vidjeti uživo    

pa da znaš da bi, jer sad da ispričam svoju priču ,
 znam kak je tam ljepo i podsjetila si me na jedan divan dan iz mladosti koji je ostao u nezaboravnom sječanju

Dakle u vrijem titeka, radnih akcija, crvenog križa, sletova i inih lijepih druženja, bar za mene ma što drugi rekli

Bila sam u ekipi crvenog križa, pa su se organiziralla razna takmičenja spremnosti omladine u pomaganju unesrečenim.
Imali smo na raspolaganju kombi crvenog križa koji nas je vozil po lijepoj našoj na sva ta druženja. Član ekipe ujedno i vozač je bil jedan dečko iz jednog sela kraj Bosanskog grahova. 
Mislim da smo se vračali sa otoka Silbe i ona kao "usput" navratit ćemo u njegovo selo da pozdravi roditelje   
Bio je početak 9 mjeseca, sve još bujno i zeleno ko na tvojim slikama. Vozili smo se kombijem, po tim livadama i brdima gore dole zaobilazeći kamene gromade , koje su bile postavljene kao namjerno i obrasle cvijećem ko što danas ljudi uređuju svoje vrtove sa tim kamenjarem
I kućice, i ovčice i štrikeraj i čoban sve baš sve ko na slikama. Maltene mogu prizvati i opojne mirise.
A samo selo bez struje, i kanalizacije, al smišljeno postavljene i septičke i staje da se ne mješaju fekalije u dvorištu, ko u nekiom selu u Zagorju di ti je štala naslonjena na kuću a septićka odmah iza kuće.
O urednosti kuće i dvorišta da ne pričam. Cipele su se izuvale vani i neka su
Ja ne znam kako da opišrm to gostoprimstvo kojim smo dočekani, taj fini kruh i kajmak koji sam jela.
Uglavnom Bazo asocirala si me na 1975
Te drage ljude iz nekog drugog vremena ili zaustavljenog vremena.

[bazilija]

Evo moje priče o Lukomiru. Ako mislite da ju treba maknuti na neku drugu temu, podijeliti u više postova, štogod, bujrum!

ovo je tako dobro da treba svoju temu
Ligeja i Wispi sad pokažite znanje
Bazo hoću još, molim  

ooo, očekivala sam da ćeš poželjeti otići to vidjeti uživo    

pa da znaš da bi, jer sad da ispričam svoju priču ,
 znam kak je tam ljepo i podsjetila si me na jedan divan dan iz mladosti koji je ostao u nezaboravnom sječanju

Dakle u vrijem titeka, radnih akcija, crvenog križa, sletova i inih lijepih druženja, bar za mene ma što drugi rekli

Bila sam u ekipi crvenog križa, pa su se organiziralla razna takmičenja spremnosti omladine u pomaganju unesrečenim.
Imali smo na raspolaganju kombi crvenog križa koji nas je vozil po lijepoj našoj na sva ta druženja. Član ekipe ujedno i vozač je bil jedan dečko iz jednog sela kraj Bosanskog grahova. 
Mislim da smo se vračali sa otoka Silbe i ona kao "usput" navratit ćemo u njegovo selo da pozdravi roditelje   
Bio je početak 9 mjeseca, sve još bujno i zeleno ko na tvojim slikama. Vozili smo se kombijem, po tim livadama i brdima gore dole zaobilazeći kamene gromade , koje su bile postavljene kao namjerno i obrasle cvijećem ko što danas ljudi uređuju svoje vrtove sa tim kamenjarem
I kućice, i ovčice i štrikeraj i čoban sve baš sve ko na slikama. Maltene mogu prizvati i opojne mirise.
A samo selo bez struje, i kanalizacije, al smišljeno postavljene i septičke i staje da se ne mješaju fekalije u dvorištu, ko u nekiom selu u Zagorju di ti je štala naslonjena na kuću a septićka odmah iza kuće.
O urednosti kuće i dvorišta da ne pričam. Cipele su se izuvale vani i neka su
Ja ne znam kako da opišrm to gostoprimstvo kojim smo dočekani, taj fini kruh i kajmak koji sam jela.
Uglavnom Bazo asocirala si me na 1975
Te drage ljude iz nekog drugog vremena ili zaustavljenog vremena.

aaaaa drago mi je   

Bosansko Grahovo u zadnjem ratu je spaljeno i teško da će se oporaviti jer taj kraj je sam po sebi surov i težak za život i oni koji su okusili život negdje drugdje gdje je pitomije sumnjam da će se vratiti. Starci se možda i vrate da tu umru, ali mladi ljudi teško.

[darla_]

Evo Bazo, tvoja temica, veselimo se upisima  

[bazilija]

Pravo posjećena tema  

[Gost]

Pravo posjećena tema  

ne chataj  

[bazilija]

moram malo da ispadne da je zanimljivo  

[Gost]

moram malo da ispadne da je zanimljivo  

rađe te čitam neg da hodam za tobom   
ovak je puno ugodnije    ( manje zdravo znam)

[bazilija]

palo mi je železo, danas se moram dočepat armature inače će me sjušit  

[Gost]

palo mi je železo, danas se moram dočepat armature inače će me sjušit  

za kalij sok paradajza , bananu ...
Za željezo neznam

[bazilija]

za natrij sol?

[darla_]

Pravo posjećena tema  

Jasta nego posjecena imala je 10 citanja par minuta nakon sto sam je stavila, tako da ima publike sigurno.

Jesi se sto u zadnje vrijeme skitala po Peljescu? Super su ti one slike iz Zamasline bile, ako sam dobro zapamtila da je bila Zamaslina u pitanju.

[darla_]

palo mi je železo, danas se moram dočepat armature inače će me sjušit  

Sok od cikle na eks i za cas si ko keks  

[besposlenpop]

Evo Bazo, tvoja temica, veselimo se upisima  

A jebemu - di su moja pitanja?  

[Gost]

Wispica je to ljepše prenjela  

[Gost]

Evo Bazo, tvoja temica, veselimo se upisima  

A jebemu - di su moja pitanja?  

ja volim sebe pa sam sama prenjela svoj tekst  

ali loše  

[darla_]

Evo Bazo, tvoja temica, veselimo se upisima  

A jebemu - di su moja pitanja?  

Ma jos i muzicku zelju   .

Ako ti je hica preseli ih sam ko Dromsi ili pitaju tu ponovno, morti za vikend bude mi se dalo igrati za rezuckanjem postova i spajanjem na ovu temu,a morti i ne  .

[bazilija]

Pravo posjećena tema  

Jasta nego posjecena imala je 10 citanja par minuta nakon sto sam je stavila, tako da ima publike sigurno.

Jesi se sto u zadnje vrijeme skitala po Peljescu? Super su ti one slike iz Zamasline bile, ako sam dobro zapamtila da je bila Zamaslina u pitanju.

Nisam. Sanjam o Pelješcu, valjda ću otići bar koji dan u rujnu. Oduševile su me Duba i Divna.

[besposlenpop]

Ma jos i muzicku zelju   .

...

Tito slobodo

[Sponsored content]