Re: Filmski trenuci

[besposlenpop]

Sinoć sam gledal Bonda.
Jamesa Bonda.
Nisam baš napaljen na taj serijal, al kad se zalomi prilika, pogledam.
Ovaj zadnji Bond (Daniel Craig) je izgleda potrajal taman 2 filma za penzioniranje.
Jedna interesantna stvar u serijalu je izbor glavnog negativca. 
U Skyfall-u je to švapski fudbaler! 

[Buffy]

Ovaj mi je bio baš dosadan, neki drugi su bolji. Pjesma je najbolja.

[besposlenpop]

Ovaj mi je bio baš dosadan, neki drugi su bolji. Pjesma je najbolja.

Samo je jedan Bond.
James Bond.

[Buffy]

Kakav je to šuškavi JB?

[besposlenpop]

Kakav je to šuškavi JB?

Ha?

[Buffy]

Pa šuška ponekad, nisi čul?

[Gost]

Kakav je to šuškavi JB?

Ha?

hoće reći fuflja 

[besposlenpop]

Pa šuška ponekad, nisi čul?

Aaa - misliš na shaker! 

[Buffy]

Ne mislim, slušaj

[besposlenpop]

Ne mislim, slušaj

Mislil sam da žemske padaju na Conneryev šarm, a ne da traže glasovne mane ...
Možeš zamislit ovoga kak puca iz Walthera il naterava u Aston Martinu negativce:

[Buffy]

Meni je njegov šarm što arhaičan, što očinski

[darla_]

Jedan od boljih filmova koje sam gledala u zadnje vrijeme.

[whisperer]

Prvi film na materinjem poljskom jednog od vodećih britanskih filmaša Pawela Pawlikowskog o bolnom pitanju njegove izrazito katoličke domovine, o pitanju antisemitizma i tretmana Židova u Drugom svjetskom ratu od strane etničkih Poljaka. Godina je 1962. Anna je redovnička pripravnica koja prije samog zaređenja saznaje da se zapravo zove Ida i da su joj roditelji bili Židovi te da su ubijeni u holokaustu. Jedina preživjela rodbina joj je teta, bivša komunistička tužiteljica odgovorna za brojne smrtne presude redovnicama i svećenicima. Teta još uvijek taji svoje židovsko podrijetlo, nije pretjerano zainteresirana za kopanje po bolnoj obiteljskoj prošlosti, a uz to je izrazito prijeke naravi. Njih dvije ipak zajedno kreću na put tijekom kojeg se suočavaju ne samo s obiteljskim tajnama već i s nekim od najmračnijih dijelova poljske povijesti. „Ida“ je ovogodišnji poljski kandidat za Oscara.


Pawel Pawlikowski rođen je u Varšavi 1957. Već s četrnaest godina odlazi iz Poljske, prvo u Njemačku, a kasnije u Veliku Britaniju gdje stječe reputaciju iznimnog dokumentarista te režira i nekoliko vrlo uspješnih igranih filmova. Godine 1992. za BBC je režirao dokumentarac „Srpski epovi“ u kojem prikazuje ratničke rituale bosanskih Srba, Radovana Karadžića i Ratka Mladića, a uspijeva snimiti i ruskog pisca Eduarda Limonova kako sjeda za puškomitraljez i puca na opkoljeno Sarajevo. 2004. režira zapaženi film „My Summer of Love“, a 2011. „The Woman in the Fifth“.

[whisperer]

Pogledali "Adelin život"? Prekrasan film...

-------


Maestralni prikaz mehanizma raspada jedne ljubavne veze



Kad je ove godine canneski žiri dao Zlatnu palmu filmu “Adele”, među novinarima i strukom to nije dočekano kao iznenađenje.
Kechicheova trosatna lezbijska melodrama o ljubavnoj vezi mlade učiteljice i slikarice u usponu prikazana je sredinom festivala uz euforičan prijem. Kritika je hvalila film, isticala da se unatoč neobičnoj duljini s lakoćom gleda te hvalila dvije glavne glumice - veliku zvijezdu Leu Seydoux i debitanticu Adele Exarchopoulos - koje će o dobiti i glumačke nagrade. Činilo se da će nastavak priče biti predvidiv. Dobar film, na politički “poželjnu” temu, samo će se zakotrljati filmskim festivalima, skupljajući nagrade sve do Oscara.

Pohvale i kritike
Stvari su, međutim, bile nešto kompliciranije.

Film “Adele” bio je već u trenutku dolaska u Cannes obilježen kontroverzom. Režisera Kechichea već je tijekom snimanja sindikat francuskih filmskih radnika optužio za zlostavljanje uposlenika na setu i nemoguće uvjete rada.

Tim kritikama nakon premijere pridružile su se i glavne glumice koje su ispovjedile novinarima da s redateljem više nikada neće raditi. Neprijateljskom ozračju pridonijela je i autorica strip-predloška za film, istaknuta strip-crtačica Julie Maroh. Ona se obrušila na film smatrajući da je otupio političku oštricu stripa. Naročito se obrušila na dugu, devetominutnu scenu seksa u sredini filma, koju je ocijenila kao eksploatatorsku, i kao očito djelo heteroseksualnog muškarca. Optužbe da Kechiche samo eksploatira lezbijsku seksualnost stale su prštati sa svih strana, a među ostalim i od utjecajne kritičarke New York Timesa Manohle Dargis, kao i kritičarke Sight and Sounda Sophie Mayer. “Adele” se kritiziralo i zbog toga što je iz filma odstranio homofobiju i Francusku prikazao kao tolerantni ružičnjak. Od svačije drage Kechicheov film počeo se pretvarati u skandal. A ovotjedna hrvatska premijera bit će prilika hrvatskoj publici da se uvjeri tko je u toj raspri bio u pravu.

Kosa obojana plavo
“Adele” je trosatni film koji podsjeća na mini-seriju, jer se sastoji od četiri jasno odvojive “epizode”. U prvoj, pratimo gimnazijalku Adele (Exarchopoulos), bistru štrebericu iz niže srednje klase koja otkriva da je muški ne privlače. Jednog dana susretne Emmu, studenticu slikarstva kose upadljivo obojane u plavo. Adele za Emmu osjeća neodoljivu erotsku privlačnost, no osim seksa, Emma u Adelin život unosi duh pustolovine: izlaske, druženje s umjetničkim tipovima. Dvije djevojke proživljavaju medeni mjesec, to ugodniji što Adeleina obitelj prihvaća Emmu. To je trenutak kad Kechiche napušta ljubavnice, i vraća im se nekoliko godina kasnije. Adele je već učiteljica, a Emma se uspješno probija na umjetničkoj sceni. Između dvije cure još uvijek funkcionira erotska privlačnost, no osim toga malo što drugo.

Emma je usmjerena na karijeru, ne poštuje Adeleinu “običnu” profesiju, pa je stalno nuka da se i sama počne baviti umjetnošću. Istodobno, Adele je svedena na “hetero” ulogu zaposlene domaćice u patrijarhalnoj vezi: trpi Emmine boemske prijatelje koji je ne zanimaju, kuha i održava kućanstvo, a Emma to uzima zdravo za gotovo. Adele se sve više osjeća kao “očajna kućanica”, te naposljetku bježi u flert s muškarcem. Kad to Emma sazna, njen gnjev je strašan: tjera partnericu i raskida svaki kontakt. Posljednji - četvrti - dio događa se nekoliko godina potom. Emma je već afirmirana, Adele joj navraća na otvaranje izložbe, sastaju se u kafeu. Za Emmu, njihova priča je završena, no ne i za Adele koja za bivšom ljubavnicom još gaji žudnju.

Očajna kućanica
Nakon što čovjek pogleda “Adele”, teško je objasniti zašto je film izazvao toliko rogoborenja. Erotske scene su duge i vrućo podrobne, no u filmu o dvoje ljudi koje na okupu ne drži više ništa osim putenosti, putenost ne može biti zaobiđena. Film se doista ne bavi kontekstom homofobije, ponajprije zato što Kechichea zanimaju unutrašnji mehanizmi pucanja jedne veze. Paradoks je da su u Kechicheovom filmu ti razlozi pucanja tako prepoznatljivi, i tako tipični za tisuće heteroseksualnih veza.

Da zaboravite da su tema filma dvije žene, najednom biste se suočili i s minucioznom kronikom veze kakvih znate na desetine: jedan “supružnik” jači od drugog, jednom krene karijera drugom ne i frustracije se gomilaju. “Adele” odbija LGBT getoizaciju i bavi se problemom koji je - svačiji.

Je li Kechiche tiranin koji zlostavlja suradnike i koji je jednu erotsku scenu snimao šest dana, znaju samo oni koji su s njim radili. No - ako i jest, uloženi se trud u filmu vidi. “Adele” je i sjajan komad filmske režije, film pokretljive i inteligentne kamere, sav u krupnim planovima, te unatoč popriličnoj duljini dinamičan i brz. Riječ je o rasnom filmu koji zaslužuje pohvale naprosto kao - dobar film.

[Buffy]

Nešto meni blisko, kada stare, a ne znaju kako to činiti, trebaju te, ali ti ne daju pomoći im...



Amour Movie Trailer. OSCAR 2013 - Best Foreign Film. Directed by Michael Haneke, Amour Movie won the Palm d'Or at Cannes Films Festival 2012.
Georges and Anne are in their eighties. They are cultivated, retired music teachers. Their daughter, who is also a musician, lives abroad with her family. One day, Anne has an attack. The couple's bond of love is severely tested.

Režirao čovac koji snimio i The white ribbon, jednako dobar film o nesnalaženju u međuljudskim odnosima.

[whisperer]

Buffy, pogledam Kritičarku čim ju pronađem on line.

___

Odgledala sinoć Whiplash i ugodno me iznenadio jer nisam očekivala ništa. Kakvi luđački momenti, dok je kraj definitivno najbolji.. Čini mi se da ima cca 5 nominacija za Oscara iako ga ne bih stavila u najbolje. No, svakako, preporuka za kakvu filmsku večer.

[Gost]

Birdman mi je odlican, whiplash mi ima malo americanski svrsetak, ali isto odlican i onaj koji ti po meni nedostaje medju ovim oskarovcima, a meni je toliko drazestan da mi je i favorit, a ima ga na filmoviti: the grand budapest hotel

[Gost]

Boyhood isto jako hvale, 12 godina sniman, isti glumci, blabla... ali nije me se bas dojmio, a u biti je solidan film

[Buffy]

Buffy, pogledam Kritičarku čim ju pronađem on line.

___

Odgledala sinoć Whiplash i ugodno me iznenadio jer nisam očekivala ništa. Kakvi luđački momenti, dok je kraj definitivno najbolji.. Čini mi se da ima cca 5 nominacija za Oscara iako ga ne bih stavila u najbolje. No, svakako, preporuka za kakvu filmsku večer.

Wow, dobro bubnjanje

Mislila sam na ženu kritičarku u Birdmanu, ona koja vlada životima svojim perom...

Budapest se sviđa i mojoj kćeri, meni je bio kao čista voda koja te oplahne...

[Gost]

Nešto meni blisko, kada stare, a ne znaju kako to činiti, trebaju te, ali ti ne daju pomoći im...



Amour Movie Trailer. OSCAR 2013 - Best Foreign Film. Directed by Michael Haneke, Amour Movie won the Palm d'Or at Cannes Films Festival 2012.
Georges and Anne are in their eighties. They are cultivated, retired music teachers. Their daughter, who is also a musician, lives abroad with her family. One day, Anne has an attack. The couple's bond of love is severely tested.

Režirao čovac koji snimio i The white ribbon, jednako dobar film o nesnalaženju u međuljudskim odnosima.

Sinoc je bio na HRTu .. Nisam ga mogla odgledati. Dosla sam do one scene kad lezi u krevetu i nepovezano govori o baki i kuci. Tu sam pomislila, ne treba mi ovo. Previse emotivno.

[Gost]

Mislila sam na ženu kritičarku u Birdmanu, ona koja vlada životima svojim perom...

Uopce mi se nije svidjela. Ne volim toliku kolicinu samodopadnosti i zluradosti. Kritika treba biti vodjena argumentima. Konstruktivnim. S druge strane, ostvarila je ono sto mu je i obecala. "I'm gonna kill your play". I ubila je njegovu glumu. Na tim daskama, otpalo je sve ono sto nije bilo njegovo (u zavrsnom cinu predstave). Kad veli da ne postoji, najvise se priblizava istini o sebi.

[whisperer]

Wow, dobro bubnjanje

Mislila sam na ženu kritičarku u Birdmanu, ona koja vlada životima svojim perom...

Budapest se sviđa i mojoj kćeri, meni je bio kao čista voda koja te oplahne...

a ja pomislila da je u čitavom nizu filmskih proizvoda jedan i takvog imena...

Odlična mi je scena za barom .. iako ja na ulogu kritičarke ne gledam kao pojavu s ključnijom misijom od ostalih jer sve i svaka pojava u filmu kritizira ne samo na medijsku mašineriju, ovom slučaju Hollywoodsku filmsko kazališnu, već širi segment društva. Kritičarka mi je samo premosnica odnosa od kojih jedni i drugi zavisimo i u koje smo upleteni. Ali point je onaj dublji, da je društvo zanosvano na bolesnim temeljima. S druge strane kritičarka negdje ima i pravo, pogotovo u ovim umjetničkim predvidljivim vremenima.

[whisperer]

Nešto meni blisko, kada stare, a ne znaju kako to činiti, trebaju te, ali ti ne daju pomoći im...

Ovo si lijepo rekla... Pogledala sinoć po drugi put, a sjećam se da je i prvog puta bilo emoivno teže pratiti.. No moje emocije spletom okolnosti ove godine uopće nisu relativne jer me svašta zna dirnuti pa više ispadam emotivno nestabilna nego što to zna biti situacija.

Trebalo bi omogućiti dostojanstveno starenje jer to je ono što njima ( i što će nama) zapravo isčezne, osjećaj dostojanstva i poštivanja ih. Valja poštivati mudrost koja se stekne godinama... no ne stari se u takvim uvjetima i onda nam roditelji bake u određenim godinama postanu dječica.

[whisperer]

I upravo sam se ovog trenutka sjetila jednog meni bliskog čovjeka, kojeg vjerojatno više neću nikada vidjeti, a koji je imao baš značajnu ulogu u segmentu života kada smo se susretali, koliko je svojim dostojanstvenim stavom i mudrošću izazivao u meni tako duboki respect i ljubav. Čovjek s 50 tak godina više od mene s kojim je bio gušt boraviti satima u istoj prostoriji. Koji flesh back.. ali onaj lijepi.

[whisperer]

Birdman mi je odlican, whiplash mi ima malo americanski svrsetak, ali isto odlican i onaj koji ti po meni nedostaje medju ovim oskarovcima, a meni je toliko drazestan da mi je i favorit, a ima ga na filmoviti: the grand budapest hotel

Whiplash mi je pomalo cijeli amerikaniziran, najviše taj provokativni odnos Fletchera kao mentora... onako, nije mi baš legao jer mi je u segmentima bio preglumljen. Ali ovaj dječarac bubnjar me se zaista dojmio sa svojim odličnim remixom emotivnog, naivnog, pomalo smotanog, a opet ambicioznog i provokativno drskog karaktera. Mlado glumačko osvježenje..

Da, Boyhood sam počela gledati dok mi nije pregorila baterija... nastavim ovih dana.

[Sponsored content]