Re: Filmski trenuci

[whisperer]

Što se live muzike tiče, tu sam zaista guštala...

[Buffy]

Sinoc je bio na HRTu .. Nisam ga mogla odgledati. Dosla sam do one scene kad lezi u krevetu i nepovezano govori o baki i kuci. Tu sam pomislila, ne treba mi ovo. Previse emotivno.

Meni je pak pomoglo shvatiti nerazumnost mojih starijih, promijeniti načine na koji pristupam i njima, a još više, sebi.

[Buffy]

Nešto meni blisko, kada stare, a ne znaju kako to činiti, trebaju te, ali ti ne daju pomoći im...

Ovo si lijepo rekla... Pogledala sinoć po drugi put, a sjećam se da je i prvog puta bilo emoivno teže pratiti.. No moje emocije spletom okolnosti ove godine uopće nisu relativne jer me svašta zna dirnuti pa više ispadam emotivno nestabilna nego što to zna biti situacija.

Trebalo bi omogućiti dostojanstveno starenje jer to je ono što njima ( i što će nama) zapravo isčezne, osjećaj dostojanstva i poštivanja ih. Valja poštivati mudrost koja se stekne godinama... no ne stari se u takvim uvjetima i onda nam roditelji bake u određenim godinama postanu dječica.

Kod mojih je postojala moć spašavanja života po muškoj strani, a ljepota i radni rezultati po ženskoj strani. Starost je sve to ukinula, iako imaju još poneku društvenu ulogu, to je ništa spram onoga kako su sebe vidjeli većinu svog života i kakav su identitet stvorili.
Srećom su bolesti takve da su pokretni, ali vidljivo je kako im je besmisleno samo bivati, ne nalaze u tome neke radosti.

Kad se predlože promjene ne mogu se složiti jer imaju oprečne stavove kako valja starjeti, na kraju završi u traženju vlastitog smisla.
Ona koristi sve benefite voćnjaka kojeg su početno samo ukrasno zasadili, vrta koji obrađuje, uređuje dom, on više nevještači, ali radi za odvjetnički ured kao savjetnik, po selu vadi crve iz gangrenoznih nogu, u stvari je postao selski liječnik kojem kucaju na vrata kad im njihov liječnik ne zna ili ne želi pomoći.

[Buffy]

I upravo sam se ovog trenutka sjetila jednog meni bliskog čovjeka, kojeg vjerojatno više neću nikada vidjeti, a koji je imao baš značajnu ulogu u segmentu života kada smo se susretali, koliko je svojim dostojanstvenim stavom i mudrošću izazivao u meni tako duboki respect i ljubav. Čovjek s 50 tak godina više od mene s kojim je bio gušt boraviti satima u istoj prostoriji. Koji flesh back.. ali onaj lijepi.

[whisperer]

I upravo sam se ovog trenutka sjetila jednog meni bliskog čovjeka, kojeg vjerojatno više neću nikada vidjeti, a koji je imao baš značajnu ulogu u segmentu života kada smo se susretali, koliko je svojim dostojanstvenim stavom i mudrošću izazivao u meni tako duboki respect i ljubav. Čovjek s 50 tak godina više od mene s kojim je bio gušt boraviti satima u istoj prostoriji. Koji flesh back.. ali onaj lijepi.

... njegovih ruku djelo.

[Gost]

...

There’s another standard view around the traps that a critic is some form of reverse mechanic, taking apart a play, piece of music or lm, leaving all the pieces everywhere and grunting down at the dismembered mess they have made, “Well it’s clear that doesn’t work.”

And yet it’s always been my contention that great criticism is about love more than hate, construction more than destruction. That in many ways what a good critic does is nearer to the task of a translator who has found a way of channeling one form of language into another. And in some cases even improving on the original source, sacrilegious as that might sound.

In that regard I’d be so bold as to claim a great critic can, and should be a responsive poet, balancing judgment and empathy in an art of evocation. Though I doubt many people will buy my notion of ‘the critic as artist’ over the stereotypes I just mentioned.

Some preserving respect for the narrative arc and its elements of surprise are vital to this, I think. As a lm and book reviewer you oen suggest as much as you say, trying to write between the lines as much as a person may well read between them. Quite a tightrope act.

But all this is perhaps arcane philosophy. The equivalent of discussing brush strokes on the Illuminated Manuscripts when all around you the Gutenberg press is changing the world. In such revolutionary times we do live.

Tweets, blogs, social networking sites… if it can’t t in your smartphone window and be grasped at a glance it ain’t worth your time of day. The trend perceptions on this electronic revolution have leant towards the obvious – more communication on every front, a greater necessity for speed in every act, the compression of information to match that speed, and with all that rapid-re pressure a corresponding desire to nd some alleviating air-space for the mind whenever and wherever possible. Zero sum game: triviality, gossip, and porn are king. Not to mention the brilliant sub-editor who can keep story titles like “Headless woman in a topless bar” rolling across the news breaks when you log out of your email. Click. It works.

It can seem like our culture is being ferried on its own electronic light all the way into hell. The digital equivalent to Aldous Huxley’s “soma” in Brave New World, where we become prisoners to our own desires, and raptured out of consciousness.

But is that really all that is happening for those who worry about such things rather than just indulge and enjoy?


(nastavak)


http://www.berfrois.com/2015/02/mark-mordue-pioneers-in-the-digital-snow/

[whisperer]

U tekstu je spomenuta idealna definicija kriticizma, odnosno više ideja autora kakva bi kritika trebala biti, no realnost je drugačija ne iz razloga što želimo iz nekog hira drugačije gledati na stvari, već je nastalo vrijeme u kojoj umjetnost postaje konglomerat u koji se svrstavaju pravci krivih imena. Postoje razni pristupi kritiziranja koji nam, istina, lakše ili teže legnu, no, pored ovako idealne ideje kriticizma koji je spoment u tekstu i s kojim se, vjerujem, svi slažu da bi takav trebao biti,  također je dopušteno oštro pero koje ne treba biti gušćje već čelično i s nesmiljenom dozom ironije. Ono što je meni kod Kritičarke upalo u oko jest to što se u jednom trenutku osvrće upravo na pretpostavku kako  je umjetnost odavno izumrla i da je ono što kani vidjeti sigurno neće iznenaditi. Tu možemo samo pretpostaviti da je okružena kontinuiranim suhoparnim izvedbama dobro poznavajući okolinu i okolnosti u kojima se našla. Mi, zapravo, kroz film, uopće ne dobivamo dojam kakav je komad u cjelosti i koji je istinski odnos glumaca i kritičarke. On postoji ali nije jasno definiran što nam daje slobodu promišljanja. Ja osobno ne dobivam dojam, kao što sam i ranije rekla, da je ta Kritičarka glavna okosnica filma jer koliko god je ona opsjednuta svojim mračnim pristupom kritiziranja, postoji druga strana koja je opsjednuta što će ona napisati. Znači nitko od njih dvoje u krajnosti nije baš opsjednut samom umjetnošću.  Njihov dijalog za barom gledam kao jedan od duela u kojem izbacuju obostrano svoju frustriranost jer samo komad i sama kritika je na koncu bila nešto sasvim drugo. Kroz film se protežu mnoge okosnice iste problematike, kao primjerice producent koji je opsjednut novčanim uspjehom, glumicama koje su opsjednute prvim Broadwayskim nastupom i time su sklone učiniti apsolutno sve, imamo nekoga tko je u vrlo kratkom roku postavio na youtube filmić golog poznatog glumca koji juri uokolo kazališta, i istih nekoliko milijuna mase koja u samo par minuta isklikću internetom taj klipić. I Kritičarka za barom postaje manje bitna jer je film u cjelosti sagledno satira koja u istom trenutku ismijava i umjetnost i život. Zapravo, više ne znaš što je jedno, a što drugo. No, složila bih se u jednom sa tim gore autorom, a to je, citirat ću: It can seem like our culture is being ferried on its own electronic light all the way into hell. The digital equivalent to Aldous Huxley’s “soma” in Brave New World, where we become prisoners to our own desires, and raptured out of consciousness.
I sada kada znam na što se Buffy referirala, mogu razumijeti što je pod time mislila da smo preslika Kritičarke... slažem se da nerijetko i nju imamo u sebi krtizirajući i manipulirajući druge u našoj bliskoj okolini, pa čak i u ovoj virtualnoj. Neki put više, neki put manje, ok, ima trenutaka kada ponekad ni to.

[Buffy]

Film govori govori o ljudima koji se žele svidjeti drugima baš onako kako oni zamišljaju autentične sebe, a za koje pak smatraju kako su po nečemu posebni; kako je posebno upravo to stanje duše u kojem su trenutno, tako vrijedno i životno, i zbog treba biti prihvaćeno i priznato. 

Govori o načinu kako sebe prenosimo drugima i koji su filteri drugih kroz koje to naše bivanje prolazi, način na koji onaj drugi bira biti uključen ili distanciran, dobar ili loš, želi vidjeti ili samo imati moć nad svime, istražiti ili blokirati.

Svi uporno žele popraviti svijet i učiniti ga kvalitetnijim mjestom, u ovom slučaju svijet umjetnosti, pri tome nitko nikoga niti sluša, niti čuje, niti ga stvarno zanima što onaj drugi ima za reći. Ples samaca.

Javnost kao i nekada u arenama prati i dosuđuje, nemajući milosti, a to razumije osoba za koju je u filmu naznačeno kako je asocijalna

[Buffy]

Gledala jučer Kingsmana, kao stari James Bond, više ću pamtiti Cocktu koju sam popila...

[whisperer]

Pogledala Boyhood. Nježan i tečan... pretpostavljam da dojam ovisi o raspoloženju prilikom gledanja. Meni je na određen način bio ugodan iako samu jačinu ipak  ima ona činjenica da je sniman 12 godina sa istim glumcima pa je odrastanje imalo vjerodostojniji, a time i zanimljiviji prikaz.

[Buffy]

To je bio moj izbor, ali su ga frendice već gledale, pa smo završile na Kingsmanu.

Do nas su bili klinci, pored, iza, i ispred, moguće je to film za tu populaciju. Gađali se s kokicama, ni pet minuta mira, kao da sam u vrtiću bila

[Buffy]

Gledala jučer Nightcrawler, jako dobar film.

Prikazuje svu mašineriju stvaranja vijesti, što krvaviju, to praćeniju i plaćeniju, ljude kao predatore, socipatologija razrađena do u detalje.

Osvijestiš svoj udio u praćenju takvih vijesti, znala sam kako u mojoj odluci da ne pratim iste i otvaram takve klipove nije samo osjetljivost, već i inat nekoga tko ne želi biti instumentaliziran. 

Dijalozi su zanimljivi, glavni glumac donio mi je u sjećanje kako poznajem jednu takvu osobu kao što je on, ima gomilu sljedbenika na FB-u

[Gost]

gledala prvih 15-ajstak min. Bidermana i odustala.
Ne volim takve "umjetničke" filmove, koji su obično ovjekovječeni kipićem.
za kolko ih je nominiran valjda će ih nekoliko i pokupiti.

ps . nisam gledala dodjelu pa još nisam informirana 

[Buffy]

Dobio je Oskara

[Gost]

Dobio je Oskara

komada 4 

[Gost]

U tekstu je spomenuta idealna definicija kriticizma, odnosno više ideja autora kakva bi kritika trebala biti, no realnost je drugačija ne iz razloga što želimo iz nekog hira drugačije gledati na stvari, već je nastalo vrijeme u kojoj umjetnost postaje konglomerat u koji se svrstavaju pravci krivih imena. Postoje razni pristupi kritiziranja koji nam, istina, lakše ili teže legnu, no, pored ovako idealne ideje kriticizma koji je spoment u tekstu i s kojim se, vjerujem, svi slažu da bi takav trebao biti,  također je dopušteno oštro pero koje ne treba biti gušćje već čelično i s nesmiljenom dozom ironije. Ono što je meni kod Kritičarke upalo u oko jest to što se u jednom trenutku osvrće upravo na pretpostavku kako  je umjetnost odavno izumrla i da je ono što kani vidjeti sigurno neće iznenaditi. Tu možemo samo pretpostaviti da je okružena kontinuiranim suhoparnim izvedbama dobro poznavajući okolinu i okolnosti u kojima se našla. Mi, zapravo, kroz film, uopće ne dobivamo dojam kakav je komad u cjelosti i koji je istinski odnos glumaca i kritičarke. On postoji ali nije jasno definiran što nam daje slobodu promišljanja. Ja osobno ne dobivam dojam, kao što sam i ranije rekla, da je ta Kritičarka glavna okosnica filma jer koliko god je ona opsjednuta svojim mračnim pristupom kritiziranja, postoji druga strana koja je opsjednuta što će ona napisati. Znači nitko od njih dvoje u krajnosti nije baš opsjednut samom umjetnošću.  Njihov dijalog za barom gledam kao jedan od duela u kojem izbacuju obostrano svoju frustriranost jer samo komad i sama kritika je na koncu bila nešto sasvim drugo. Kroz film se protežu mnoge okosnice iste problematike, kao primjerice producent koji je opsjednut novčanim uspjehom, glumicama koje su opsjednute prvim Broadwayskim nastupom i time su sklone učiniti apsolutno sve, imamo nekoga tko je u vrlo kratkom roku postavio na youtube filmić golog poznatog glumca koji juri uokolo kazališta, i istih nekoliko milijuna mase koja u samo par minuta isklikću internetom taj klipić. I Kritičarka za barom postaje manje bitna jer je film u cjelosti sagledno satira koja u istom trenutku ismijava i umjetnost i život. Zapravo, više ne znaš što je jedno, a što drugo. No, složila bih se u jednom sa tim gore autorom, a to je, citirat ću: It can seem like our culture is being ferried on its own electronic light all the way into hell. The digital equivalent to Aldous Huxley’s “soma” in Brave New World, where we become prisoners to our own desires, and raptured out of consciousness.
I sada kada znam na što se Buffy referirala, mogu razumijeti što je pod time mislila da smo preslika Kritičarke... slažem se da nerijetko i nju imamo u sebi krtizirajući i manipulirajući druge u našoj bliskoj okolini, pa čak i u ovoj virtualnoj. Neki put više, neki put manje, ok, ima trenutaka kada ponekad ni to.

Lijepo si to zaokruzila, svidja mi se.

Evo, vele Dromsi i Buffy da je osvojio Oscara. Inace, cini mi se da su se ove godine bas kvalitetni filmovi natjecali za kipic. Oscar mi nije bas nikada ni bio mjerilo izvrsnosti, ali na ovogodisnji izbor filmova stvarno nemam prigovora.

[darla_]

Pogledala Birdmana, imala ga vec neko vrijeme na kompu, ali nikako stici, a niti odluciti se, vasi upisi su me potakli da ipak pogledam.

Posto ste se vi vec osvrnule, na razne segmente filma, ja jos mogu jedino dodati kako mi je zanimljiva "impotetnost" kod Edwarda Northona. Ne u fizickom smislu , nego u prenesenom znacenju. Vidim ju kao impotetnost nas samih kada se onemogucavamo u bivanju autenticnim. To mi je zanimljiv koncept sa kojim sam se malo poigravala u svojoj glavi. Koliko se sakatimo kada se pokusavamo uklopiti u nametnute okvire drustva i kako se to odrazava i na nase fizicko stanje, ide uz ono da sve bolesti u biti pocinju u glavi.

Osim sto iznimno volim Edwarda kao glumca, nije me film nesto odusevio moram priznati, previse grcevitosti, a mozda je to samo odraz mojih generalno promisljanja o ljudima koje u zadnje vrijeme srecem u RL, koliko grcevitosti da bi ostavili neku legendu o sebi, naustrp totalne ispraznosti u biti, kojom odisu.

[Gost]

Pogledala Birdmana, imala ga vec neko vrijeme na kompu, ali nikako stici, a niti odluciti se, vasi upisi su me potakli da ipak pogledam.

Posto ste se vi vec osvrnule, na razne segmente filma, ja jos mogu jedino dodati kako mi je zanimljiva "impotetnost" kod Edwarda Northona. Ne u fizickom smislu , nego u prenesenom znacenju. Vidim ju kao impotetnost nas samih kada se onemogucavamo u bivanju autenticnim. To mi je zanimljiv koncept sa kojim sam se malo poigravala u svojoj glavi. Koliko se sakatimo kada se pokusavamo uklopiti u nametnute okvire drustva i kako se to odrazava i na nase fizicko stanje, ide uz ono da sve bolesti u biti pocinju u glavi.

Osim sto iznimno volim Edwarda kao glumca, nije me film nesto odusevio moram priznati, previse grcevitosti, a mozda je to samo odraz mojih generalno promisljanja o ljudima koje u zadnje vrijeme srecem u RL, koliko grcevitosti da bi ostavili neku legendu o sebi, naustrp totalne ispraznosti u biti, kojom odisu.

meni je isforsiran dijalog. Nekak previše riječi izrečene prebrzo u jednom dahu, istovremeno, u njihovom prepucavanju, pa boli glava od svega toga za proćitat i povezat u neku smislenost.
Volim Al Pacina, al ne u onim filmovima gdi sam vodi monolog i lamantira . Ovo me jako podsjeća na njegove neke uloge, sa tom razlikom kaj su ovde dva glumca sa istim zadatkom

[kic]

čitam i fantastični ste u kritiziranju, pa me zanima je li tko od vas gledao ovaj film? svi govore u savršenim prosto proširenim rečenicama, u pozadini priče je ubojstvo, ali sve je u optičkoj teoriji, mislim da ću morati ponovno pogledati ovo, anyone?

[darla_]

meni je isforsiran dijalog. Nekak previše riječi izrečene prebrzo u jednom dahu, istovremeno, u njihovom prepucavanju, pa boli glava od svega toga za proćitat i povezat u neku smislenost.
Volim Al Pacina, al ne u onim filmovima gdi sam vodi monolog i lamantira . Ovo me jako podsjeća na njegove neke uloge, sa tom razlikom kaj su ovde dva glumca sa istim zadatkom

Da bas tako, prenatrpano i isforsiano sve skupa.

@Kic nisam gledala taj film, ali stavim si ga na listu, pa napisem sto mislim kad stignem.

[Gost]

čitam i fantastični ste u kritiziranju, pa me zanima je li tko od vas gledao ovaj film? svi govore u savršenim prosto proširenim rečenicama, u pozadini priče je ubojstvo, ali sve je u optičkoj teoriji, mislim da ću morati ponovno pogledati ovo, anyone?

mogel si odmah staviti link, da se bakut ne mora znojiti 

[kic]

aha, pa ne znam kako nabavljate filmove, ali samo kažite: https://kickass.to/the-draughtsman-s-contract-1982-bdrip-1080p-dts-highcode-t7457332.html

4,5gb, ali se isplati: Mr. Neville, a cocksure young artist is contracted by Mrs. Herbert, the wife of a wealthy landowner, to produce a set of twelve drawings of her husband's estate, a contract which extends much further than either the purse or the sketchpad. The sketches themselves prove of an even greater significance than supposed upon the discovery of the body of Mr. Herbert.

[Gost]

aha, pa ne znam kako nabavljate filmove, ali samo kažite: https://kickass.to/the-draughtsman-s-contract-1982-bdrip-1080p-dts-highcode-t7457332.html

4,5gb, ali se isplati: Mr. Neville, a cocksure young artist is contracted by Mrs. Herbert, the wife of a wealthy landowner, to produce a set of twelve drawings of her husband's estate, a contract which extends much further than either the purse or the sketchpad. The sketches themselves prove of an even greater significance than supposed upon the discovery of the body of Mr. Herbert.

prosljedit ću sinku

[darla_]

čitam i fantastični ste u kritiziranju, pa me zanima je li tko od vas gledao ovaj film? svi govore u savršenim prosto proširenim rečenicama, u pozadini priče je ubojstvo, ali sve je u optičkoj teoriji, mislim da ću morati ponovno pogledati ovo, anyone?

Evo mene 

Prica je intrigantna, jer zbog nacina na koji govore ne skuzis odmah sto slijeduje i kako je po meni sve unaprijed isplanirano, samo on (slikar) u biti nije bio svjestan toga. Zato mu kcer vlasnika kaze da je naivan i arogantan, pa kad ju on pita koja od te njegove dvije osobine prevladava ona odgovara naivnost, sto se na kraju filma i pokaze istinitim, sve mu se dogadjalo pred ocima, a od njegove okupiranosti kako da nacrta savrseno dijelo nije zamijetio podkontekst dogadjanja. Iako je podkontekst prisutan u njegovim slikama. Cak mu kcer vlasnika na to par puta i ukazuje medjutim on u biti kao sto je i ona sama mu rekla ostaje slijep na stvarne dogadjaje. Sve sto je mislio da se tamo dogadja i njegova arogancija po tom pitanju ga je kostala glave. Jer sukus dogadjanja je borba za imanje, te nedostatak pravog naslijednika 

[kic]

ja i darla smo se ispripovijedali na onom forumu i temi Filmofilija..

što gledamo sljedeće btw pomalo gledam Vikinge, ne stignem maratonizirati još

[Sponsored content]