O ljudima i usamljenosti

[whisperer]

Jesam životni i/ čovjeko-ljubac, depresije mi nisu prirodna stanja u kojima se predugo zadržavam, ali duboko u sebi i ideološki gledano, jesam razočarana u čovječnost. Dobili smo život na dar, samo tako  i "preko noći" (ne znam da li se ikada pitamo zašto smo ga uopće dobili)- još uvijek ga češće smatram zaista prekrasnim poklonom. Dobili smo instrument- tijelo, koji je po svoj svojoj prirodi savršeno dizajniran po funkcionalnosti. U istom paketu je organ koji teži prosječno čak 5 kila- mozak (pokušajte pridržavati dlanovima nečiju opuštenu glavu da bi ga fizički osjetili). Mozgom ne možemo možda baš sve razumijeti, ali ga svakako možemo valjano iskoristiti. Da bi ga koristili, potrebna nam je svijest, no,  prvobitno stanje svijesti smo potpuno izgubili negdje po putu od rođenja.  Čak nas jedna čimpanza u tome prednjači ostajući u stanju u kojem je nikakve karme ne mogu pomutiti. A mi, ljudska bića, u potpunosti smo izgubila vezu sa sobom, postali smo sami sobom zamršeni i komplicirani. Mišići su nam slabiji, kao i mozgovi,  ne napredujemo- iako napreduje znanje i inteligencija. Gledajući kronološki od srednjeg vijeka do danas, naša se inteligencija jako povećala, ali gdje je mudrost? Pristalica sam evolucijske teorije, ali ne ove koja stvara ljudski problem, ne ove koja ne potiče jačanje unutarnjeg mozga. Ako središnji hipotalamus oslabi, onda to nije evolucija (kada unutarnji mozak slabi, a vanjski jača) Čim ne jačamo tu dvojnu povezanost, slabimo i nalazimo se tu gdje jesmo, oslabljeni. S 30 godina osjećamo se kao da nam je 70, a trebali bi osjećati 30. U svakodnevnim grčevima kontrole da smo nešto, napokon bi trebali shvatiti da mi nismo ništa drugo do nego rezultat utjecaja naše okoline, da u svemu tome nema mjesta za "nas", da je naš život bez trajne supstance i da tek tada možemo biti otvoreni za dimenzije svemira, možemo primiti njegovu energiju, možemo stvarati... Kako je moguće da često tako misaono visoko letimo, a i dalje u zemljanim situacijama koristimo tablete "za probavu"?


Ovo je bio uvod u kojem sam sama sebi htjela predočiti život u mentalnoj oskudici, a zapravo je cilj bio skrenuti pozornost na nešto drugo. Sve češće se zaustavljaći i promišljajući o problemima suvremenog čovjeka zaustavljamo na specifičnoj društvenoj pojavi, a to je- otuđenost. Užurbanost, kroničan nedostatak vremena, zanemarivanja odnosa, frustracija, nerealiziranost, depresije, razlozi su koje najčešće čujemo. Ljudi se više ne druže, ne prijateljevaju, nismo socijalizirani, sudeći po postotku korištenja interneta i kontraefektima istoga, ne samo u domovima, već na poslu, kafićima, ces\

[darla_]

Ljudi prolaze turbulentne periode zivotne, prvo zbog socioekonomskih situacija u kojima se nalaze, a po meni i jer sve cesce dolaze do zakljucka, da sve ono u cemu su mislili da ce naci ispunjenje, jer vrlo fragilno i ono sto je danas sreca, vec sutra moze postati tuga, od posla, obitelji, prijatelja, kreativnog izrazavanja itd.

Imam prijatelja koji u posljednjih par godina stalno ima u zivotu jedan izazov za drugim u negativnom aspektu i do sada se dobro drzao, a onda mu se prije koji tjedan dogodio jedan prilicno obezgljavljujuci i sjecam se jos dobro sto je tada rekao: "Jebemu mater, postoji li ista sto je u ovom zivotu sigurno?" Svi znamo odgovor na to pitanje

I u takvim nekakvim situacijama, ljudim je cesto pun kurac samih sebe, a kamoli drugih ljudi i onda traze sebi srodne duse, koje su u potrazi ili u shvacanju ili u prihvacanju, da u biti zivot je bazno gledano bez ikakvog cvrstog uporista. Puno ljudi koji ih okruzuju u rl zivotu ne zele, ne mogu ili im se ne da suocavati sa takvim realnim stanjem, pa pribjegavaju razlicitim eskapizmima, dok drugi neminovno imaju potrebu se suociti sa time i to stanje podijeliti i onda nastaje raskorak, jer mali je broj ljudi koji realno zele uci u stvarnu dubinu stanja svijeta oko sebe, ljudi oko sebe i sebe samih. I tu dolazi do polariteta, gdje moras olduciti gdje ces gravitirati i kakvim se sugovornicima okruzivati, a gdje ces ih naci na internetu ili u rl zivotu, po meni je tako irelevantno.

Jer koji ce mi kurac druzenja u zivo u kojima je ili poanta da jedni drugima ljudi kukaju ili da se pretvaraju da je sve okei ili da moras trpiti necije namtenja vidjenja kako bi se trebali rijesiti ovi ili oni problemi. Ja to vidim svakodnevno, cim skrenes razgovor na onu razinu gdje bi se u mikronima mogla dotaci necija unutarnja bol ili ti pokazes svoju, munjevito se prelazi ili cak zahtijeva razgovor o "laksim" temama. One koji odbijaju takvo ukalupljenje se naziva ili preseratorima ili onima koji pametuju, jer sto kurac, treba se o poslu, namirnicama, kremama, djeci, kucnim ljubimcima, glupom sefu, to je sigurna razina razgovora. I da me netko nebi krivno shvatio nemam ja nista protiv toga u dozi od pola sata dnevno, sve izvan toga je silovanje mog bica.

Tak da u biti ne smatram se dobrim covjekom, jer vecinu ljudske populacije smatram plosnozemnim priglupim imitatorima, dobro zakracunatim u njihovim kucicama u koje bi te silom htjeli ugurati, meni je to dosadno i naporno. Tako da to kod mene nema veze sa usamljenoscu nego aktivnim odbijanjem trpljenja ljudske ogranicenosti, ima par ljudi u rl, par ljudi na netu sa kojima mogu pricati o svacemu bez da ugrozavam njihove granice sigurnosti i to mi je cisto dovoljno. Jesam li zbog toga sebicna, vjerojatno jesam, ali iskreno nemam ambicije pretjerane "spasavati mentalne amebe", niti prema njima osjecati dobrohotnost i empatiju. Sto opet paradoksalno ne znaci da necu pomoci bilo kome tko iskreno moli za bilo kakvu pomoc koja je u mojoj moci.

[besposlenpop]

Ah, jeblo vas cendranje - naselite se negde u afričko, azijsko il latinskoameričko selo (jer odgovarajuće nebute našle u Evropi), pa čehajte perje, mlatite konoplju, predite vunu, izrodite čopor dece, zaboravite na struju, tekuću vodu, Interplet, TV, aute ... pa bute imale socijalizaciju. 
Umjesto da kavu pijete - berite ju. 

[Gost]

Hmc... podjimo od jednostavne pretpostavke da se ljudi boje otvarati da im se ne bi nanosila bol...
ali taj prag za bol je tako nizak, trivijalan i povrsan (meni smijesan) kod veeeeelike vecine ljudi da mi cesto nije jasno cega se ustvari boje? Srame?
Kod nekih ljudi koji sebe smatraju ugladjenim i pristojnim, emocionalni striptiz je pokazatelj neukusa... bliskost je samo za uzak i uglavnom obiteljski krug ako i taj... ti mi narocito idu na kurac

uglavnom, volim se otvarat i gdje treba i gdje ne treba i kome treba i kome ne treba, ali smatram da je to dobro i ispravno i ne namjeravam odustati...

imam svakakve ljude oko sebe... imam jednog polupismenog dizalicara koji je fantastican dijagnosticar i ima tako divan osjecaj za ljude...
imam i ovog fuck buddya koji ima dva fakulteta, doktorata, knjiga napisanih, a zatvoren je ko kornjaca... totalno u kurcu i ne zna razmijeniti jednu normalnu recenicu... okolina ga smatra autisticnim...
volim sarenilo oko sebe ali se bojim usamljenosti u nekakvoj starijoj dobi...
zapravo se jedino toga i bojim... bojim, pre jaka rijec... o tome znam razmisljati

po prirodi sam drustveno bice i volim ljude oko sebe, ali mi vecina ide na kurac... lastane?

[besposlenpop]

...

po prirodi sam drustveno bice i volim ljude oko sebe, ali mi vecina ide na kurac... lastane?

Pa ja ... poprave. 

[Gost]

tesko da cu sudjelovat u ovoj temi tj. dat doprinos istoj a bez da nastane kataklizma epskih razmjera.

[Gost]

sve je površno , mislim na druženje
popizdim na one kojima je sve haj i super ( a znam da nije)
popizdim na one kaj su stalno u bedu ( a znam da im nije tak bed)
popizdim na sebe kad se otvaram i gdi treba i di netreba, ispravno je nigde netreba
Popizdim na laž, glumu i glumantanje, forsiranje finoće
popizdim na one kojima je duševna hrana slušenje tuđeg života a o sebi sve skrivaju ko zmija noge
Uglavnom dijagnoza je vi ste Dromsin jedna nadrkana baba

[whisperer]

tesko da cu sudjelovat u ovoj temi tj. dat doprinos istoj a bez da nastane kataklizma epskih razmjera.

Dobro, pričekat ću još tebe pa ću se sutra nastaviti nadovezivati. Malo su mi busy dani pa ne stignem opušteno na forum nastaviti sa litanijama.

[Gost]

tesko da cu sudjelovat u ovoj temi tj. dat doprinos istoj a bez da nastane kataklizma epskih razmjera.

Dobro, pričekat ću još tebe pa ću se sutra nastaviti nadovezivati. Malo su mi busy dani pa ne stignem opušteno na forum nastaviti sa litanijama.

ma nastavi ti. ja cu se pokusat suzdrzat od komentara i polemike da tvoja tema ne zavrsi kao moja tema Realnost i ne postane prepucavanje tipa: tko je (momentalno) jaci taj kvaci.

[whisperer]

Hajde Torek, čekam ja tebe. Kontribjut... Koji je po tebi razlog otuđivanja suvremenog čovjeka? Ili misliš da smo oduvijek bili tuđinci jedan naspram drugoga?

[Gost]

Hajde Torek, čekam ja tebe. Kontribjut... Koji je po tebi razlog otuđivanja suvremenog čovjeka? Ili misliš da smo oduvijek bili tuđinci jedan naspram drugoga?

ljudi su u principu sebicne zivotinje i opce s drugima jedino kad im nesto treba.

evo jedan c/p koji vise-manje opisuje taj fenomen

Otuđivanje

Obratite pažnju na slijedeću situaciju: prilikom šetnje vam priđe netko koga ne poznajete te započne razgovor s vama. Vaš prvi utisak je, naravno, da ta osoba mora biti ili prosjak ili prodavač, što je u osnovi isto. U tom slučaju bi otresito rekli toj osobi da ste zauzeti i da nemate vremena, ili da vas ne zanima, ili oboje. Zamislite, međutim, da mu ne odgovorite na takav način i da toj osobi zapravo nije potreban vaš novac nego joj se samo razgovaralo s vama, zar ne biste bili pomalo iznenađeni?

U današnje vrijeme odbacujemo ljude koje ne poznajemo, ne pozdravljamo nekoga s kime nemamo nekakav posao za obaviti, a sigurno ne osjećamo neku povezanost sa strancima. Smatramo sami sebe središtem postojanja, označavamo svakoga koga slabo poznajemo kao "prijateljem" te ignoriramo sve ostale. Druženje se uglavnom svodi na ljude s kojima se moramo slagati zbog našeg posla, ili na zabavama u kojima je glavna stvar koliko netko alkohola može popiti prije nego što sve to povrati. Uobičajeni oblici druženja uključuju pitanje neke osobe kojim se poslom bavi, umjesto koji su njihovi snovi i ideali, a pitanja poput: "Kako ste?" nisu namijenjena da se o njima razmisli i iskreno odgovori, nego se radije koriste iz pristojnosti te da se prekine neugodna tišina.

Ova nezainteresiranost u ljudima oko nas postaje još gora kada promotrimo one jednostavnije među nama. Dok propovijedamo egalitarizam i međusobno poštovanje, mediji su prepuni programa i priča o najodvratnijim, najnepristojnijim i najbolesnijim ljudima kako bismo se mogli osjećati bolje od ostalih.

Internet je mjesto gdje je ovo otuđenje posebno očigledno, zbog relativne anonimnosti koju omogućuje. Internet je trebao biti raj za razmjenjivanje informacija koje nešto vrijede, mjesto gdje možemo naći sve što nas zanima i raspravljati o tome s ljudima iz cijelog svijeta koji imaju slično mišljenje. Umjesto toga je internet prepun blogova u kojima ljudi mogu pisati svoju osobnu dramu kako bi ih drugi sažaljevali i kako bi dobili pažnju za kojom žude, a teme za raspravu ubrzo propadaju u vrijeđanje i ad hominems: komentar koji se ne slaže s nečim se susreće s odgovorom koji ne kaže da se taj komentar ne slaže s nečim, nego da se osoba koja ga je napisala naziva idiotom koji bi trebao prestati trošiti kisik oko sebe. Čak se i jezik kojim se odgovara razvio u ovu svrhu: pola skraćenica je način kako bi se nekoga ponizilo, a većina žargona se koristi za izricanje nečije superiornosti nad nekome. Primjeri poput 'gtfo' (get the fuck off), 'disf', 'stfu', 'flame war', 'noob', 'owned' i slični su sveprisutni. Čak je i oblik humora promijenjen: sve što nije ogorčeni sarkazam ili zajedljiva parodija je rijetkost.

Samo-nametnuta izolacija nije uvijek bila prisutna: poznato je da su ljudi društvene životinje i da, u davnim vremenima, čvrsto povezane zajednice nisu bile samo društvene norme, to je zapravo bilo potrebno za preživljavanje. Što je onda uzrokovalo propast zajedništva?

Glavni uzrok je nesumnjivo ekstremni individualizam koji se propovijeda na zapadu još od renesanse te se uzdigao do statusa dogme. Usmjeravanje na poboljšanje samoga sebe je dobro i korisno, ali ne bismo trebali izgubiti perspektivu većeg dobra. Bez zajednice kojoj bismo služili, takvo samo-poboljšavanje se brzo pretvara u opsesiju o samome sebi i sebičnost.

Drugi uzrok je eksponencijalno povećanje ljudske populacije. Tijekom Srednjeg vijeka su većina ljudi živjeli u malim selima gdje su svi, prije ili kasnije, upoznali jedne druge i stranci su bili rijetkost. Danas ljudi žive u ogromnim gradovima s bezličnim masama koje zagađuju svaki kvadratni metar prostora. Gdje je prije kovač bio jedini izvor alata, danas imamo pola tuceta mega-prodajnih centara u kojima ih možemo kupiti od prodavača koji nemaju pojma o onome što prodaju jer su oni samo na privremenom radu te im je jedini cilj prodavanje proizvoda bezbrojnim nepoznatim mušterijama.

Globalizacija i strah od nacionalizma koji su se pojavili poslije Drugog svjetskog rata su još jedan faktor koji pogoršavaju problem. Domoljublje se ne cijeni, a pokazivanje znakova povezanosti s određenom skupinom koja isključuje ostale na temelju činjenice da nemaju nikakav utjecaj na njih (kao da faktori poput osobnosti i inteligencije nisu većinom proizvod gena i odgoja, stvari na koje netko nema gotovo nikakvoga utjecaja) nailazi u najboljem slučaju na neodobravanje. Dok nas je globalizam sve trebao učiniti jednom velikom sretnom obitelji, činjenica je da se, budući da svi dolazimo iz različitih kultura i da se ne možemo poistovjetiti s drugima, usredotočujemo na površinska pitanja oko kojih se svi možemo dogovoriti čime nikad zapravo ne stvaramo vezu koja će potrajati.

Na kraju se može reći da su većina ljudi bezvrijedni pijuni od kojih ništa ne možemo naučiti. Ne možete se pokušati povezati s nekim tko doslovno nema nikakvog mišljenja pored onoga što je večeras na televiziji te je veoma teško smatrati disfunkcionalnog, neurotičnog, sebičnog pod-čovjeka koji nema nikakav doprinos dijelom vaše zajednice. Problem je da ti ljudi uopće i ne shvaćaju svoje mane te odbijaju razmotriti svoj položaj u svojoj aroganciji. Ovo je vjerojatno glavni uzrok za tužno stanje u kojem se internet nalazi, nazivanje ljudi idiotima i osjećajući se dobro zbog toga je puno lakše kada ti ljudi i jesu idioti.

Ja osobno smatram ovo otuđivanje nezdravim. Ljudi su uvijek bili društvene životinje te ovo unutarnje nepovjerenje vodi do gubitka smjera te do problema koji se ne mogu riješiti bez zajedništva, poput trenutke krize s onečišćenjem okoliša. Ja ne predlažem da odmah sada izađete na ulicu i da pozvonite svom susjedu na vrata te da mu kažete da se želite bolje povezati s njim. Budući da problem ima korijene u toliko fundamentalnim mentalitetima koji su prihvaćeni kao aksiomi u našoj kulturi, potrebno je se prvo riješiti istih. Tražite inteligentne ljude i upoznajte ih s manama ultra-individualizma, multikulturalizma i globalizacije, naglasite kako su svi današnji -izmi međusobno povezani i logičke posljedice jedni drugih te predložite zdravije alternative koje su trenutno odbačene. Jedino pomoću stvaranja svijesti o drugim mišljenjima i zalaganjem za njihovim primjenjivanjem se možemo boriti protiv monopola koji liberalni humanizam trenutno ima nad našim načinom mišljenja, i jedino mijenjanjem ovog 'weltanschauund', ako hoćete, se možemo suočiti s ovim problemom.

[Gost]

jebote, od sto glasa glasa cuti nijema. eto ti otudjenosti u rvata.

[besposlenpop]

... danas imamo pola tuceta mega-prodajnih centara u kojima ih možemo kupiti od prodavača koji nemaju pojma o onome što prodaju 

Točno.
Ekstreman primjer su hostese na auto-izložbama: dok je još postojal Zagreb auto show (jebote, koji pretenciozni naslov), znal sam poneku od njih pitat za neku pojedinost (niš posebno, nikakve detalje o performansama il slično, nego sasvim praktične stvari) o primjerku kojeg su u pravilu zaklanjale svojom pojavom. Redovni odgovor je bilo mucanje u stilu "Paaa ... ne znam, moram pitat šefa ..." (kojeg naravno nikad nema na štandu, jer cuga na najbližem šanku).
No lako za te glupače, ionak nisam nijedan od dotičnih auta nikad ni namjeraval kupovat - problem nastaje kad hoćeš kupit vešmašinu il kućno kino, a telac ne zna ni kak se ušteka u struju.

... Ja ne predlažem da odmah sada izađete na ulicu i da pozvonite svom susjedu na vrata te da mu kažete da se želite bolje povezati s njim. ...

Ja susedu s prvog kata želim videti pregaženu kamionom, il da ju bar trefi herc (šta'b rekla Sara: namrtvo). 
Zabil bi joj i sam sekiru posred tintare ... al je kažnjivo.

[Lena]

sve je površno , mislim na druženje
popizdim na one kojima je sve haj i super ( a znam da nije)
popizdim na one kaj su stalno u bedu ( a znam da im nije tak bed)
popizdim na sebe kad se otvaram i gdi treba i di netreba, ispravno je nigde netreba
Popizdim na laž, glumu i glumantanje, forsiranje finoće
popizdim na one kojima je duševna hrana slušenje tuđeg života a o sebi sve skrivaju ko zmija noge
Uglavnom dijagnoza je vi ste Dromsin jedna nadrkana baba

ja ću se nadovezat na tebe 

nije (još) uvijek sve površno,ali većina naših dnevnih susreta je......ono u liftu i ja izbacim kakvu glupastu i uljudnu rečenicu samo da ne vlada grobna tišina.....
ali nekad i šutim i samo kažem dobar dan......
ono ne površno je ipak samo za bliske.....tako je kod mene
ovi kojima je sve haj naravno da glume i tako se nose sa pizdarijama...i ovi kojima je sve bed isto......ali kad su u svoja 4 zida skidaju masku.....
ovo o otvaranju.....pa šta te briga ako tako iz sebe nešto izbaciš.....ionako ti ljude misle (uglavnom) zacrtano o nekome.....pa tvoje otvaranje na rijetke djeluje tako da te gledaju drugim očima.....
i ja ne volim glumatanje.....kod djece ga i kužim,ali odrasli....e to je već tema za sebe
u pravilu ako ne volim slušati o tuđim životima,a opet nekad je i jedina tema zapravo naš život i šta smo i kakvi smo u njemu.....kako plovimo i šta smo naučili.....ali ako i znam i čujem nadam se da minimalno osuđujem 
nisam baš od onih koje puno pričaju o sebi....takva sam....ali ako osjetim nekoga da se na nekom nivou povežemo znam i kazat ponešto o sebi 

dijagnoza je ok    al bar si životna i pozitivna nadrkana baba 

[Lena]

Glavni uzrok je nesumnjivo ekstremni individualizam koji se propovijeda na zapadu još od renesanse te se uzdigao do statusa dogme. Usmjeravanje na poboljšanje samoga sebe je dobro i korisno, ali ne bismo trebali izgubiti perspektivu većeg dobra. Bez zajednice kojoj bismo služili, takvo samo-poboljšavanje se brzo pretvara u opsesiju o samome sebi i sebičnost.

ovo moram citirati i naglasit.....naravno da smo svi individue i svako je drugačiji,ali ovaj današnji samodopadni kult samoljubivosti i divljenje i stavljanje u prvi plan osobina koje uvijek i nanovo ističu ja,ja i ja je meni očajan.....da, opsesija i ne mogućnost da vidiš druge pored sebe odnosno ako i vidiš nisu niti će ikad biti kao veličanstveno moje ja.....

[Gost]

... danas imamo pola tuceta mega-prodajnih centara u kojima ih možemo kupiti od prodavača koji nemaju pojma o onome što prodaju 

Točno.
Ekstreman primjer su hostese na auto-izložbama: dok je još postojal Zagreb auto show (jebote, koji pretenciozni naslov), znal sam poneku od njih pitat za neku pojedinost (niš posebno, nikakve detalje o performansama il slično, nego sasvim praktične stvari) o primjerku kojeg su u pravilu zaklanjale svojom pojavom. Redovni odgovor je bilo mucanje u stilu "Paaa ... ne znam, moram pitat šefa ..." (kojeg naravno nikad nema na štandu, jer cuga na najbližem šanku).
No lako za te glupače, ionak nisam nijedan od dotičnih auta nikad ni namjeraval kupovat - problem nastaje kad hoćeš kupit vešmašinu il kućno kino, a telac ne zna ni kak se ušteka u struju.

... Ja ne predlažem da odmah sada izađete na ulicu i da pozvonite svom susjedu na vrata te da mu kažete da se želite bolje povezati s njim. ...

Ja susedu s prvog kata želim videti pregaženu kamionom, il da ju bar trefi herc (šta'b rekla Sara: namrtvo). 
Zabil bi joj i sam sekiru posred tintare ... al je kažnjivo.

kaj ti se zamerila ?

[Gost]

sve je površno , mislim na druženje
popizdim na one kojima je sve haj i super ( a znam da nije)
popizdim na one kaj su stalno u bedu ( a znam da im nije tak bed)
popizdim na sebe kad se otvaram i gdi treba i di netreba, ispravno je nigde netreba
Popizdim na laž, glumu i glumantanje, forsiranje finoće
popizdim na one kojima je duševna hrana slušenje tuđeg života a o sebi sve skrivaju ko zmija noge
Uglavnom dijagnoza je vi ste Dromsin jedna nadrkana baba

ja ću se nadovezat na tebe 

nije (još) uvijek sve površno,ali većina naših dnevnih susreta je......ono u liftu i ja izbacim kakvu glupastu i uljudnu rečenicu samo da ne vlada grobna tišina.....
ali nekad i šutim i samo kažem dobar dan......
ono ne površno je ipak samo za bliske.....tako je kod mene
ovi kojima je sve haj naravno da glume i tako se nose sa pizdarijama...i ovi kojima je sve bed isto......ali kad su u svoja 4 zida skidaju masku.....
ovo o otvaranju.....pa šta te briga ako tako iz sebe nešto izbaciš.....ionako ti ljude misle (uglavnom) zacrtano o nekome.....pa tvoje otvaranje na rijetke djeluje tako da te gledaju drugim očima.....
i ja ne volim glumatanje.....kod djece ga i kužim,ali odrasli....e to je već tema za sebe
u pravilu ako ne volim slušati o tuđim životima,a opet nekad je i jedina tema zapravo naš život i šta smo i kakvi smo u njemu.....kako plovimo i šta smo naučili.....ali ako i znam i čujem nadam se da minimalno osuđujem 
nisam baš od onih koje puno pričaju o sebi....takva sam....ali ako osjetim nekoga da se na nekom nivou povežemo znam i kazat ponešto o sebi 

dijagnoza je ok    al bar si životna i pozitivna nadrkana baba 

sad bi drukče napisala taj post,al onda sam bila pod dojmom jedne lažljive , kameleonke, koja sere li ga sere a mene iskreno boli kiki, za nju 
Slažem se sa tvojim komentarom

[Gost]

jebote, od sto glasa glasa cuti nijema. eto ti otudjenosti u rvata.

pa ja bi tu dodala i vrijeme, nedostatak istog
Opče ne kužim i ne znam si objasniti, kak danas nemam vremena, niš ne stignem sve mi je nekak na knap
Pa kao dogovaramo se za neku kavu ili posjet, pa nemremo sad , pa nemreju sad, pa kad bu toplo, pa kad bu sunce, pa roštilj, pa ne samo kava,i prođe godina.
I telefon nula bodova.
Pa kao baš mislim na tebe, pa baš sam mislila zvati, al uvjek nekaj iskrsne , neko dođe, ili je prekasno, ili zaboravim, ili mislim da je tebi sad nezgodno vrijeme
Pa ti onda glupo da svako toliko ti zoveš a druga strana ne i tako idu dani i otuđite se i ne marite više jedni za druge

[besposlenpop]

... 

Ja susedu s prvog kata želim videti pregaženu kamionom, il da ju bar trefi herc (šta'b rekla Sara: namrtvo). 
Zabil bi joj i sam sekiru posred tintare ... al je kažnjivo.

kaj ti se zamerila ?

To je za tri Autorova mamutovca.

[Gost]

... 

Ja susedu s prvog kata želim videti pregaženu kamionom, il da ju bar trefi herc (šta'b rekla Sara: namrtvo). 
Zabil bi joj i sam sekiru posred tintare ... al je kažnjivo.

kaj ti se zamerila ?

To je za tri Autorova mamutovca.

bemu miša
 pa daj bar malo u natuknicama izogovaraj susedu
osim toga ima mjesta za pisanje 
ak nemaš dosta vremena može i u nastavcima 

[besposlenpop]

Ja susedu s prvog kata želim videti pregaženu kamionom, il da ju bar trefi herc (šta'b rekla Sara: namrtvo). 
Zabil bi joj i sam sekiru posred tintare ... al je kažnjivo.

kaj ti se zamerila ?

To je za tri Autorova mamutovca.

bemu miša
 pa daj bar malo u natuknicama izogovaraj susedu
osim toga ima mjesta za pisanje 
ak nemaš dosta vremena može i u nastavcima 

Taman posla.
Već je ona mene, na Forumu-ha-er.
Ak baš hoćeš, jednog dana na kavi ... al o tom mi se ne pišaju romani.

[Gost]

kaj ti se zamerila ?

To je za tri Autorova mamutovca.

bemu miša
 pa daj bar malo u natuknicama izogovaraj susedu
osim toga ima mjesta za pisanje 
ak nemaš dosta vremena može i u nastavcima 

Taman posla.
Već je ona mene, na Forumu-ha-er.
Ak baš hoćeš, jednog dana na kavi ... al o tom mi se ne pišaju romani.

dogovoreno, kavica
ti češ pričati ja ću slušati 

[Gost]

Hmc... podjimo od jednostavne pretpostavke da se ljudi boje otvarati da im se ne bi nanosila bol...
ali taj prag za bol je tako nizak, trivijalan i povrsan (meni smijesan) kod veeeeelike vecine ljudi da mi cesto nije jasno cega se ustvari boje? Srame?
Kod nekih ljudi koji sebe smatraju ugladjenim i pristojnim, emocionalni striptiz je pokazatelj neukusa... bliskost je samo za uzak i uglavnom obiteljski krug ako i taj... ti mi narocito idu na kurac

uglavnom, volim se otvarat i gdje treba i gdje ne treba i kome treba i kome ne treba, ali smatram da je to dobro i ispravno i ne namjeravam odustati...

imam svakakve ljude oko sebe... imam jednog polupismenog dizalicara koji je fantastican dijagnosticar i ima tako divan osjecaj za ljude...
imam i ovog fuck buddya koji ima dva fakulteta, doktorata, knjiga napisanih, a zatvoren je ko kornjaca... totalno u kurcu i ne zna razmijeniti jednu normalnu recenicu... okolina ga smatra autisticnim...
volim sarenilo oko sebe ali se bojim usamljenosti u nekakvoj starijoj dobi...
zapravo se jedino toga i bojim... bojim, pre jaka rijec... o tome znam razmisljati

po prirodi sam drustveno bice i volim ljude oko sebe, ali mi vecina ide na kurac... lastane?

Meni je u najvecem broju slucajeva takva vrsta otvaranja dosadna i nepotrebna. Zasto? Ako se netko otvara s ciljem da mu se pomogne, osobi koja mu moze pomoci, onda ima smisla. Jednako mi ima smisla razgovarati o sebi osobama koje osjetis da bi te mogle razumjeti, odnosno, koje smatras bliskima u nekim razmisljanjima pa te samo njihovo prisustvo i rijeci mogu umiriti. Govoriti o vlastitoj intimi svakome ili vecini koja mi se nadje u tom trenutku u drustvu nekako mi je suvisno. Osim toga, mislim da ima daleko zanimljivijih tema od mene same. Ako mi se ne desava nista sto se ne desava vecini ljudi, onda radije obracam paznju nekim neosobnim temama. Mislim da spadam u taj tip ljudi koji nisu za emotivno ogoljavanje ostatku svijeta, dakle, samo "odabranima". Dakle, idem ti na q-rac.

[Gost]

Hmc... podjimo od jednostavne pretpostavke da se ljudi boje otvarati da im se ne bi nanosila bol...
ali taj prag za bol je tako nizak, trivijalan i povrsan (meni smijesan) kod veeeeelike vecine ljudi da mi cesto nije jasno cega se ustvari boje? Srame?
Kod nekih ljudi koji sebe smatraju ugladjenim i pristojnim, emocionalni striptiz je pokazatelj neukusa... bliskost je samo za uzak i uglavnom obiteljski krug ako i taj... ti mi narocito idu na kurac

uglavnom, volim se otvarat i gdje treba i gdje ne treba i kome treba i kome ne treba, ali smatram da je to dobro i ispravno i ne namjeravam odustati...

imam svakakve ljude oko sebe... imam jednog polupismenog dizalicara koji je fantastican dijagnosticar i ima tako divan osjecaj za ljude...
imam i ovog fuck buddya koji ima dva fakulteta, doktorata, knjiga napisanih, a zatvoren je ko kornjaca... totalno u kurcu i ne zna razmijeniti jednu normalnu recenicu... okolina ga smatra autisticnim...
volim sarenilo oko sebe ali se bojim usamljenosti u nekakvoj starijoj dobi...
zapravo se jedino toga i bojim... bojim, pre jaka rijec... o tome znam razmisljati

po prirodi sam drustveno bice i volim ljude oko sebe, ali mi vecina ide na kurac... lastane?

Meni je u najvecem broju slucajeva takva vrsta otvaranja dosadna i nepotrebna. Zasto? Ako se netko otvara s ciljem da mu se pomogne, osobi koja mu moze pomoci, onda ima smisla. Jednako mi ima smisla razgovarati o sebi osobama koje osjetis da bi te mogle razumjeti, odnosno, koje smatras bliskima u nekim razmisljanjima pa te samo njihovo prisustvo i rijeci mogu umiriti. Govoriti o vlastitoj intimi svakome ili vecini koja mi se nadje u tom trenutku u drustvu nekako mi je suvisno. Osim toga, mislim da ima daleko zanimljivijih tema od mene same. Ako mi se ne desava nista sto se ne desava vecini ljudi, onda radije obracam paznju nekim neosobnim temama. Mislim da spadam u taj tip ljudi koji nisu za emotivno ogoljavanje ostatku svijeta, dakle, samo "odabranima". Dakle, idem ti na q-rac.

ma vecina ljudi funkcionira na tom tvom principu i to je prihvaceno i normalno.... ja se smatram nekako vjerodostojnijom, iskrenijom, vise chru ako hodam skinutih gaca, hrabrijom... jednostavno volim znati s kim imam posla i cijenim kada su ljudi takvi.

ti si meni moja tajna ljubav i ne ides mi na kurac zbog svega onog sto je pizda fino iskarikirao, znas oni afganistanski filmovi u art kinu... ja volim i te i americke blockbustere, od svega pomalo... i imam svojevrsno strahopostovanje prema tvom analiticnom umu...

primjetila sam kod tebe da znas bit i otrovnasta i brzo se naljutiti, to mi se ne uklapa u romaticnu ulogu koju sam ti dodijelila u svojoj glavi ko sto mi se ne uklapa u glistinu ulogu da je zlopamtilo .... uglavnom, ja vas sve puno romanticnije zamisljam, hihihi

[Gost]

A ja ti citavo vrijeme ponavljam da nisam Amelie , iako imam dugih momenata takvih transformacija kad me stvarnost udara zatiljno.

Sto se tice tvoje otvorenosti, neobicna si. Pricas o vlastitim i tudjim manama (ili vrlinama) kao da velis, ah, oblacan je (suncan) dan. Ne osjecam zluradost u svemu tome... Tvoje price o tebi samoj nisu iritantne, ne nalazim u njima potrebu za (samo)dokazivanjem. Ne zvucis histericno dok se opisujes.

Mislim da je otvorenost i stvar odgoja i odrzavanja tabu tema. Kad te netko neprestano uci kako je pristojnost iznimna vrlina, tada, htio-ne htio, zatomljujes potrebu za govorom o sebi i strpljivo slusas (dajes prednost) sugovornicima... Jos ako si prirodno sramezljiv/a.. Negdje putem to postane dio tvog karaktera.

[Sponsored content]