Re: Obične priče

[Buffy]

Naglo je zazimilo, pa si traže kako prezimiti, vani je dva stupnja ujutro, po noći nije ugodno.

Za dvorišne mace mi je frend dao starinski televizor s izvađenim ekranom, obložiš tanjim stiroporom sa strane, deblji stiropor ispod televizora da ne dodiruje beton, isto tako na dno unutra. Spužva debela, i gore komad tkanine koja grije, a više ju ne trebaš, stara vesta or something.

U petak mi Slovenac donosi lovku jer kod nas traže neke suslude sume za to, ovako se nađemo na pola puta, za normalne novce. Onda krećem u akciju po one još nesterilizirane u okolici, tako da se spriječi umiranje bolesnih beba, tučnjave muških koje znaju biti opasne, i iscrpljivajne maca koćenjem po dva puta godišnje.

I onda svako dvrišće svoje mace koje rade red.

Sad još moramo nabaviti obruče od žice koji spriječavaju penjanje na drveće, kako bi nam i ptičice bile na miru. Prilagođene su tako da mehanički spriječavaju penjanje, a nema opasnosti po mace.

Problem kod tih ljudi psihološki je, vanjski nered pokazuje kako su odustali, bude tu teških depresija. Ono što je žalosno jest da obično nemaju podršku, zbog toga što ju ne mogu dobiti ili ne znaju primiti.
Ta prgavost koju srećeš kod takvih ljudi, u njihovo glavi zadnji trag dostojanstva koje oni brane. Iako je realnost neumoljiva i pokazuje posljedice bolesti i tvrdoglavosti, ne popuštaju.

Onda se to završi nekoj groznoj katarzi i svi se pitaju je li baš moralo tako.

Imaš slikicu peseka?
Moja Lara bernandinka, legla bi se, priljubila u zemlju, da ih ne preplaši, možda bi se igrale s njom. Ali nikada nisu

[darla_]

Ili oni koji udome macu, pa im jednom ispadne s drugog kata, preživi, nakon toga još jednom i pogine. Par mjeseci stara.
Baš su u komentarima na FB napisali, da im je mobitel prvi puta pao s drugog kata, sigurno više ne bi.

Ma strasno je koliko ljudi mogu biti nesvjesni. Cesto uzmu zivotinju i ocekuju da ce se ona ponasati prema njihovim nekim zamisljenim pravilima, nespremni u biti na to da budu vlasnici takve zivotinjice i svega sto sa time ide. Mene sokria koliko ljudima brzo cak i kucni ljubimci znaju dosaditi, kad se ne ponasaju kao krpene lutke i onda na jedan pasivan nacin, kao da ne ispadne da su oni krivi se pokusavaju rijesiti takve zivotinjice, umjesto ako vide da im to ne lezi udome zivotinjicu negdje dalje ili vrate na udomljavanje kod udruge iz koje su je uzeli.

[Gost]

Ili oni koji udome macu, pa im jednom ispadne s drugog kata, preživi, nakon toga još jednom i pogine. Par mjeseci stara.
Baš su u komentarima na FB napisali, da im je mobitel prvi puta pao s drugog kata, sigurno više ne bi.

Ma strasno je koliko ljudi mogu biti nesvjesni. Cesto uzmu zivotinju i ocekuju da ce se ona ponasati prema njihovim nekim zamisljenim pravilima, nespremni u biti na to da budu vlasnici takve zivotinjice i svega sto sa time ide. Mene sokria koliko ljudima brzo cak i kucni ljubimci znaju dosaditi, kad se ne ponasaju kao krpene lutke i onda na jedan pasivan nacin, kao da ne ispadne da su oni krivi se pokusavaju rijesiti takve zivotinjice, umjesto ako vide da im to ne lezi udome zivotinjicu negdje dalje ili vrate na udomljavanje kod udruge iz koje su je uzeli.

isto ljudi rade ljudima.

[whisperer]

Ili oni koji udome macu, pa im jednom ispadne s drugog kata, preživi, nakon toga još jednom i pogine. Par mjeseci stara.
Baš su u komentarima na FB napisali, da im je mobitel prvi puta pao s drugog kata, sigurno više ne bi.

Ma strasno je koliko ljudi mogu biti nesvjesni. Cesto uzmu zivotinju i ocekuju da ce se ona ponasati prema njihovim nekim zamisljenim pravilima, nespremni u biti na to da budu vlasnici takve zivotinjice i svega sto sa time ide. Mene sokria koliko ljudima brzo cak i kucni ljubimci znaju dosaditi, kad se ne ponasaju kao krpene lutke i onda na jedan pasivan nacin, kao da ne ispadne da su oni krivi se pokusavaju rijesiti takve zivotinjice, umjesto ako vide da im to ne lezi udome zivotinjicu negdje dalje ili vrate na udomljavanje kod udruge iz koje su je uzeli.

isto ljudi rade ljudima.

Da..

[Gost]

Pita sinko kaj hoćeš za rođendan?
     Neću ništa, (moraš tak reči)
reci kaj hoćeš?
     do kolko love?
Reci kaj i kolko dođe, pa ću ti reći jel može.

    Vidla sam na top-shopu neku spravicu umjesto usisavača, ima punjač, neke četke se okreču, nema vrečica,  da ne moram vleči       usisavač,  300 kn akcija.

Odi si to pogledaj u Garden pa ti kupim ak ti je ok

I odem ja u Garden, dućan top- shopa je ujedno i dućan dormea.

Pitam djevojke za tu spravicu i one mi ju pokažu, stoji u čošku spremna na gotovs. One sa njom čiste trgovinu.

Vidim na podu papiriće, kružiće od bušilice za papir, malo ljuske od luka, valjda su ženske gablale luk.

Rekoh, sad ću ja malo isprobati i očistiti radnju. 

I uključim ja spravicu, ona lijepo skuplja te mrvice, prošla metar , kad sve mrvice opet vani .

Curke, pa to sve opet leti van.

Gospođo vi to gurate prebrzo.

Ja ponovim radnju al usporeno ko usporeni film.

Mrvice uđu za metar i pol, pa opet izađu.

Pa kaj to niš ne usisava.

Veli ženska ne, baterija okreće četke.

ja podignem fakat niš ne vuće neg se samo četke okreću. 

No kak sam ja digla upaljenu spravicu sve smeće je zletilo van.

Gospođo nesme se dizati upaljeno, jer se onda smeće razleti van. Prvo treba ugasiti.
 
Ja već nervozna, vruće mi je, nafrljili su grijanje, ispod jakne imam kratke rukave al nesmem skinuti jaknu
 
jer nemam grudnjak izbjegavam ga obuči kad god to mogu, jednostavno me grize i živcira.

Pa rekoh to je koma da to malo plastike košta 300 kn

Dobili bi ga u pola cijene da ste član kluba 5 zvjezdica

A kak se postaje član? mislim si ispuniš pristupnicu ko u dm, konzumu, bili

Godišnja članarina vam je 199 kn.

Molim   Pa vi niste normalni


Nije to puno, odmah dobite poklon u još večem iznosu od članarine


Kaj dobim ?


Šlape.


Rekoh svejedno, to je van svake pameti.


Druga mi tura prospekt , pa nek doma u miru pogledam kaj imaju.


Ja sam izgleda u zoni sumraka, cjene su vam isto takve. Jel prospet besplatan


Da ste član sve dobite u pola cjene. Evo sad imamo Dormeo deke na akciji. Inače su 450 kn vi bi ih dobili u pola cjene


Koje su to deke

ženska mi pokaže

Deka za jedan krevet 140X200 - 450 kn, a deka šrot obična sintetika, kinesko smeće

Krv mi ješiknula, pa kolko ta deka vrjedi ak vi na njoj imate zaradu i kad 50% skinete cjenu

Pak sam se uzrujala
A prije Gaedena sam bila u Plodinama, i tam sve puno dorme jastuka i popluna, wokmax tenisica i suđa iz top shopa.

Imam dormeove jastuke, i anatomske  i one normalne veličine, zadovoljna sam sa njima. Al ovo u kaj se sad pretvorio taj dućan je tiha jeza.

[Gost]

i jebem ti šlape koje koštaju prek 200 kn.
A kaj je najgore
Kupili smo od top shopa ono crijevo za poljevanje vrta, evo ga u podrumu čeka bolja vremena i to 2 komada.
Idioti, 
Pipu imamo  na vanjskom zidu sa prednje strane kuće,
Da bi mogli zaljevati i drugu stranu moraju biti dovoljno dugi da prođu kroz kuću .Zato trebaju dva spojena.
Zajeb je u tome kaj oni malo puštaju vodu jer je materijal rastezljiva tkanina, sistem vatrogasnog creva.
Papci

[whisperer]

: ))) Sorry, ali zamišljam te s tim usisavačem. Kako se zvala ona reklama na kojoj su promovirali čaj za mršavljenje, Đirlo?

[whisperer]

Moja je priča malo teška, i dvoumim se danima podijeliti ju jer ne volim širiti loše vibracije, pretumbavati vlastite realne priče, a i ljudima je usput teško slušati stalno loše.. ali me pogodilo jako.
Moj dečkić ima dva prijatelja u susjedstvu i svakodnevno su se igrali zajedno, do ljetos.. Naime, jednom od njih je u igri naglo pozlilo i odveden je na pregled. Zadržan je u bolnici, dijagnosticirana leukemija. 3 i pol godine. Ok, zavladao je među svima početni šok, kasnije smo se prilagođavali situaciji i bodrili cijelu familiju koja zaista stojički sve podnosi i maltene žive u bolnici, ali zaista ne znam kako bih se postavila da sam u njihovoj koži. Prva tura kemoterapije je prošla u redu, liječnici su zadovoljni, a mi presretni i nadalje pozitivni. Kako postoji protokol liječenja, prije odlaska na drugi dio terapije (zračenja), mogao je doći doma ali pod posebnim uvijetima. Kuća mora biti sterilna zbog oslabljenog imuniteta, a kada se ohrabre pustiti ga na 15 minuta vani na zraku s dečkićima, nosimo oko njega maskice... Mom malenom sam zbog specifične situacije objasnila o čemu se radi, naravno, u njegovim mogućnostima shvaćanja i zapravo me raznježio koliko je nježan prema njemu.  S ovim drugim se mlati tolikom silinom da ih često ne mogu razdvojiti... I tako, krenuo drugi dio terapije, maleni opet došao doma i svratio s roditeljima u naše dvorište. Vrisak, sreća, trčanje, bicikli.. bilo mi ih je milina gledati. Odjednom, teta slabo mi je, povratio bih i sruši mi se u krilo... nosim ga tati koji je stajao 5 m od mene zapričan na sekundu sa drugom susjedom. Pokušao je povratiti, nije išlo, utoplili ga i otpratim ih doma tješeći jedni druge da je pretjerao tako oslabljen sa trčanjem. U tim trenucima sam bila totalno bistra, ali iste sekunde nakon njihovog odlaska pokupim malenog i odem u kuću na rubu suza još uvijek osjećajući ono sićušno kolapsirano tijelo i urezanu bol na malenom nježnom licu. Katastrofa osjećaj... od sada kada mi netko počne pilati o ljubavnim problemima, zvizdarijama, forumima i urotama, neću ga banirat, ali gađat u glavu- to da.

[Gost]

Moja je priča malo teška, i dvoumim se danima podijeliti ju jer ne volim širiti loše vibracije, pretumbavati vlastite realne priče, a i ljudima je usput teško slušati stalno loše.. ali me pogodilo jako.
Moj dečkić ima dva prijatelja u susjedstvu i svakodnevno su se igrali zajedno, do ljetos.. Naime, jednom od njih je u igri naglo pozlilo i odveden je na pregled. Zadržan je u bolnici, dijagnosticirana leukemija. 3 i pol godine. Ok, zavladao je među svima početni šok, kasnije smo se prilagođavali situaciji i bodrili cijelu familiju koja zaista stojički sve podnosi i maltene žive u bolnici, ali zaista ne znam kako bih se postavila da sam u njihovoj koži. Prva tura kemoterapije je prošla u redu, liječnici su zadovoljni, a mi presretni i nadalje pozitivni. Kako postoji protokol liječenja, prije odlaska na drugi dio terapije (zračenja), mogao je doći doma ali pod posebnim uvijetima. Kuća mora biti sterilna zbog oslabljenog imuniteta, a kada se ohrabre pustiti ga na 15 minuta vani na zraku s dečkićima, nosimo oko njega maskice... Mom malenom sam zbog specifične situacije objasnila o čemu se radi, naravno, u njegovim mogućnostima shvaćanja i zapravo me raznježio koliko je nježan prema njemu.  S ovim drugim se mlati tolikom silinom da ih često ne mogu razdvojiti... I tako, krenuo drugi dio terapije, maleni opet došao doma i svratio s roditeljima u naše dvorište. Vrisak, sreća, trčanje, bicikli.. bilo mi ih je milina gledati. Odjednom, teta slabo mi je, povratio bih i sruši mi se u krilo... nosim ga tati koji je stajao 5 m od mene zapričan na sekundu sa drugom susjedom. Pokušao je povratiti, nije išlo, utoplili ga i otpratim ih doma tješeći jedni druge da je pretjerao tako oslabljen sa trčanjem. U tim trenucima sam bila totalno bistra, ali iste sekunde nakon njihovog odlaska pokupim malenog i odem u kuću na rubu suza još uvijek osjećajući ono sićušno kolapsirano tijelo i urezanu bol na malenom nježnom licu. Katastrofa osjećaj... od sada kada mi netko počne pilati o ljubavnim problemima, zvizdarijama, forumima i urotama, neću ga banirat, ali gađat u glavu- to da.

da, teško i preteško, 
boli to što ništa ne ovisi o nama ,sve je  prepušteno nekim višim silama.
Neke priče te vrste imaju i sretan kraj, nada umire zadnja.
Kćer od moje vjenčane kume, oboljela je u 3 razredu gimnazije od leukemije. Nitko od uže familije nije mogao biti donor,koštane srži, čak ni mlađi brat. Mislima da je na kraju bila sama sebi donor. Izvadili su joj koštanu dok je bila bolest u mirovanju.
Sve je dobro završilo. Završila je propušteni dio srednje i upisala faks, nije ga završila bar ne za sada.
Znam da su se starci rukama i nogama borili za neki skupi ljek.
Nisam bila puno u kontaktu, ja sam imala svoje velike brige i borbe.
Sjećam se da mi je rekla , uvjek sam ti se divila kak se nosiš sa bolešću djeteta, mislila i pričala kak ja to nebi mogla, a evo mogu i ne stignem razmišljati jel mogu il ne mogu.
Kad je sve prošlo sjebali ju hormoni, menopauza, živci, strpali ju, nažalost u Vrapče. Zakrpali je. Svi ti stresovi ostave na nama traga, na nekom manje na nekom više.

Fala kaj si podjelila svoju bol sa nama.

[Gost]

Mozda sam vise poluluda od briga i strahova, ali posljednje sto nekom zelim govoriti kad prepun emocija isprica ono sto ga tisti (u ovom slucaju malena bubica koja prolazi kroz jedno tesko razdoblje) jest slucaj u kojem izljecenje dovodi do trajnih negativnih posljedica. Ne znam, mislim da je katkad bitnije nesto presutjeti, ako se vec ne moze pomoci.

Evo, ja cu spomenuti (bivsu) djevojku moga brata koja je, nazalost, i sama vodila bitku s leukemijom i uspjesno je izlijecila. Bilo jest tesko i htjela je odustati od svega, no braco je bio izuzetno hrabar i konjskom snagom i optimizmom nije joj dozvolio da se prepusti tami.

Bubica ima brizne roditelje, susjede i G.a

[Gost]

Mozda sam vise poluluda od briga i strahova, ali posljednje sto nekom zelim govoriti kad prepun emocija isprica ono sto ga tisti (u ovom slucaju malena bubica koja prolazi kroz jedno tesko razdoblje) jest slucaj u kojem izljecenje dovodi do trajnih negativnih posljedica. Ne znam, mislim da je katkad bitnije nesto presutjeti, ako se vec ne moze pomoci.

Evo, ja cu spomenuti (bivsu) djevojku moga brata koja je, nazalost, i sama vodila bitku s leukemijom i uspjesno je izlijecila. Bilo jest tesko i htjela je odustati od svega, no braco je bio izuzetno hrabar i konjskom snagom i optimizmom nije joj dozvolio da se prepusti tami.

Bubica ima brizne roditelje, susjede i G.a

mislim da ovo mene ide.
Nisi razumjela moj post. 
Djevojka je super i nema nikakve posljedice na daljnji život. 
Moj komentar se odnosio na njenu mamu. Ona je već kao srednjoškolka imala psihičkih problema, koji su se smirili. Nakon prvog djeteta koje je umrlo nakon poroda, opet su se pojavili, pa opet smirili nakon što je rodila dvoje zdrave djece. Bolest njene kčeri hrabro ju je držao do izlječenja kćerke no stres je vratio opet njene psihičke probleme.
Sad si me rastužila Li.
Ja jesam slonica, al baš takva nisam.

[Gost]

Uh. Shvatila sam da se sve odnosi na djevojku. Oprosti. Drago mi je da je ona dobro.

Zao mi je zbog njene mame. Ovakvi problemi tesko da ne slome i one psihicki snazne.

[Gost]

Uh. Shvatila sam da se sve odnosi na djevojku. Oprosti. Drago mi je da je ona dobro.

Zao mi je zbog njene mame. Ovakvi problemi tesko da ne slome i one psihicki snazne.

sve 5 Li
Ja vrlo često znam ispast gruba u takvim nekim situacijama, gdje bi se trebalo njanajati.
Gruba u večini slučajeva, da prizemljim osobu, nisam baš suptilna ženska 
Da je sa malom loše ili da je umrla nebi niš od ovog napisala. 
Nju sam dala kao pozitivan primjer.

Ja sam sa njenom mamom išla u gimnaziju, prvi izlasci, i prvi frajeri , prve dijete i suze zbog ljubavi, sve sa njom.
Jako smo se udaljile, nažalost, nemremo se više nikako spojiti
Bila sam kod nje na njen 50 rođendan, pozvala je i svoje bivše kolegice iz banke, u kojoj je prestala raditi baš zbog svog stanja.
Sam ročkas je dobro protekao,al razgovor telefonski drugi dan me je toliko uzrujao, da se od onda nismo čule, evo 6 godina.


Meni susret sa starim prijateljima predstavlja događaj u kojem se ispripovjedamo o svemu što smo propustili i neznamo jedni o drugima.
To nije susret u kojima se gleda kolko ko ima bora, kolko kila, koji auto i kakav status. 
Ja pogledam svakog u oči i ništa drugo mi nije bitno jer mi oči i stav tjela kaže sve.

Ja ne mogu i neželim hiniti ono što nisam,  dovoljno se sama  cijenim. Primitivizam i prijetvornost mi je bljak. 
Teška srca sam išla na taj ročkas i bilo bi bolje da nisam. Greška u koracima.

[Gost]

Vratit cu se na ovo tvoje. Idem nas pokusati malko oraspoloziti.

[besposlenpop]

...
Godišnja članarina vam je 199 kn.

Molim   Pa vi niste normalni


Nije to puno, odmah dobite poklon u još večem iznosu od članarine


Kaj dobim ?


Šlape.

...

[besposlenpop]

Moja sestrična, prije nekih 20-ak godina je obolila od leukemije.
Ležala je u Đubravi i čekala donora za transplantaciju srži ... a onda je otišla kod mjesnog bioenergetičara i više nije bila bolesna.
Zatrudnila je, udala se i izrodila petoro dece.

[Gost]

Moja sestrična, prije nekih 20-ak godina je obolila od leukemije.
Ležala je u Đubravi i čekala donora za transplantaciju srži ... a onda je otišla kod mjesnog bioenergetičara i više nije bila bolesna.
Zatrudnila je, udala se i izrodila petoro dece.

[Gost]

...
Godišnja članarina vam je 199 kn.

Molim   Pa vi niste normalni


Nije to puno, odmah dobite poklon u još večem iznosu od članarine


Kaj dobim ?


Šlape.

...

naj se smijati, nisu ti to obične šlape. 

[size=13][size=13][size=20]100% SIGURNA KUPNJA[/size][/size][/size]

[size=13][size=13][size=20]15-DNEVNO pravo na povrat proizvoda[/size][/size][/size]

Naručite ovdje

Odaberite::

37 - bež | 199,00 Kn 39 - bež | 199,00 Kn 40 - bež | 199,00 Kn 41 - bež | 199,00 Kn 42 - bež | 199,00 Kn 43 - bež | 199,00 Kn 44 - bež | 199,00 Kn 45 - bež | 199,00 Kn

Količina:

12345678910

Cijena: [size=16][b]199,00 Kn[/b][/size] Naručite

Komentari
Obično ne obraćamo mnogo pažnje na papuče koje nosimo. Papuče mogu biti puno više od mekih i udobnih. Walkmaxx oduševljava!
Za bolji i zdraviji život svakim korakom!

ID: 100072285

• Detaljniji opis proizvoda
  
  
• Komentari
  
  

sad sam pročoitala da je članarina za pridruženog člana,145 kn, ne piše jel i on dobiva šlape.

[darla_]

Moja je priča malo teška, i dvoumim se danima podijeliti ju jer ne volim širiti loše vibracije, pretumbavati vlastite realne priče, a i ljudima je usput teško slušati stalno loše.. ali me pogodilo jako.
Moj dečkić ima dva prijatelja u susjedstvu i svakodnevno su se igrali zajedno, do ljetos.. Naime, jednom od njih je u igri naglo pozlilo i odveden je na pregled. Zadržan je u bolnici, dijagnosticirana leukemija. 3 i pol godine. Ok, zavladao je među svima početni šok, kasnije smo se prilagođavali situaciji i bodrili cijelu familiju koja zaista stojički sve podnosi i maltene žive u bolnici, ali zaista ne znam kako bih se postavila da sam u njihovoj koži. Prva tura kemoterapije je prošla u redu, liječnici su zadovoljni, a mi presretni i nadalje pozitivni. Kako postoji protokol liječenja, prije odlaska na drugi dio terapije (zračenja), mogao je doći doma ali pod posebnim uvijetima. Kuća mora biti sterilna zbog oslabljenog imuniteta, a kada se ohrabre pustiti ga na 15 minuta vani na zraku s dečkićima, nosimo oko njega maskice... Mom malenom sam zbog specifične situacije objasnila o čemu se radi, naravno, u njegovim mogućnostima shvaćanja i zapravo me raznježio koliko je nježan prema njemu.  S ovim drugim se mlati tolikom silinom da ih često ne mogu razdvojiti... I tako, krenuo drugi dio terapije, maleni opet došao doma i svratio s roditeljima u naše dvorište. Vrisak, sreća, trčanje, bicikli.. bilo mi ih je milina gledati. Odjednom, teta slabo mi je, povratio bih i sruši mi se u krilo... nosim ga tati koji je stajao 5 m od mene zapričan na sekundu sa drugom susjedom. Pokušao je povratiti, nije išlo, utoplili ga i otpratim ih doma tješeći jedni druge da je pretjerao tako oslabljen sa trčanjem. U tim trenucima sam bila totalno bistra, ali iste sekunde nakon njihovog odlaska pokupim malenog i odem u kuću na rubu suza još uvijek osjećajući ono sićušno kolapsirano tijelo i urezanu bol na malenom nježnom licu. Katastrofa osjećaj... od sada kada mi netko počne pilati o ljubavnim problemima, zvizdarijama, forumima i urotama, neću ga banirat, ali gađat u glavu- to da.

Danas se to kod djece jako uspjesno lijeci. Curica od susjeda par kuca dalje, je imala lekuemiju, dobila ju je isto tu negdje sa tri godine. Bili su skoro godinu dana u Zagrebu na lijecenju, imala je i super srecu jer ima sestru blizankinju, pa je kostana srz pasala, a i seku sa sobom kao stalno drustvo i izlijecila se, sad je super zdrava curica od sest godina, tako da bit ce dobro malisa, drzimo fige

[besposlenpop]

...

sad sam pročoitala da je članarina za pridruženog člana,145 kn, ne piše jel i on dobiva šlape.

Društvo papučara.

[whisperer]

Hvala za reakcije na na moju priču, ipak na kraju bude lakše kada takvo što podijeliš. Nisam te dromsi interpretirala grubom, shvatila sam što želiš reći... život te uvježba biti realnom iako i sama stalno očekujem čuda.  Čitala sam dosta o toj bolesti, pričala s ljudima i pratila forume s upisima osoba u sličnim situacijama. Znam da ima više vrsta leukemija i da ima veliki postotak uspješnog liječenja, iako mislim da uspješnost liječenja ne ovisi o dobi već o tipu bolesti. Dosta imamo predrasuda naspram malignih bolesti, a zapravo postoji veliki broj pozitivnih ishoda koji se slabije spominju.. Mene je pokosila ta nemoć u datom trenutku da nešto učinim, očajan pogled roditelja, lica im sve govore i zaista se trudim pred njima ne pokazati loše vibracije jer je ipak njima najteže. Imaš onih susjeda koje se naslone na njihovu ogradu i kukaju, kao da se o njima radi. Znala sam jednu takvu odvući za rukicu pa bi si malo pospikale o cvijeću i tako bi ju otpratila doma.  No, u takvim situacijama ima i ona, recimo, bolja strana, da ti se prioriteti poslože preko noći i kvaliteta življenja poprimi drugu notu. Ništa, ide se i dalje iz dana u dan, polako i pozitivno. Neke stvari ne možemo mijenjati, ali sebe da. Idemo dalje.

[whisperer]

Bubica ima brizne roditelje, susjede i G.a

U jednom trenutku je maleni skinuo kapicu, a ispod glavica bez kosice. Ovaj moj i drugi dečkić vrisnu od iznenađenja, ali na vrlo simpatičnu foru i počnu se smijuljiti. I pred dva dana je ovaj drugi dečkić tražio mamu da se ošiša kao bolesni dečkić... Mama ga je obrijala mašinicom, ali ne do kraja. Par milimetara do glavice.. I sada mene ovaj moj gnjavi da bi isto. : )

[Gost]

Genijalno mi je kako oponasanjem pokazuju bliskost. Mislim da je sjajna ideja. Malisa ce osjecati potporu, a celava glavica nece vise biti iskljucivo pokazatelj da je s njime nesto kako ne bi trebalo biti. 

Znam, hladno im je za takve kratke frizurice, ali ima kapica.

[Gost]

A bas si me raznjezila.

[Buffy]

Moja je priča malo teška, i dvoumim se danima podijeliti ju jer ne volim širiti loše vibracije, pretumbavati vlastite realne priče, a i ljudima je usput teško slušati stalno loše.. ali me pogodilo jako.
Moj dečkić ima dva prijatelja u susjedstvu i svakodnevno su se igrali zajedno, do ljetos.. Naime, jednom od njih je u igri naglo pozlilo i odveden je na pregled. Zadržan je u bolnici, dijagnosticirana leukemija. 3 i pol godine. Ok, zavladao je među svima početni šok, kasnije smo se prilagođavali situaciji i bodrili cijelu familiju koja zaista stojički sve podnosi i maltene žive u bolnici, ali zaista ne znam kako bih se postavila da sam u njihovoj koži. Prva tura kemoterapije je prošla u redu, liječnici su zadovoljni, a mi presretni i nadalje pozitivni. Kako postoji protokol liječenja, prije odlaska na drugi dio terapije (zračenja), mogao je doći doma ali pod posebnim uvijetima. Kuća mora biti sterilna zbog oslabljenog imuniteta, a kada se ohrabre pustiti ga na 15 minuta vani na zraku s dečkićima, nosimo oko njega maskice... Mom malenom sam zbog specifične situacije objasnila o čemu se radi, naravno, u njegovim mogućnostima shvaćanja i zapravo me raznježio koliko je nježan prema njemu.  S ovim drugim se mlati tolikom silinom da ih često ne mogu razdvojiti... I tako, krenuo drugi dio terapije, maleni opet došao doma i svratio s roditeljima u naše dvorište. Vrisak, sreća, trčanje, bicikli.. bilo mi ih je milina gledati. Odjednom, teta slabo mi je, povratio bih i sruši mi se u krilo... nosim ga tati koji je stajao 5 m od mene zapričan na sekundu sa drugom susjedom. Pokušao je povratiti, nije išlo, utoplili ga i otpratim ih doma tješeći jedni druge da je pretjerao tako oslabljen sa trčanjem. U tim trenucima sam bila totalno bistra, ali iste sekunde nakon njihovog odlaska pokupim malenog i odem u kuću na rubu suza još uvijek osjećajući ono sićušno kolapsirano tijelo i urezanu bol na malenom nježnom licu. Katastrofa osjećaj... od sada kada mi netko počne pilati o ljubavnim problemima, zvizdarijama, forumima i urotama, neću ga banirat, ali gađat u glavu- to da.

Taj će osjećaj i vraćanje na taj moment dok ga držiš u rukama trajati još dugo, sve dok ga ne vidiš ponovo zdravog.

[Sponsored content]