Re: Obične priče

[Buffy]

Moj mišić će za 6 mjeseci imati 4 godine. Kako vrijeme leti. Ljubav moja najveća.

[Buffy]

Moj mišić će za dva mjeseca imati 4 godine, kako vrijeme leti i što nam sve nosi.
Roditelji mu se opet rastaju. 

Sunce malo.

Eto tvoje dharme, ti si baka koja će biti dom svojem unuku.

U ovakvim istuacijama prirodno je pokušati spasiti što se može, ali o tome će odlučivati i sudjelovati oni, ostali mogu samo frustrirano trpjeti posljedice, ukoliko ne nađu način.
Žalosti što razlog prekida zajedničkog života bude često teret svakodnevice, a ne nedostatak ljubavi, preplave situacije s kojima se ne možemo nositi, ne oporavljamo se od svakodnevnog stresa. Onda grizemo najbliže, dok oni to mogu podnositi, dogodi se da više ne mogu.
Predložila bih im rad na sebi i odlazak na obiteljsku terapiju, ali sada je ljutnja i bijes najbliža emocija, jedno želi kazniti drugo, povratiti osjećaj moći na bilo koji način.

Istina je, kako je već napisano, često vrijeme donese bolje odnose od onih koje očekujemo kad se kidanja događaju.

Ipak, žao mi je što to moraš prolaziti.

[Gost]

Moj mišić će za 6 mjeseci imati 4 godine. Kako vrijeme leti. Ljubav moja najveća.

3,5 god? e dražesno moje, nemaš ti pojma o letećem vremenu ... moj "mišić" je prekjučer napunio 31 a ja još nisam zaboravila miris njegovih pelena... e to se zove leteće vrijeme 

[Gost]

Moj mišić će za 6 mjeseci imati 4 godine. Kako vrijeme leti. Ljubav moja najveća.

3,5 god? e dražesno moje, nemaš ti pojma o letećem vremenu ... moj "mišić" je prekjučer napunio 31 a ja još nisam zaboravila miris njegovih pelena... e to se zove leteće vrijeme 

tvoj sin je godište mog mlađeg, on će 31 napuniti 26. 2

[whisperer]

Moj mišić će za 6 mjeseci imati 4 godine. Kako vrijeme leti. Ljubav moja najveća.

Tebe i Laste se često sjetim u tom periodu jer ste intenzivno sa mnom prošle moje hormone.

[whisperer]

3,5 god? e dražesno moje, nemaš ti pojma o letećem vremenu ... moj "mišić" je prekjučer napunio 31 a ja još nisam zaboravila miris njegovih pelena... e to se zove leteće vrijeme 

Ja sam tvog zgodnog mišića upoznala prije puno godina u Splitu i ne bih ga nikada povezivala s pelenama koliko se doimao zrelim i odraslim. : ))

Iskreno se nadam da će kroz 30 godina mene nešto ipak nježnije vraćati u sjećanja od mirisa pelena...

[whisperer]

Kako je, dromsi?
Pusti ti njih i njihov razvod, ionako će učiniti ono što sami odluče. Najbitnije je da dijete osjeti da ima tvoju bezuvijetnu ljubav, a djeca ju, ako postoji, uglavnom osjećaju..

[Gost]

Kako je, dromsi?
Pusti ti njih i njihov razvod, ionako će učiniti ono što sami odluče. Najbitnije je da dijete osjeti da ima tvoju bezuvijetnu ljubav, a djeca ju, ako postoji, uglavnom osjećaju..

ah
niš ne pitam, kad će imati potrebu išta reči , reči će.
Sve to kaj ste napisale jako poetićno zvući , velke riječi, koje se u biti ni ne govore
realnost je sljedeća
ništa se nije promjenilo u mojim aktivnostima oko malog.
dva puta tjedno u 15 sati dođem u vrtić po  unuka, dopeljamo se kod mene, ako je vrijeme kako-tako prošećemo nas tri i pričekamo na tramvajnskoj stanici dedu-brku, pa se svi četri vratimo doma.
Bubi obavezno pita kaj sam kuhala, obavezno i malo proba, jer baš i nije gladan.
Tata oko 16 - 16,30 dođe po njega.
Dakle malo smo zajedno, ritual je jedna konstanta, koju prekine samo njegova neka vrtička bolest, pa nismo ni to malo zajedno.
Oni jednom mjesečno dođu nedeljom na kolače i kavu, ručak ako ih pozovem.
Djete će ak se rastanu imati dva doma, i mamin i tatin, baka u tu kategoriju nikako ne ulazi , što mi je i O.K. i niti se ne guram.
Petkom popdne mali odlazi kod druge bake i prespava kod nje, ujutro u subotu u 8 dolaze po malog.
Tak da je malo i sa drugom bakom.
Kad gledam koliko su moji dečki bili kod svoje bake, uviđam da smo po tom pitanju egal.
Nemrem tražiti od njih više nego sam ja bila spremna dati.

Uostalom djecu imamo zbog nas a ne zbog bake i dede.

[Gost]

3,5 god? e dražesno moje, nemaš ti pojma o letećem vremenu ... moj "mišić" je prekjučer napunio 31 a ja još nisam zaboravila miris njegovih pelena... e to se zove leteće vrijeme 

Ja sam tvog zgodnog mišića upoznala prije puno godina u Splitu i ne bih ga nikada povezivala s pelenama koliko se doimao zrelim i odraslim. : ))

Iskreno se nadam da će kroz 30 godina mene nešto ipak nježnije vraćati u sjećanja od mirisa pelena...

moj zgodni mišić je tad stvarno bio odrastao... tek kasnije ga je uhvatio pubertet... 
hoće, ne brini... o tome ne pišem jer ću većini djelovati patetično i... kao pravo žemsko...a nijesam navikla  

[Gost]

Kako je, dromsi?
Pusti ti njih i njihov razvod, ionako će učiniti ono što sami odluče. Najbitnije je da dijete osjeti da ima tvoju bezuvijetnu ljubav, a djeca ju, ako postoji, uglavnom osjećaju..

ah
niš ne pitam, kad će imati potrebu išta reči , reči će.
Sve to kaj ste napisale jako poetićno zvući , velke riječi, koje se u biti ni ne govore
realnost je sljedeća
ništa se nije promjenilo u mojim aktivnostima oko malog.
dva puta tjedno u 15 sati dođem u vrtić po  unuka, dopeljamo se kod mene, ako je vrijeme kako-tako prošećemo nas tri i pričekamo na tramvajnskoj stanici dedu-brku, pa se svi četri vratimo doma.
Bubi obavezno pita kaj sam kuhala, obavezno i malo proba, jer baš i nije gladan.
Tata oko 16 - 16,30 dođe po njega.
Dakle malo smo zajedno, ritual je jedna konstanta, koju prekine samo njegova neka vrtička bolest, pa nismo ni to malo zajedno.
Oni jednom mjesečno dođu nedeljom na kolače i kavu, ručak ako ih pozovem.
Djete će ak se rastanu imati dva doma, i mamin i tatin, baka u tu kategoriju nikako ne ulazi , što mi je i O.K. i niti se ne guram.
Petkom popdne mali odlazi kod druge bake i prespava kod nje, ujutro u subotu u 8 dolaze po malog.
Tak da je malo i sa drugom bakom.
Kad gledam koliko su moji dečki bili kod svoje bake, uviđam da smo po tom pitanju egal.
Nemrem tražiti od njih više nego sam ja bila spremna dati.

Uostalom djecu imamo zbog nas a ne zbog bake i dede.

sve će to biti ok, vidjet ćeš... 

neće me biti neko vrijeme pa pozdravljam sve dobre duhove ovog foruma (postali ste duh-ovni forum ) 
a tebe kerozinko grlim jako jako i pri tom ti šapćem u uho, ne uzimaj k srcu ma što da se desi u bližoj budućnosti...znam da boli, ali naša djeca moraju proživjeti svoje živote, napraviti svoju porciju grešaka i propusta... na to imaju pravo, jednako kao što smo ga imali i mi...  
aj stojte mi dobro

[besposlenpop]

Pođi u miru i uštekaj se čim prije ... 

[Gost]

Kako je, dromsi?
Pusti ti njih i njihov razvod, ionako će učiniti ono što sami odluče. Najbitnije je da dijete osjeti da ima tvoju bezuvijetnu ljubav, a djeca ju, ako postoji, uglavnom osjećaju..

ah
niš ne pitam, kad će imati potrebu išta reči , reči će.
Sve to kaj ste napisale jako poetićno zvući , velke riječi, koje se u biti ni ne govore
realnost je sljedeća
ništa se nije promjenilo u mojim aktivnostima oko malog.
dva puta tjedno u 15 sati dođem u vrtić po  unuka, dopeljamo se kod mene, ako je vrijeme kako-tako prošećemo nas tri i pričekamo na tramvajnskoj stanici dedu-brku, pa se svi četri vratimo doma.
Bubi obavezno pita kaj sam kuhala, obavezno i malo proba, jer baš i nije gladan.
Tata oko 16 - 16,30 dođe po njega.
Dakle malo smo zajedno, ritual je jedna konstanta, koju prekine samo njegova neka vrtička bolest, pa nismo ni to malo zajedno.
Oni jednom mjesečno dođu nedeljom na kolače i kavu, ručak ako ih pozovem.
Djete će ak se rastanu imati dva doma, i mamin i tatin, baka u tu kategoriju nikako ne ulazi , što mi je i O.K. i niti se ne guram.
Petkom popdne mali odlazi kod druge bake i prespava kod nje, ujutro u subotu u 8 dolaze po malog.
Tak da je malo i sa drugom bakom.
Kad gledam koliko su moji dečki bili kod svoje bake, uviđam da smo po tom pitanju egal.
Nemrem tražiti od njih više nego sam ja bila spremna dati.

Uostalom djecu imamo zbog nas a ne zbog bake i dede.

sve će to biti ok, vidjet ćeš... 

neće me biti neko vrijeme pa pozdravljam sve dobre duhove ovog foruma (postali ste duh-ovni forum ) 
a tebe kerozinko grlim jako jako i pri tom ti šapćem u uho, ne uzimaj k srcu ma što da se desi u bližoj budućnosti...znam da boli, ali naša djeca moraju proživjeti svoje živote, napraviti svoju porciju grešaka i propusta... na to imaju pravo, jednako kao što smo ga imali i mi...  
aj stojte mi dobro

baš , ko duhovi lunjamo virtualnim hodnicima 

Nisam vidla da si napisala gdi je nova štacija Zgreb ili Osjek?
Uglavnom imaš poziv na kavu kod mene doma, kad god ti odgovara.
Šaljem pp .
Cmokić

[whisperer]

ah
niš ne pitam, kad će imati potrebu išta reči , reči će.
Sve to kaj ste napisale jako poetićno zvući , velke riječi, koje se u biti ni ne govore
realnost je sljedeća

Pa znaš što ti mogu reći... realnost je za qrac. Ispresjeckani trenuci koji se mogu desiti bilo kada u vremenu, čista igra slaganja puzzla. Izmišljamo je i zamišljamo ju da bi se mogli nositi lakše sa stvarima koje ne možeo ili ne znamo izgovarati. Ako sam išta proteklu godinu radila, onda je to bilo hodanje po sprovodima i pozdravljanje s bliskim osobama. Niti u jednom trenutku mi ništa realno nije padalo na pamet, dapače, jasno se iscrtalo koliko je sve izmišljeno i koliko se zavaravamo glupostima i nebitnim... no, "poetičnost" mi nije promakla jer me činila bliskim sa odlazećima.
Imam doma situaciju kao tvoju i mogu samo reći da dijete osjeća ljutnju naspram svojih roditelja i ne osjeća se dobro u takvom okruženju, ma kakvi god oni bili djeca vole svoje roditelje. Čim je "Bitternost" popustila, dijete se osjeća prihvačenijim i voljenijim. I ne budi cicija, pozovi još koji put na ručak.

[whisperer]

Niti moji roditelji ne vide unuka češće, ali iz praktičnih razloga. Večeras ću ga odvesti u Rijeku jer imam par dana slobodnih i iskorištavam pobjeći na more. No moram priznati da je moje dugogodišnja odvojenost od roditelja pospješila našu bliskost, a primjećujem u svom okruženju da su bahatiji odnosi s onima koji im cijeli život neprimjetno vire pod skutama. Mora postojati jedan period odrastanja u životu kada mama i tata ne stoje na zadnjim linijama obrane i zaštite i kada se malo aktivira ta životna vatra, promijeni se respect i prema roditeljima.. To će biti i moja zadaća kao mame, već sada mi je teško pomisliti na to, ali da, treba dijete pustiti u život.

[Buffy]

U životu sam razgovarala s preko desetak tisuća ljudi u 25 godina, iz tog razloga sam sklona vjerovati u ono što sam napisala.

Naime, rastavljeni sinovi vrlo često podijele brigu o djetetu s bakom, imaju svoje vrijeme dakako, ali baka obično bude nezaobilazna

Ono što bi meni izazivalo osjećaj nereda jest to što se pripremam za neke godine mirovanja (ili ludovanja, ali isključivo po mojim mjerama i željama), uglavnom ja na prvom mjestu, a onda bih morala shvatiti kako sam opet u novom ciklusu brige i odgajanja.
Vjerujem kako bih to morala malo probaviti, pa onda učinila najbolje što mogu.

[Gost]

U životu sam razgovarala s preko desetak tisuća ljudi u 25 godina, iz tog razloga sam sklona vjerovati u ono što sam napisala.

Naime, rastavljeni sinovi vrlo često podijele brigu o djetetu s bakom, imaju svoje vrijeme dakako, ali baka obično bude nezaobilazna

Ono što bi meni izazivalo osjećaj nereda jest to što se pripremam za neke godine mirovanja (ili ludovanja, ali isključivo po mojim mjerama i željama), uglavnom ja na prvom mjestu, a onda bih morala shvatiti kako sam opet u novom ciklusu brige i odgajanja.
Vjerujem kako bih to morala malo probaviti, pa onda učinila najbolje što mogu.

u pravu si . Malog volim, to je pod normalno al volim i svoje vrijeme i način života ovakav kakav mi je sada. Toliko sam se naradila od svojih 18 godina, pogotovo zadnje dvije godine kad sam radila od osam ujutro u fušu do 13, pa od pol 14 do pol 22. Ubila sam se radeći. Stalno zaposlenje nisam dobila , neprestano pod stresom i novim dokazivanjem. I onda puf , boleštine i invalidska mirovina.
Pitam se jel bilo vrijedno toga. Imala sam status trajne naknadne na burzi od 1200 kn. Trebala sam sve četri u zrak i čekati tih još 5 godina do uvjeta za mirovinu, ali ne.
Umorna sam, kronično neispavana, 
Sad kad sam morala mirovati zbog koljna skužim da mi nekaj već godinama ne štima sa nogama od koljena do stopala. Prije sam to pripisivala neprestanoj jurnajavi pre velikoj aktivnoasti, i odlučim otići dr i ispričati kaj me muči. Rječima je to jako teško objasniti. Mene boli al po noći nemrem si nači mjesta nogama, propadju, pa me bude, ne znam jesu li kosti ili mišići.
I sve ja to kažem, i pita ona mene od kad je to, rekoh negde 2007 ako ne i koja godina prije i veli ona meni to vam je od šećera.
Rekoh ja, tada nisam imala šečer.
Niste imali registrirano no taj problem se zna javiti i 8 godina prije neg je šečer utvrđen.
Dakle bolujem od Polynuropathia diabetika.
Sad ću fizijatru i na terapiju. U 2 mj.

Ak bu trebalo naravno da ću se angažirati oko malog, uostalom , godinu dana nije išao u vrtič iako su ga plačali, i čuvala sam ga jer je bio stalno bolestan, pa da malo stekne imunitet. Ja sam ih molila da mi ga daju, čudom pristali su.
Nije ni jednom bio bolestan, a svaki dan je bio vani u parku sa djecom, ružno ili lijepo i u šetnji pesa.
Opet sam išla van svojih granica mogućnosti. 

Curke moje, kak da vam kažem, sve rjeđe me čopava neka neobuzdana sreća ono radost življenja, kad zaboraviš koliko godina imaš da te prehiti na 20 manje. Sarkazam, cinizam i što ja znam, sve ono kaj ne volim kod staraca.

priča

Brko i ja izlazimo iz lifta u Baumaxu ( sad je zatvoren), u podzemnu garažu.
 Ljeto, sunčano , divan dan, u lift ulazi mlada obitelj.
Mama tata, i curica, ljetno obučeni veseli, nasmijani curica između roditelja drži svakog za ruku.
Dobar dan veselo svi tri pozdrave.
Nasmijem se i kažem dobar dan, Brko promrmlja dobar dan, 
Malo teže smo se mimoišli kad su njih troje u lancu 
Lift se zatvori, mi prema autu a Brko procjedi
Mogli su nas pustit da mi prvi izađemo ( u tom stilu)
Rekoh koji si ti nadrkani stari prdonja
Nisi vidio kak su dragi, kak slatku curicu imaju, kak su sretni , veseli, kak su te ljepo pozdravili,
ne ti vidiš da nisu stali u stavu mirno i napravili ešalon da stari prdonja prođe.

E to ne želim da mi se dogodi, da me ne zarazi Brko i godine, da se ne ljutim kad vidim vesele i mlade ljude već da uživam u pogledu na njih

[Gost]

ah
niš ne pitam, kad će imati potrebu išta reči , reči će.
Sve to kaj ste napisale jako poetićno zvući , velke riječi, koje se u biti ni ne govore
realnost je sljedeća

Pa znaš što ti mogu reći... realnost je za qrac. Ispresjeckani trenuci koji se mogu desiti bilo kada u vremenu, čista igra slaganja puzzla. Izmišljamo je i zamišljamo ju da bi se mogli nositi lakše sa stvarima koje ne možeo ili ne znamo izgovarati. Ako sam išta proteklu godinu radila, onda je to bilo hodanje po sprovodima i pozdravljanje s bliskim osobama. Niti u jednom trenutku mi ništa realno nije padalo na pamet, dapače, jasno se iscrtalo koliko je sve izmišljeno i koliko se zavaravamo glupostima i nebitnim... no, "poetičnost" mi nije promakla jer me činila bliskim sa odlazećima.
Imam doma situaciju kao tvoju i mogu samo reći da dijete osjeća ljutnju naspram svojih roditelja i ne osjeća se dobro u takvom okruženju, ma kakvi god oni bili djeca vole svoje roditelje. Čim je "Bitternost" popustila, dijete se osjeća prihvačenijim i voljenijim. I ne budi cicija, pozovi još koji put na ručak.

svi imaju te faze posljednjih ispračaja u nizu , to bedira kad se tak zareda, 
danas brišem prašimu i mičem jednu plastičnu figuricu nekog xmena, koju sam dobila od kolege na poslu dok je taj film bio u proizvodnji, pa su to dobili kao promotivni materijal.
Kolega je umro prije koju godinu, nisam bila na sprovodu jer nisam saznala na vrijeme. Kak smo otišli iz firme niko sa nikim više u kontaktu i ni na posljednje oproštaje ne odlazimo.

Zar i ti sine Brute? 

[Buffy]

U životu sam razgovarala s preko desetak tisuća ljudi u 25 godina, iz tog razloga sam sklona vjerovati u ono što sam napisala.

Naime, rastavljeni sinovi vrlo često podijele brigu o djetetu s bakom, imaju svoje vrijeme dakako, ali baka obično bude nezaobilazna

Ono što bi meni izazivalo osjećaj nereda jest to što se pripremam za neke godine mirovanja (ili ludovanja, ali isključivo po mojim mjerama i željama), uglavnom ja na prvom mjestu, a onda bih morala shvatiti kako sam opet u novom ciklusu brige i odgajanja.
Vjerujem kako bih to morala malo probaviti, pa onda učinila najbolje što mogu.

u pravu si . Malog volim, to je pod normalno al volim i svoje vrijeme i način života ovakav kakav mi je sada. Toliko sam se naradila od svojih 18 godina, pogotovo zadnje dvije godine kad sam radila od osam ujutro u fušu do 13, pa od pol 14 do pol 22. Ubila sam se radeći. Stalno zaposlenje nisam dobila , neprestano pod stresom i novim dokazivanjem. I onda puf , boleštine i invalidska mirovina.
Pitam se jel bilo vrijedno toga. Imala sam status trajne naknadne na burzi od 1200 kn. Trebala sam sve četri u zrak i čekati tih još 5 godina do uvjeta za mirovinu, ali ne.
Umorna sam, kronično neispavana, 


Pa da, netko vrijeme za sebe mora doći... Imam toliko stvari koje želim napraviti, a stalno radim nešto od veće važnosti nego sto su moja htijenja, čekam neko bolje vrijeme. Pri tome imam sve manje živaca, u isto vrijeme dok postajem svjesna kako je ljubaznost preduvjet ispunjenog života. Neurotično zapravo, u isto vrijeme znam da je dobrota neminovni način dobrog života sam sa sobom i ljudima oko sebe, a teško mi je podnositi nonšalantno najpametnijime koji ne vide dalje od svog nosa.
Onda vidim da sam sporija nekak, na trenutke pomislim kako je to nesvjesna odluka da ne skačem baš biti stalno na dispoziciji, ne moram ja uvijek na barikade, ne da mi se.
Ali kad si poželim nešto napraviti, neki recept probati, otići po neke zvizdarije u Ikeu koje su mi baš sad potrebne, gleadati kaj donosi dijeta s leptinom, žnjarati se s životinjima, baš me veselje opere, sve manje mi ljudi uspijevaju uvaliti osjećaj krivice.

Sad kad sam morala mirovati zbog koljna skužim da mi nekaj već godinama ne štima sa nogama od koljena do stopala. Prije sam to pripisivala neprestanoj jurnajavi pre velikoj aktivnoasti, i odlučim otići dr i ispričati kaj me muči. Rječima je to jako teško objasniti. Mene boli al po noći nemrem si nači mjesta nogama, propadju, pa me bude, ne znam jesu li kosti ili mišići.
I sve ja to kažem, i pita ona mene od kad je to, rekoh negde 2007 ako ne i koja godina prije i veli ona meni to vam je od šećera.
Rekoh ja, tada nisam imala šečer.
Niste imali registrirano no taj problem se zna javiti i 8 godina prije neg je šečer utvrđen.
Dakle bolujem od Polynuropathia diabetika.
Sad ću fizijatru i na terapiju. U 2 mj.

Tak. I onda se malo štedjeti.
Gledam taj model koji godinama imam, dvije sam prijateljice izgubila takvog načina življenja. Nitko te neće paziti, ako se sam ne pripaziš.
I znaš kaj još, o svemu se može pričati, kad si u ovoj ili onoj fazi, ljubav, deca, posel, jedino je ova u kojoj smo sad nekak tabu

Ak bu trebalo naravno da ću se angažirati oko malog, uostalom , godinu dana nije išao u vrtič iako su ga plačali, i čuvala sam ga jer je bio stalno bolestan, pa da malo stekne imunitet. Ja sam ih molila da mi ga daju, čudom pristali su.
Nije ni jednom bio bolestan, a svaki dan je bio vani u parku sa djecom, ružno ili lijepo i u šetnji pesa.
Opet sam išla van svojih granica mogućnosti. 

U slučaju razvoda bude raspored, točno buš znala kad i kak, pa bu to vrijeme s njim kvalitetno, ostaviš si vreme samo za njega.
Inače, deca ti jako vole red, istraživanja su pokazala da više vole da se poštuje njihovo vrijeme u danu u kojem je dogovoreno, nego da ne znaju kad će se vidjeti s roditeljem, čak i ako se češće vide.
Jedino kod roditelja koji se tak dogovore, pa je to onda opet red, da se vide stalno.

Curke moje, kak da vam kažem, sve rjeđe me čopava neka neobuzdana sreća ono radost življenja, kad zaboraviš koliko godina imaš da te prehiti na 20 manje. Sarkazam, cinizam i što ja znam, sve ono kaj ne volim kod staraca.

Ovo mi kćer poslala neki dan, zato kaj glumatam da sam i starija nego kaj jesam, diskretno dajem do znanja neke stvari time
http://www.huffingtonpost.com/2015/01/15/senior-photo-series-stereotype-aging_n_6478726.html?ncid=fcbklnkushpmg00000063

priča

Brko i ja izlazimo iz lifta u Baumaxu ( sad je zatvoren), u podzemnu garažu.
 Ljeto, sunčano , divan dan, u lift ulazi mlada obitelj.
Mama tata, i curica, ljetno obučeni veseli, nasmijani curica između roditelja drži svakog za ruku.
Dobar dan veselo svi tri pozdrave.
Nasmijem se i kažem dobar dan, Brko promrmlja dobar dan, 
Malo teže smo se mimoišli kad su njih troje u lancu 
Lift se zatvori, mi prema autu a Brko procjedi
Mogli su nas pustit da mi prvi izađemo ( u tom stilu)
Rekoh koji si ti nadrkani stari prdonja
Nisi vidio kak su dragi, kak slatku curicu imaju, kak su sretni , veseli, kak su te ljepo pozdravili,
ne ti vidiš da nisu stali u stavu mirno i napravili ešalon da stari prdonja prođe.

E to ne želim da mi se dogodi, da me ne zarazi Brko i godine, da se ne ljutim kad vidim vesele i mlade ljude već da uživam u pogledu na njih

Moje iskustvo.
Neki dan vozim macu kod veta, pomažem udruzi jer nemaju prijevoz. Ne poznajem sve čuvalice, dogovorim susret i dođem ispred kuće. Izlazi cura, spirsana, istetovirana, ona kapa kaj visi.
Ulazi i vozim.
Dolazimo tamo, komplicirani nalazi, ne znaju kaj je maci. Dok smo čekale nalaze, pričamo, odjednom vidim maličku s kečkicama i rozim dokoljenkama, dušica je prekrasna, nježna i brižna, vodi brigu o baki, životinjama i okolišu. Mama se lufta, koliko sam uspjela shvatiti između redova

[Gost]

dobila sam kefir gljivu 14.1 i na dijeti sam.  Ne tolko zbog kilaže nego zbog šečera. Ništa slatko od onda nisam jela, osim med sa đumbirom u čaju i žličica šečera u kavi.
šečer je sad i ujutro i na večer uz inzulin naravno, oko 8.5 što je izvrsno. Išao je do 15 i blinkali su ketoni.
Imam novi doručak , kefir i heljdu. Heljda mi je postala prilog uz sve. Jedem čarobnu juhicu i tako, ćemo da vdimo što su rekli sljepci
Inače heljda nije krušarica , to nisam znala do neki dan, ona je sjemenka heljdinog cvijeta.
Staviš ju opranu u rajnglu , prekriješ za prst iznad nje vodom , malo posoliš a i nemoraš. Pustiš da voda zakipi, ugasiš i ostaviš poklopljenu. Začas popije svu vodu , napuhne se i omekani.
Sad sam je jela sa maslinovim uljem i sjeckanim češnjakom.
Odoh guglati tu tvoju dijetu

[Gost]

a kod smo o fazama o kojima se ne priča
Menopauza. Sa 40 sam ušla u nju, možda i prije, pojma nisam o tome imala, o hormonima nadomjestku istih, posljedicama , tegobama, ništa.

Sad gledam Pop stavio klipić, uzimanja otiska  vagine 

 lijepi su mi ti starčići kaj si stavila link, al trebaš imati predispozicije za tak nekaj, i živjeti sa sportom od malih nogu. To nije moj slučaj. Moj je ples uz usisavač, krpu za prašinu, grablje  i takve stvari 

[Gost]

nisam našla tu tvoju dijetu, molim te napiši malo

[Buffy]

dobila sam kefir gljivu 14.1 i na dijeti sam.  Ne tolko zbog kilaže nego zbog šečera. Ništa slatko od onda nisam jela, osim med sa đumbirom u čaju i žličica šečera u kavi.
šečer je sad i ujutro i na večer uz inzulin naravno, oko 8.5 što je izvrsno. Išao je do 15 i blinkali su ketoni.
Imam novi doručak , kefir i heljdu. Heljda mi je postala prilog uz sve. Jedem čarobnu juhicu i tako, ćemo da vdimo što su rekli sljepci
Inače heljda nije krušarica , to nisam znala do neki dan, ona je sjemenka heljdinog cvijeta.
Staviš ju opranu u rajnglu , prekriješ za prst iznad nje vodom , malo posoliš a i nemoraš. Pustiš da voda zakipi, ugasiš i ostaviš poklopljenu. Začas popije svu vodu , napuhne se i omekani.
Sad sam je jela sa maslinovim uljem i sjeckanim češnjakom.
Odoh guglati tu tvoju dijetu

Super, da dođe do pet, na konju si.

Heljdin kruh sam pekla neki dan, čitajući kak je super, nema glutena, zdrav, bla. Kupila sam neke kekse u Mlinaru, sva se osula, jedem i njihove ciabatte, kruh, rekoh, ne budete me tviše rovali aditivima.
Premalo sam stavila drugog brašna osim heljdinog, pa sam dobila ciglu, a ne kruh. Veli mi frendica da kupim crno brašno, pa pomiješam.

[Buffy]

a kod smo o fazama o kojima se ne priča
Menopauza. Sa 40 sam ušla u nju, možda i prije, pojma nisam o tome imala, o hormonima nadomjestku istih, posljedicama , tegobama, ništa.

Sad gledam Pop stavio klipić, uzimanja otiska  vagine 

 lijepi su mi ti starčići kaj si stavila link, al trebaš imati predispozicije za tak nekaj, i živjeti sa sportom od malih nogu. To nije moj slučaj. Moj je ples uz usisavač, krpu za prašinu, grablje  i takve stvari 

Rano, kaj nisi imala nikakve popratne pojave?

Mislim da je još nekaj otisnuto osim vagine

Ova koka kaj pleše oko štange ima 64, počela prije par godina tek, zbog osteoporoze. Imam lufta još

[Buffy]

nisam našla tu tvoju dijetu, molim te napiši malo

http://www.zdravakrava.hr/clanak/3942/hormon-zbog-kojeg-ne-mozes-smrsavjeti

[Buffy]

http://www.jutarnji.hr/hormoni-koji-sudjeluju-u-regulaciji-apetita-i-tjelesne-mase--leptin-i-grelin/1125671/

[Sponsored content]