Re: Topic od zagrljaja :)

[darla_]

Prvo, jako lijepo izgledas i raduje me vidjeti taj tvoj copor oko tebe. Sjetih se kad si gorljivo pricala kako bi htjela psa, onda je naisla Peruanka i sve ti se izmijenilo. Dakle, jos jedan pokazatelj sto se desava kad slijedimo te neke nase zelje bez onog ALI...

Drago mi je i da te korona nije ozbiljnije dotakla, da je taj vrag pregrmljen, i nadam se da se sad ipak odmaras vise nego sto si nameces kojekakve obaveze.


Meni se u ove tri godine preokrenulo dosta toga, zapravo, nevoljko, nezeljeno, iznenada uronila sam u iracionalnost citavog svemira, rasprsila sam se u metez konstantnih promjena i otad se preslagujem, iako znam da je i ta djelomicna stabilnost nesto privremeno. Pojavom pandemije nisam bila iznenadjena, cini mi se da sam je i naslucivala, onako kako se naslucuje grabezljivac u mracnoj sumi, odnosno njegovo prisustvo nakon sto ugledas kosti neke nesretne zivotinje cije staniste nije na tom podrucju.

I gledam tu nasu stvarnost koja se pogorsava pa mislim kako su medju nama postojale osobe koje su je svojim tihim prisustvom sidrile. Kao da je njihovim odlaskom stvoreno povece ostecenje koje guta okolnu tvar i utjece i na ostatak prostornovremenskog tkiva. Metafizicke crne rupe.


I zato mi se otkriva kako treba slijediti onu nasu najkrhkiju zelju koja nam se konstantno namece, koju smo izbjegavali zbog bezbrojnih ALI, ono nesto na sto bismo pomislili baviti se time da zivimo u svijetu u kojem ne moramo razmisljati o silnim obavezama i egzistencijalnim pitanjima.



Znam da je ovaj komentar mozda previse mracan, ali to nije onaj mrak duboke noci bez mjesecine, nego onaj mrak prije praskozorja (u kojem vec nazires oblike i odlucan si dograbiti ih i iznijeti na svjetlo novog dana).


P. S. ne znam zasto su se bas ovakve misli htjele pokazati ali ionako rijetko znam sto cu napisati prije pisanja ili dok pisem.

Hvala na komplimentu  . Da, Perunaka to bi bilo ovo malo bijelo sargopirasto cudo, je krivo za sve  . I dalje je daleko najpametniji pas kojeg imam, to naravno ne znaci najposlusniji sto se vidi i na slici, jel dobermanke i ovcarka bulje u mene, a ona gleda svoja posla, kod nje je uvijek procijenjivanje jel ona bas mora sto si joj rekao ili ne, ove druge su kao vojnici hahaha. Ali obozavam ju, iako stalno radi pizdarije. Neki dan je nestala u grmlju zovem ju ne jebe naravno, ovcarku sam naucila da ju ide traziti, ovcarka se tri put vracala bez nje. Onda me ovcarka zvala da idem za njom. Ja dodjem a frajerica si ne nasla truplo neke divljaci i lagano smireno zvace  , sa pogledom u ocima, a u cem je problem, jedem? Uvijek se zajebavamo da od svih nasih pasa bi jedino ona prezivjela u prirodi. Inace misevi, krtice, stakori, to sve pored nje nemre neopazeno proci.

Sto se tice slijednje zelja bez ALI ... cuj ima tu puno srece ali i puno suza, jer ni kinoloski svijet nije lisen ljudske retardiranosti, ali borim se. Osim toga su mi zbog ljudskog faktora ilitiga nesposobnosti vetova uginule dvije kuje jedna smedja dobermanka i jedna ovcarka, to je bio veliki udarac za mene morati dati uspavati prekrasne zivotinje i odluciti kad je taj dan, da nema pomoci i da je patnja veca od mogucnosti za zivotom i biti tamo do zadnjeg njihovog udaha bez suza da se one ne boje i onda kad je gotovo raspasti se u tisucu komada. Pa onda kad poradjas kuje, ja sad eto imam vec peto leglo, ne uspiju svi prezivjeti ako ih je jako puno i sa time se treba nositi. Hocu ti reci da je to svakodnevna borba u kojoj ujutro odustajem, a popodne ipak idem dalje. I tako iz dana u dan, ali da me tjeraju da izadjem iz svojih okvira i budem bolji covjek to da.

Jos eto imam plan se preseliti uz grada na neko imanje da imaju vise prostora i da se ne moram voziti u pustopoljine da bi se mogli istrcati, jer u ovom jebenom gradu vise nemas mjesta gdje psa mozes pustiti da se istrci, sve je puno malih bijelih kamikaza u djempreicima, koje se na felksi lajnama zalijcu mojima direkt u zube, a ako moji reagiraju ja sam kriva jel. Naravno logika, jer njihov je mali i samo je lajao.

Sto se tice egzistencijalnih pitanja slazem se da promjene stizu, no ne mislim da nuzno idu na lose, vise je stvar prilagodbe i tko ce moci pratiti ritam koji ide i koliko mu se taj smjer svidja u biti. No ja sam uvijek nekako imala osjecaj da ti volis kiborge i umjetnu inteligenciju i tako te futuristicke stvari, a to je ono sto se danas desava, jednostavno kako ti volis reci ravnozemljasi nece moci to pratiti. Tako da u tom nekom nasem prostorvremenskom tkivu ne mislim da je nuzno da isto nestaje vise se transformira. Mislim da je taj osjecaj bespomocnosti koji se trenutno radi globalno vise iluzoran nego stvaran i ako mogu primjetiti prilicno staromodan model, dovedes ljude u strah i dezorjentiranost i onda pokusavas manipulirati njima. Cijela ova stvar je po meni debelo prenapuhana.

Nije mracan post, ali nekako kazu da je uvijek najmracnije prije zore. Ja to gledam kao da jednostavno treba prestati sudjelovati u toj predstavi. Po tom pitanju si i mislim uzeti imanje, imati svoj uzgoj hrane, narucila sam si kosnice za proljece, imati svoj izvor vode i par solarnih panela i onda mi se kako da ti kazem zivo fucka koji je novi strah sa kojim se moramo boriti. Zivot je po meni prekratak za biti u tmurnim mislima i strahu. Eto juce je umrla moja kolegica koja se bavila obukom pasa za vojsku, policiju i pse za osobnu zastitu, 42 godine, mozdani udar. Zdrava ko dren, nema coronu, nista i ode. I uvijek ce biti ljudi koji potiho sidre realnost, ja za to ne bih brinula.

Evo jedna slikica za bolje raspolozenje, danas imaju tjedan dana, ostaje jedna mala smedja 

[darla_]

o bokte tek sada vidim ovu temu ja inače otvorim samo wajter i vidim darlu na wajteru kako nešto stručno špreha i dok čitam taj referat sjetih se da negdje u ovo doba ima rođendan nisam bio siguran ali za svaki slučaj stavio sam čestitku na wajter.

Hvala, vidjela sam, medo je super!  . Tamo sam ti odgovorila i glede referata  . Old habits die hard. 

[Tomica]

[
Usput onog tko je nalijepio ovog snijegovica na misa, mamicu mu da mu mamicu 

Mmmm, to bih bila ja! Mislila sam da se vec otopio, ali ne da se gadic ustrajni.


P. S. Pope, sto se tvojeg linka tice kojeg sam morala skrolati desetljecima da bih ga obrisala, samo si procitaj Darlinu psovku.

I, brate mili, tek je dosla a vec je zaskaces pozivom na kavu! Opet ce zbrisat' na par godina!

Kojeg crnog linka? 

A ništa, zvaću tebe. 

Onog s djetelinom. Kvotiraj se pa vidi.


Sto se ovog drugog tice: Jarce boze...!

Mi u Klani pijemo Divku.

[Tomica]

Darli sam tamo čestitala, a ovdje ću zagriti Tomicu.

Ja cu tebe preko koljena i po dupetu.

Zapravo, necu

:-*

[Tomica]

Prvo, jako lijepo izgledas i raduje me vidjeti taj tvoj copor oko tebe. Sjetih se kad si gorljivo pricala kako bi htjela psa, onda je naisla Peruanka i sve ti se izmijenilo. Dakle, jos jedan pokazatelj sto se desava kad slijedimo te neke nase zelje bez onog ALI...

Drago mi je i da te korona nije ozbiljnije dotakla, da je taj vrag pregrmljen, i nadam se da se sad ipak odmaras vise nego sto si nameces kojekakve obaveze.


Meni se u ove tri godine preokrenulo dosta toga, zapravo, nevoljko, nezeljeno, iznenada uronila sam u iracionalnost citavog svemira, rasprsila sam se u metez konstantnih promjena i otad se preslagujem, iako znam da je i ta djelomicna stabilnost nesto privremeno. Pojavom pandemije nisam bila iznenadjena, cini mi se da sam je i naslucivala, onako kako se naslucuje grabezljivac u mracnoj sumi, odnosno njegovo prisustvo nakon sto ugledas kosti neke nesretne zivotinje cije staniste nije na tom podrucju.

I gledam tu nasu stvarnost koja se pogorsava pa mislim kako su medju nama postojale osobe koje su je svojim tihim prisustvom sidrile. Kao da je njihovim odlaskom stvoreno povece ostecenje koje guta okolnu tvar i utjece i na ostatak prostornovremenskog tkiva. Metafizicke crne rupe.


I zato mi se otkriva kako treba slijediti onu nasu najkrhkiju zelju koja nam se konstantno namece, koju smo izbjegavali zbog bezbrojnih ALI, ono nesto na sto bismo pomislili baviti se time da zivimo u svijetu u kojem ne moramo razmisljati o silnim obavezama i egzistencijalnim pitanjima.



Znam da je ovaj komentar mozda previse mracan, ali to nije onaj mrak duboke noci bez mjesecine, nego onaj mrak prije praskozorja (u kojem vec nazires oblike i odlucan si dograbiti ih i iznijeti na svjetlo novog dana).


P. S. ne znam zasto su se bas ovakve misli htjele pokazati ali ionako rijetko znam sto cu napisati prije pisanja ili dok pisem.

Hvala na komplimentu  . Da, Perunaka to bi bilo ovo malo bijelo sargopirasto cudo, je krivo za sve  . I dalje je daleko najpametniji pas kojeg imam, to naravno ne znaci najposlusniji sto se vidi i na slici, jel dobermanke i ovcarka bulje u mene, a ona gleda svoja posla, kod nje je uvijek procijenjivanje jel ona bas mora sto si joj rekao ili ne, ove druge su kao vojnici hahaha. Ali obozavam ju, iako stalno radi pizdarije. Neki dan je nestala u grmlju zovem ju ne jebe naravno, ovcarku sam naucila da ju ide traziti, ovcarka se tri put vracala bez nje. Onda me ovcarka zvala da idem za njom. Ja dodjem a frajerica si ne nasla truplo neke divljaci i lagano smireno zvace  , sa pogledom u ocima, a u cem je problem, jedem? Uvijek se zajebavamo da od svih nasih pasa bi jedino ona prezivjela u prirodi. Inace misevi, krtice, stakori, to sve pored nje nemre neopazeno proci.

Sto se tice slijednje zelja bez ALI ... cuj ima tu puno srece ali i puno suza, jer ni kinoloski svijet nije lisen ljudske retardiranosti, ali borim se. Osim toga su mi zbog ljudskog faktora ilitiga nesposobnosti vetova uginule dvije kuje jedna smedja dobermanka i jedna ovcarka, to je bio veliki udarac za mene morati dati uspavati prekrasne zivotinje i odluciti kad je taj dan, da nema pomoci i da je patnja veca od mogucnosti za zivotom i biti tamo do zadnjeg njihovog udaha bez suza da se one ne boje i onda kad je gotovo raspasti se u tisucu komada. Pa onda kad poradjas kuje, ja sad eto imam vec peto leglo, ne uspiju svi prezivjeti ako ih je jako puno i sa time se treba nositi. Hocu ti reci da je to svakodnevna borba u kojoj ujutro odustajem, a popodne ipak idem dalje. I tako iz dana u dan, ali da me tjeraju da izadjem iz svojih okvira i budem bolji covjek to da.

Jos eto imam plan se preseliti uz grada na neko imanje da imaju vise prostora i da se ne moram voziti u pustopoljine da bi se mogli istrcati, jer u ovom jebenom gradu vise nemas mjesta gdje psa mozes pustiti da se istrci, sve je puno malih bijelih kamikaza u djempreicima, koje se na felksi lajnama zalijcu mojima direkt u zube, a ako moji reagiraju ja sam kriva jel. Naravno logika, jer njihov je mali i samo je lajao.

Sto se tice egzistencijalnih pitanja slazem se da promjene stizu, no ne mislim da nuzno idu na lose, vise je stvar prilagodbe i tko ce moci pratiti ritam koji ide i koliko mu se taj smjer svidja u biti. No ja sam uvijek nekako imala osjecaj da ti volis kiborge i umjetnu inteligenciju i tako te futuristicke stvari, a to je ono sto se danas desava, jednostavno kako ti volis reci ravnozemljasi nece moci to pratiti. Tako da u tom nekom nasem prostorvremenskom tkivu ne mislim da je nuzno da isto nestaje vise se transformira. Mislim da je taj osjecaj bespomocnosti koji se trenutno radi globalno vise iluzoran nego stvaran i ako mogu primjetiti prilicno staromodan model, dovedes ljude u strah i dezorjentiranost i onda pokusavas manipulirati njima. Cijela ova stvar je po meni debelo prenapuhana.

Nije mracan post, ali nekako kazu da je uvijek najmracnije prije zore. Ja to gledam kao da jednostavno treba prestati sudjelovati u toj predstavi. Po tom pitanju si i mislim uzeti imanje, imati svoj uzgoj hrane, narucila sam si kosnice za proljece, imati svoj izvor vode i par solarnih panela i onda mi se kako da ti kazem zivo fucka koji je novi strah sa kojim se moramo boriti. Zivot je po meni prekratak za biti u tmurnim mislima i strahu. Eto juce je umrla moja kolegica koja se bavila obukom pasa za vojsku, policiju i pse za osobnu zastitu, 42 godine, mozdani udar. Zdrava ko dren, nema coronu, nista i ode. I uvijek ce biti ljudi koji potiho sidre realnost, ja za to ne bih brinula.

Evo jedna slikica za bolje raspolozenje, danas imaju tjedan dana, ostaje jedna mala smedja 

Evo ti lajkic, sve sam procitala ali ne mogu te zasad dostici u odgovorima jer bih htjela mnogo rec. Ali sve sam si obavila u glavi, samo da znas, sad samo treba prenijet' tipkajuc'.

E da, orgoniti su zanimljiva stvarcica, upoznala sam jednu tetu koja ih izradjuje (iz nasih je krajeva). Obicno se pojavi na Mineral Expo-u gdje ih prodaje po 50ak kuna, kod uobicajene prodaje dostizu cijenu iznad 300kn...

Jesi li naisla na ovaj ducancic u Zgu?


https://www.beautynailhairsalons.com/HR/Zagreb/1437751556358687/Kristali%2C-Za-du%C5%A1u-i-o%C4%8Di#

[darla_]

Evo ti lajkic, sve sam procitala ali ne mogu te zasad dostici u odgovorima jer bih htjela mnogo rec. Ali sve sam si obavila u glavi, samo da znas, sad samo treba prenijet' tipkajuc'.

E da, orgoniti su zanimljiva stvarcica, upoznala sam jednu tetu koja ih izradjuje (iz nasih je krajeva). Obicno se pojavi na Mineral Expo-u gdje ih prodaje po 50ak kuna, kod uobicajene prodaje dostizu cijenu iznad 300kn...

Jesi li naisla na ovaj ducancic u Zgu?


https://www.beautynailhairsalons.com/HR/Zagreb/1437751556358687/Kristali%2C-Za-du%C5%A1u-i-o%C4%8Di#

Samo polako, mozes rasclaniti i na vise postova, ako te bude volja i uhvati inspiracija.

Za Orgonite mislis na Melitu? Ona je doduse u Puli, sad ne znam jel i to ide pod vas kraj  . Ja kod nje uzimam orgonite, cak mi ih i radi po nekim mojim zamislima. Odnosno kakvu energiju zelim u prostoru.

Bome nisam, moram priznati, ja se drzim uglavnom Tkalciceve i ducana koji je tamo vec desetljecima cijeg se ja prigodno imena ne mogu sada sjetiti .  No nebitno tamo imaju svakakva cudesa isto vec jako dugo. No, bas cu se zaputiti u taj ducan koji su stavila jedan dan da vidim cega sve ima.

[Tomica]

Nepoznata u davnini

Gledam te sad odavde: sediš u julskom dvorištu
Uramljenom u zidove visoke preko glave.
Tebe posmatraju još i ptice: kao da te mole i ištu.
Mene ne vidi niko
Zurim iz korova i trave
Duboko u uglu,
u zaturenom skrovištu.

Ovde je hladovina najveća: miriše na vlagu.
Cigle su poda mnom trošne i nešto zelenkaste.
Tebe obliva sunce. Vidim: kupa ti ruku nagu.
Tako je sve oko tebe čisto, u suncu.
Moja krv raste iz mene,
kao da otiče nekuda, pa tiho gubim snagu.

Samo da se ne pokrene nešto: neka vrata.
Samo da ne padne neka dunja, između nas, natrula.
Il' crep da ne pukne iznad,
od nečeg: od ptice, od mačijeg bata.

Tišina raste između nas: penje se kao prozirna kula.
Samo da je niko ne dirne, nikad.
Osim ove pesme.
O nepoznata.

~ Stevan Raičković ~

_____

Sretan, njezan, divan ti dan zelim, a tvoje najljepse zelje nek' se ispunjene roje!


Sretan rodjendan, Bitvice!


(zagrljaj)

_____


-,’ types of people ,’-

spring: bright smiles, poetry, festivals, keeping a journal, gentle touches, taking polaroid pictures, smiling at strangers

summer: loud music, roadtrips, making friends, sun-kissed skin, trying to make everyone happy, sunrises, one night stands

autumn: moonlight, dewy skin, messy hair, rosy cheeks, piercing gaze, ocean waves, rainy days, oversized shirts

winter: making promises, drinking black coffee, midnight conversations, dark hair, writing, sleepy eyes, collecting notebooks, stargazing

[bitvica]

Tomice, hvala ti puno. I na pjesmi i na cestitkama.  Jako si me obradovala:x
Iznanadili su me i na poslu festom i otkacenim poklonima. Nisam ocekivala pa je radost utoliko veca.

Uff opet sam se jedva probila kroz zicu. 

[Tomica]

Tomice, hvala ti puno. I na pjesmi i na cestitkama.  Jako si me obradovala:x
Iznanadili su me i na poslu festom i otkacenim poklonima. Nisam ocekivala pa je radost utoliko veca.

Uff opet sam se jedva probila kroz zicu. 

Ma nema na cemu, bilo mi je zadovoljstvo! I drago mi je da imas tako pazljivu ekipu na poslu!

[Gost]

Da te zgrlim tu. Umorni smo svi. Hvala i vama na ovom "free" pustom forumu. 

[Tomica]

Da te zgrlim tu. Umorni smo svi. Hvala i vama na ovom "free" pustom forumu. 

Mac, zaboravih ti cestitati rodjendan!

E pa sretan ti i bericetan! Zelim ti mnogo lijepih trenutaka u novom krugu oko Sunca..

[Gost]

Hvala
PResladak je spot... slaba sam na bebi zivotinje 

[Gnječ i tvornica čokolade]

maci sretan rođendan! best fishes!

[Gost]

maci sretan rođendan! best fishes!

hvala eksicu 

[Tomica]

Hvala
PResladak je spot... slaba sam na bebi zivotinje 

Meni je taj spot jedan od drazih, a i pjesma je nekako sva osuncano pozitivna. Pustim ju kad se osjecam usamljeno, izdvojeno iz svijeta.

Podsjeti me na sva ta bica koja postoje istovremeno sa mnom.

[Gost]

Sto se tice ruzicastih naocala - ima pun kako sam susreo gospodina pimpeka nepravde na svijetu, zlocina raznorodnih za koje pocinitelji nikada ne odgovaraju. Ma i da odgovaraju to ne izbrise pocinjeno. I da, "ruzicaste naocale" - zasto ne? Tako cijeli zivot funkcioniram... to je stvar svjesnog odabira. To je "ruzicasti srednjak". Kazem, svijet tako ne funkcionira i ljudi zive za osvetu, ispravljanje krivih drina, nadjebavanja, mjerenja kuraca, zive za slatke osvete... to nece vratiti zivot ubijenom, silovanom... blabla... jednostavno nece. I stoga - "ruzicasti srednjak svima, a ne samo njima".

Sto bi meni jedna od drugarica koja se nikada nece pomiriti sa svojom sudbinom uvijek naglasila da sam nepopravljivo i anripaticno glupa i retardirana kad bih joj rekla - irena, ma nema ti to veze


Ja jednostavno nisam taj tip ratnika. I zdravo.

[Gost]

I moram ti reci da su mi malo pateticni ti borci za pravdu... c'mon... kakva pravda u ovoj kaljuzi sto se sastoji od ljudi.

[Gost]

A tek oni easy peasy lemon squeezy... ahahaha... ali zato mi je jasno da postoji svega par ljudi koje mogu podnositi, ukljucujuci sebe.

[Gost]

A tek oni dobronamjernici "uhvati ritam".
Ma tko si ti majku ti njezno pozdravljam za laku noc da ja hvatam tvoj ritam?
Imam svoj... ak me beroš...

[Gost]

I kao resimeaux proteklih 20ak godina... iako je pateticna i nekako me ostavlja u nuli, a to ne volim, ali opet je 0+, a ne 0-

[Tomica]

Zelis li reci da ti se ne svidja moj trenutni avatar?

Ma ja sam, zapravo, dosta mracna. To mogu zahvaliti mojoj prevelikoj ansioznosti. Tako se u meni vjecno bore cinik i idealist pa idem iz ekstrema u ekstrem. Jedino gdje si nehotice postavljam ruzicaste naocale jest pojasnjenje motivacija ljudi. Vjerujem da vecina ljudi nije namjerno zla, nepostena, sebicna, tasta.

Sebe vidim kao dijete ove planete, ne smatram se nista vaznijom od bilo kojeg zivog bica na njoj. Kako ujedno smatram da me/nas nisu stvorili bogovi ili Bog, da nisam nastala genetskim inzenjeringom neke napredne vanzemaljske tehnologije, ponosim se time sto svoje postojanje mogu zahvaliti pojavi organskih molekula. To mi je dovoljno fascinantno pa si ne moram ukrasavati povijest nastanka zivota.

S takvim shvacanjem, vidim medjusobnu povezanost svega na ovoj planeti i stalo mi je do nje i generacija nakon mene. Mozda je to i nekakav bioloski nagon pa, u konacnici, ljudi zele, ako ne poboljsati, a onda barem sacuvati postojece stanje, boriti se za nj, da ne bude gore..

Ne znam kakav je to zivot u kojem brines samo za vlastito dupe? Sto je to?

Mozda i nisam ubrala smisao tvojih komentara, ali ionako sam se asocijativno nadovezala.

[Gost]

Jesi ljubavice, sve si ti lijepo popratila.
Dok mi je na pameti - kad kazem da me boli dupe za covjecanstvo mislim da si necu pridavati na vaznosti, posvecivati zivot znanosti i nastojati ga unaprijediti. Pod tim mislim da cu nastojati svoj zivot sto vise prilagoditi sebi i pomoci/ciniti dobro kad sam u prilici. Tu i prestaje moja briga oko covjecanstva. Na taj nacin volim i ljude - na nacin da cu rijetko, gotovo nikad, pociniti namjerno nazao drugome.

A motivi drugih ljudi? Mislim da ima onih koji namjerno rade sranja i nisu "dobri" ali da, naivno mislim da i za to postoji neki uzrok. Ne mislim da se ljudi radjaju zli. Tu sam mozda zaista vjecna naiva...

[Gost]

Ovako je to veceras islo... ko ce da veruje c3 da veruje jer ja ne verujem. Zabili smo prvi gol kad sam pustila od puscifera queen b. Onda cim sam krenula pomirljivije i pustila st. Germain we come together - zabili su nam go'... onda sam rekla, ne zelim to veceras, zasluzili su poraz (mogu iednom i otipkati zasto)... i onda sam rekla, trazi pjesmice srca... i nikako s3 nisam mogla sjetiti one jedne koju mi je slaven pustio a ja sam ju osjetila pa sam se bodrila sa dragim performancima... a onda sam pustila imas voca i kolaca - i zabili smo drugi gol... a kad sam pustila oliverovu za koju mi nikad n8je bilo jasno zasto slin8m jer sam dijete i 8mam sedam godina i vozimo s3 u dubrovnik a on pjeva kako je s njom uvijek ka i dite i zaboravi svoje kose side - zabili smo i treci. Samo s3 srcem dobro vidi. Braco i sestr3, nocas su pobijedili stihovi ludjaka.

Jalta, jalta - neka c8jeli ovaj svijet

[Gost]

jebo mene mali paws ali nocas sam si to zeljela zbog 8grokaza koji je pre5hodio... i reko, necete bagro, ne zasluzujete. Ne, veceras. Veceras silovana zasluzuje satisfakciju. I bi svjetlost!

[Tomica]

Draga Whisp, nisam zaboravila na tebe, samo sam malkice pomijesala datume, inace bi ovaj upis osvanuo s prvim nagovjestajima jutra.

Nego .. znas ti, znas!

Zelim ti najsretniji rodjendan dosad, ugrabi si svjezi strucak lijepih misli, rijeci, djela...

Velika je stvar vec samo postojati u ovoj magicnoj veceri jednog svijeta koji se truni, rasipa..






I see the sun, and if I don’t see the sun, I know it’s there. And there’s a whole life in that, in knowing that the sun is there.

[Sponsored content]