Majka i dijete koji leže ili...

[whisperer]

Rekla bih za početak da su stimulansi ili podražaji sredstva koja uveliko određuju naše životne radnje. Oni mogu biti osjetilni, idejni ili emotivni. S obzirom na sama osjetila, oni također mogu biti auditivni, vizualni, taktilni, kinestetički ... Mišljenja sam da kada bi nam kinestetička strana bila potpuno osvještena, mogli bi promišljenije i vještije koristiti i ostale podražaje što bi nas činilo (apsolutnim) kreativni(ji)m bićima jer je sama probuđena kinestetika poticaj da se koriste istovremeno više stimulansa. Možete li zamisliti djelovanje pod više podražaja, da ste svjesni tijela, vizualnog, taktilnog, auditivnog istovremeno? Kao početnički primjer osvješćivanja više podražaja bilo bi  disanje koje nakon nekog vremena daje širok spektar mogućnosti radnji, akcija i reakcija. Onda opet imamo (posebno odvajam) i vizualni stimulans što u nama mogu pobuditi stvari tipa fotografije, slike, filma. Stimulans koji u nama pobuđuje može biti način kojim percipiramo oblik, volumen, boju... može biti apstraktan ili slikovni.

Sada slijedi konkretnije pitanje. Kako bi vi korištenjem vizualnog stimulansa, iz dole postavljene skulpture, zamislili njezin neprekidni tok pokreta ili fizičke radnje u određenom prostoru? Vidimo isprepleteno tijela što čine jedno, prikazuje karakter, zajedništvo i povezanost, spokoj i mir. Kamo vas sve taj podražaj može odvesti?




Henry Moor


ili...

[Gost]

Sto se tice ispreplitanja podrazaja, odnosno, njihovog istovremenog prozimanja, mislim da je sinestezija najbolji opis navedenog. No ona je krajnje individualna pa time stvara zasebne percepcije istog.. sto je prilicno zanimljivo, u onom kreativnom smislu.. Osobno, desava mi se da "kusam" boje (pojedine boje istovremeno osjecam na jeziku, kao slane, kiselkaste, slatke ili "metalnog" okusa), zatim razlicite prirodne zvukove stapam u odredjenu melodiju i, ono sto mi je zasad najcudnije, katkad osjecam tudju tjelesnost kao svojevrsni pritisak... Dakle, setam se i, odjednom, ucini mi se kao da se iznutra nastojim osloboditi tudjeg tijela. Osjet je nalik onome kad zbog niskog tlaka osjecate pritisak na tjemenu i celu.. samo sto se ovaj osjet proteze cijelom vasom povrsinom..

Promatrajuci navedenu skulpturu osjecam je kao da je nacinjena od plastelina. Njena uzgibanost, odnosno, gestalt narav cini da je vidim kako se premece iz djevojcice u barku, zatim u valove, zatim drvo izlomljeno vjetrom... Nalik onim crticima sa slicnim materijalima. (Ne znam jesi li na to mislila kad si postavila pitanje?)

[Gost]

P.S.

[Gost]

Rekla bih za početak da su stimulansi ili podražaji sredstva koja uveliko određuju naše životne radnje. Oni mogu biti osjetilni, idejni ili emotivni. S obzirom na sama osjetila, oni također mogu biti auditivni, vizualni, taktilni, kinestetički ... Mišljenja sam da kada bi nam kinestetička strana bila potpuno osvještena, mogli bi promišljenije i vještije koristiti i ostale podražaje što bi nas činilo (apsolutnim) kreativni(ji)m bićima jer je sama probuđena kinestetika poticaj da se koriste istovremeno više stimulansa. Možete li zamisliti djelovanje pod više podražaja, da ste svjesni tijela, vizualnog, taktilnog, auditivnog istovremeno? Kao početnički primjer osvješćivanja više podražaja bilo bi  disanje koje nakon nekog vremena daje širok spektar mogućnosti radnji, akcija i reakcija. Onda opet imamo (posebno odvajam) i vizualni stimulans što u nama mogu pobuditi stvari tipa fotografije, slike, filma. Stimulans koji u nama pobuđuje može biti način kojim percipiramo oblik, volumen, boju... može biti apstraktan ili slikovni.

Sada slijedi konkretnije pitanje. Kako bi vi korištenjem vizualnog stimulansa, iz dole postavljene skulpture, zamislili njezin neprekidni tok pokreta ili fizičke radnje u određenom prostoru? Vidimo isprepleteno tijela što čine jedno, prikazuje karakter, zajedništvo i povezanost, spokoj i mir. Kamo vas sve taj podražaj može odvesti?




Henry Moor


ili...

malo ja tog kužim iz napisanog. Razumijem jedino da bi trebala izraziti svoje osjećaje gledajući prvu i drugu sliku
Prva slika skulptrue mene asocira na pticu koja nešto kljuca. Hladno ništa narorčito Ovak postavljena u prirodi podsjeća me na malu skulpturu vizavi zooa u Maksimiru. Rep dinosaura koji se izvija iz trave, prvo jedan luk pa razmak pa viri rep. Svako malo ga prefarbavaju ,jako mi je simpa, uvjek me oraspoloži, ne zanam zakaj.

što je umjetnik htio reči -- zašto se  mora objašnjavati ,još kad sam umjetnik objašnjava,al kad drugi objašnjavaju to mi je tak bezveze.
Nešto apstraktno ima sasvim različito objašnjene za svakog gledatelja

Druga slika
Kak spokojno spava, bez briga i straha i opterečenja. Jeli živa. Izgladnjela, bolesna. Da li je to normalno u njenom okruženju tako legnuti i zaspati. Vjerojatno je
No zbog mog način života to u meni izaziva jezu, tvrdo, bube, zmije, zmazano uf
Ali
ova druga slika kod mene izaziva osjećaje koja prva ne. Zagrlila bi to djete, makla ga sa zemlje, nahranila al to je vjerojatno pogrešno

[besposlenpop]

...

Sada slijedi konkretnije pitanje. Kako bi vi korištenjem vizualnog stimulansa, iz dole postavljene skulpture, zamislili njezin neprekidni tok pokreta ili fizičke radnje u određenom prostoru? Vidimo isprepleteno tijela što čine jedno, prikazuje karakter, zajedništvo i povezanost, spokoj i mir. Kamo vas sve taj podražaj može odvesti?




Henry Moor


ili...

Mene ti ovakva pitanja odvedu u ćevabdžinicu ... 
A za skulpturu sam prvo pomislil: Bakić. 
Inače, čovek se piše Moore bre.   
Ovo dole: siesta. 

[Gost]

Sto se tice ispreplitanja podrazaja, odnosno, njihovog istovremenog prozimanja, mislim da je sinestezija najbolji opis navedenog. No ona je krajnje individualna pa time stvara zasebne percepcije istog.. sto je prilicno zanimljivo, u onom kreativnom smislu.. Osobno, desava mi se da "kusam" boje (pojedine boje istovremeno osjecam na jeziku, kao slane, kiselkaste, slatke ili "metalnog" okusa), zatim razlicite prirodne zvukove stapam u odredjenu melodiju i, ono sto mi je zasad najcudnije, katkad osjecam tudju tjelesnost kao svojevrsni pritisak... Dakle, setam se i, odjednom, ucini mi se kao da se iznutra nastojim osloboditi tudjeg tijela. Osjet je nalik onome kad zbog niskog tlaka osjecate pritisak na tjemenu i celu.. samo sto se ovaj osjet proteze cijelom vasom povrsinom..

Promatrajuci navedenu skulpturu osjecam je kao da je nacinjena od plastelina. Njena uzgibanost, odnosno, gestalt narav cini da je vidim kako se premece iz djevojcice u barku, zatim u valove, zatim drvo izlomljeno vjetrom... Nalik onim crticima sa slicnim materijalima. (Ne znam jesi li na to mislila kad si postavila pitanje?)

jebote , ne seri ... povraća mi se od tvog posta

[besposlenpop]

...

jebote , ne seri ... povraća mi se od tvog posta

Anabela ...? 

[Gost]

...

jebote , ne seri ... povraća mi se od tvog posta

Anabela ...? 

odjebi!!!! znala sam da si patvoren i himben , i ti si Pizdin pijun

[Gost]

Sto se tice ispreplitanja podrazaja, odnosno, njihovog istovremenog prozimanja, mislim da je sinestezija najbolji opis navedenog. No ona je krajnje individualna pa time stvara zasebne percepcije istog.. sto je prilicno zanimljivo, u onom kreativnom smislu.. Osobno, desava mi se da "kusam" boje (pojedine boje istovremeno osjecam na jeziku, kao slane, kiselkaste, slatke ili "metalnog" okusa), zatim razlicite prirodne zvukove stapam u odredjenu melodiju i, ono sto mi je zasad najcudnije, katkad osjecam tudju tjelesnost kao svojevrsni pritisak... Dakle, setam se i, odjednom, ucini mi se kao da se iznutra nastojim osloboditi tudjeg tijela. Osjet je nalik onome kad zbog niskog tlaka osjecate pritisak na tjemenu i celu.. samo sto se ovaj osjet proteze cijelom vasom povrsinom..

Promatrajuci navedenu skulpturu osjecam je kao da je nacinjena od plastelina. Njena uzgibanost, odnosno, gestalt narav cini da je vidim kako se premece iz djevojcice u barku, zatim u valove, zatim drvo izlomljeno vjetrom... Nalik onim crticima sa slicnim materijalima. (Ne znam jesi li na to mislila kad si postavila pitanje?)

jebote , ne seri ... povraća mi se od tvog posta

: )))

Je l'? I sto cemo sad? : )) Malo za promjenu opet o tebi?

[besposlenpop]

...

jebote , ne seri ... povraća mi se od tvog posta

Anabela ...? 

odjebi!!!! znala sam da si patvoren i himben , i ti si Pizdin pijun

Ma nisam ... al oduvek mi se sviđa pizda.  

[iluzija]

hahahahaha popo, pazi da ne budes pogresno  shvacen.  

[*madonna*]

Henry Moor


ili...

prva slika pobuđuje doživljaj konstantne povezanosti dviju figura, isprepletenost djelovanja, nerazdvojivost u vremenu, stapanje masa ( života ). stalnost povezanosti dvaju tijela.




slijedeća slika podsjeća me, na prvu, na Gibranove stihove: Ako vidiš roba gdje spava, ne budi ga jer, možda sanja o slobodi. iako je to moja prva misao, istovremeno mi se misli isprepliću sa pitanjem što je to sloboda, zapravo, što je za mene a što za ovo dijete koje ( "mirno" ) spava .... slika puna kontradiktornosti.

[Lena]

Rekla bih za početak da su stimulansi ili podražaji sredstva koja uveliko određuju naše životne radnje. Oni mogu biti osjetilni, idejni ili emotivni. S obzirom na sama osjetila, oni također mogu biti auditivni, vizualni, taktilni, kinestetički ... Mišljenja sam da kada bi nam kinestetička strana bila potpuno osvještena, mogli bi promišljenije i vještije koristiti i ostale podražaje što bi nas činilo (apsolutnim) kreativni(ji)m bićima jer je sama probuđena kinestetika poticaj da se koriste istovremeno više stimulansa. Možete li zamisliti djelovanje pod više podražaja, da ste svjesni tijela, vizualnog, taktilnog, auditivnog istovremeno? Kao početnički primjer osvješćivanja više podražaja bilo bi  disanje koje nakon nekog vremena daje širok spektar mogućnosti radnji, akcija i reakcija. Onda opet imamo (posebno odvajam) i vizualni stimulans što u nama mogu pobuditi stvari tipa fotografije, slike, filma. Stimulans koji u nama pobuđuje može biti način kojim percipiramo oblik, volumen, boju... može biti apstraktan ili slikovni.

Sada slijedi konkretnije pitanje. Kako bi vi korištenjem vizualnog stimulansa, iz dole postavljene skulpture, zamislili njezin neprekidni tok pokreta ili fizičke radnje u određenom prostoru? Vidimo isprepleteno tijela što čine jedno, prikazuje karakter, zajedništvo i povezanost, spokoj i mir. Kamo vas sve taj podražaj može odvesti?




Henry Moor


ili...

skulptura je baš polijepa.....ja je doživljavam kao pokret......čisti ples.......djeluje mi kao živo tkivo koje se mora gibati da ostane na životu.....postoji da se giba,miče.......prva mi je asocijacija naravno žensko tijelo koje se može genijalno transformirati....gipko,fluidno i osjetilno.....pa se premeće iz polaganijeg pokreta u brži i kao da glavom lovi smjer kojim ide,a da toga nije ni svijesna.....tijelo,žena,promjena.....iakoje slika sivih tonova vidim jaku tamno ljubičastu boju......kako se lomi u neki krhkiji oblik boja se mijenja ka žutoj i narančastoj,pa crvenoj koja tamni....pa u srebreno.....onda ide plava i nanovo ljubičasta.....cijeli ciklus.....
druga slika skroz dugi osjećaj i doživljaj.....nakon igranja dijete smireno spava....sanja sebe kao velikoga.....zamišlja kako je jak,pametan,kako ima i veliki krevet na kojem ovako spokojno spava....iako je naoko sve spokojno u njemu se velikom brzinom mijenjaju veliki snovi.....mala glavica radi sve u 16......
zapravo spokoj i mir vani su totalna suprotnost nutrini punoj gibanja i misli......
sladak je mališan

[whisperer]

Ma svima srčeko! Kojeg nema u opcijama...
Vratim se na temu..

[iluzija]

kako sam rekla, volim citati kako pisete, ali ne znam ja tako lijepo pisati.....i skulptura i slika su lijepe, i  djeluju zivo.... kada god iznova pogledam skulpturu, vidim nesto drugo.........a ova slika ispod mi izaziva razlicite emocije. prvo vidim spokojno dijete koje spava, a onda napusteno dijete, izgubljeno, prepusteno samom sebi....
sto se tice boja, otprilike vidim sto i lena. moj prijatelj kaze da vidi tonove u boji.

[Gost]

kako sam rekla, volim citati kako pisete, ali ne znam ja tako lijepo pisati.....i skulptura i slika su lijepe, i  djeluju zivo.... kada god iznova pogledam skulpturu, vidim nesto drugo.........a ova slika ispod mi izaziva razlicite emocije. prvo vidim spokojno dijete koje spava, a onda napusteno dijete, izgubljeno, prepusteno samom sebi....
sto se tice boja, otprilike vidim sto i lena. moj prijatelj kaze da vidi tonove u boji.

tvoj prijatelj vidi tonove?

ja vidim emocije drugih osoba u bojama. ne samo ljudi nego svega zivog i mrtvog, neki to zovu aura, medjutim, kako sam ja zanstveno opicen lik odavno sam poceo proucavati taj fenomen koji mi se u mladjim danima dogadjao svakodnevno, kasnije povremeno i sad sam dosao do zakljucka da je tu nesto drugo po srijedi a zove se sinestezija.

Researchers in Spain have found that at least some of the individuals claiming to see the so-called aura of people actually have the neuropsychological phenomenon known as "synesthesia" (specifically, "emotional synesthesia"). This might be a scientific explanation of their alleged ability.

In synesthetes, the brain regions responsible for the processing of each type of sensory stimuli are intensely interconnected. Synesthetes can see or taste a sound, feel a taste, or associate people or letters with a particular color.

The study was conducted by the University of Granada Department of Experimental Psychology Óscar Iborra, Luis Pastor and Emilio Gómez Milán, and has been published in the journal Consciousness and Cognition. This is the first time that a scientific explanation has been provided for the esoteric phenomenon of the aura, a supposed energy field of luminous radiation surrounding a person as a halo, which is imperceptible to most human beings.

In basic neurological terms, synesthesia is thought to be due to cross-wiring in the brain of some people (synesthetes); in other words, synesthetes present more synaptic connections than "normal" people. "These extra connections cause them to automatically establish associations between brain areas that are not normally interconnected," professor Gómez Milán explains. New research suggests that many healers claiming to see the aura of people might have this condition.

The case of the "Santón de Baza"


One of the University of Granada researchers remarked that "not all 'healers' are synesthetes, but there is a higher prevalence of this phenomenon among them. The same occurs among painters and artists, for example." To carry out this study, the researchers interviewed some synesthetes including a 'healer' from Granada, "Esteban Sánchez Casas," known as "El Santón de Baza".

Many local people attribute "paranormal powers" to El Santón, because of his supposed ability to see the aura of people "but, in fact, it is a clear case of synesthesia," the researchers explained. According to the researchers, El Santón has face-color synesthesia (the brain region responsible for face recognition is associated with the color-processing region); touch-mirror synesthesia (when the synesthete observes a person who is being touched or is experiencing pain, s/he experiences the same); high empathy (the ability to feel what other person is feeling), and schizotypy (certain personality traits in healthy people involving slight paranoia and delusions). "These capacities make synesthetes have the ability to make people feel understood, and provide them with special emotion and pain reading skills," the researchers explain.

In the light of the results obtained, the researchers remarked on the significant "placebo effect" that healers have on people, "though some healers really have the ability to see people's 'auras' and feel the pain in others due to synesthesia." Some healers "have abilities and attitudes that make them believe in their ability to heal other people, but it is actually a case of self-deception, as synesthesia is not an extrasensory power, but a subjective and 'adorned' perception of reality," the researchers state.

http://www.sciencedaily.com/releases/2012/05/120504110024.htm

[Gost]

opet ce ispast sranje. nisam to smio komentirat ni cp ali jebiga.

Synesthesia and Seeing Auras

Posted on February 6, 2013 in My Brain, Research | 1 comment

I must be crazy.

Ok, that was last week. This week, I’m a little less insane. As it turns out, the colors I’ve seen projected around people (and also associated in my mind’s eye) since a very young age may be related to my intense Emotion->Color (also described as Personality->Color) synesthesia, and I’m not alone. Other synesthetes have reported seeing them as well.

Auras appear as halos, or soft light, around an individual’s form. The location of the light seems to vary depending on the person, but most report the brightest light around the head and shoulders.

History interprets auras as phenomenon experienced only by those with a 6th sense (and maybe this is just that), or a high spirituality. It’s currently unclear as to who can see them, and why, but science is catching up. Studies have indicated that every living creature emits energy, and that energy can be viewed by some ultra-sensitive people.

To be clear, I only seem to project colors around people that I highly respect, don’t know as well, or have an affinity for. I’ve noticed brighter lights around people who seem to radiate balance, or an even amount of positive vs. negative emotions.

As you may have guessed, my close family and friends don’t show very bright or obvious colors. I know them very well (we’re extremely in sync), so for them, I have more of an associated feeling of color vs. projected. For example, my middle daughter always feels very pink to me. My dog feels very brown. It’s a warm brown, like soft leather or suede, almost texture-like.

As odd as it may be, and as uncomfortable as I may feel talking about it, I have to admit that I’ve relied on these auras to lead me in the right direction for much of my life. I’ve opted to avoid certain people or places, and I even chose my current job as a result of this sense.

At the same time, it has its drawbacks. I avoid some social situations because a crowded room of people can be very uncomfortable. I’ve also noticed that some auras are inviting but go against my instincts. I’m not sure why I feel attracted to some auras, but I am – even when the people emitting those auras are obviously bad news.

Who knows why some things happen in life? There’s so much that we don’t understand, and this ability to convert emotion into color and then project that outward is just one of them. With so many riddles left to solve, is it possible that maybe (just maybe) there’s magic in this world after all? I’d like to think so.

Lots of readers contacted me about this post! For those of you with questions, I’ve written a follow up Q&A.

http://www.blendedsenses.com/emotion-to-color-synesthesia-and-seeing-auras/

[whisperer]

kako sam rekla, volim citati kako pisete, ali ne znam ja tako lijepo pisati...

Odvojila bih ovaj citat (iskoristit ću te Illy na trenutak  ) samo da se nakratko referiram dirgresijom na neka nepisana pravila koja posljednjih mjeseci kolaju po ovakvim ili sličnim temama. Dakle, osobno iskuljučivo smatram da nema lijepih i ružnih pisanja, i da nema točnih i netočnih odgovora, pametnih i glupih pitanja, intelektualnih i neintelektualnih forumaša. Iskreno, kada se počnu potencirati takve priče iz nečijih glava (nebitni su razlozi), izgubim volju i radije se povučem, jer, hvala Bogu, ima i mjesta i sugovornika za takve razgovore. Kada otvorim ovakvu temu onda mi je prvenstveno ideja malo baciti pijesak u oči i čekati što će se desiti. Gotovo uvijek iskrsnu zanimljivi osvrti koji me potaknu na brainstorming. Hoćeš kroz citate, linkove, vlastoručno, c/p : ) Ideja mi također nije moderiranje teme jer smatram da ste svi vi međusobno sugovornici koji itekako imaju što napisati, što se, uostalom, i sada vidi. Tako da, molim vas, pišite kada god i što god vam dođe bez zadrški. Ja uopće nisam tako ozbiljna kako me se doživljava.

Dromsi, sve si jako dobro shvatila. Umjetnik je najmanje bitan, odnosno, ono što je on htio reći nije trenutačno važno. Zanimljivi su smjerovi vaših podražaja.. Primjerice, ja sam kao kinestetički tip osobe zamislila cijeli jedan ciklus života od rođenja do smrti. Kroz oblik i dinamiku volumena skulpture po defoultu mi je potencirao razmišljanje na odnos majke i djeteta... od tišine, spokoja, mira do laganog ustajanja i hoda.

[whisperer]

tvoj prijatelj vidi tonove?

ja vidim emocije drugih osoba u bojama. ne samo ljudi nego svega zivog i mrtvog, neki to zovu aura, medjutim, kako sam ja zanstveno opicen lik odavno sam poceo proucavati taj fenomen koji mi se u mladjim danima dogadjao svakodnevno, kasnije povremeno i sad sam dosao do zakljucka da je tu nesto drugo po srijedi a zove se sinestezija.

Budući da ste i ti i Li spomenuli sinesteziju kao konkretan pojam (ujedinjenje osjetila), malo bih se tu i zadržala. Smatraš li da se ista razvila od samo jednog podražaja osjetila, ili, smatraš da jedno od audio/ vizualnih/ kinestetičkih podražaja ipak ima određenu dozu prednosti kako bi se postiglo što veća svjesnost ostalih osjetila ili sinestezijski stupanj. 

Možda još jedno interesantno pitanje usko vezano uz sinesteziju. Kakvi ste tipovi učenika, učite li praksom, teorijom, iskustvom, vizualno, auditivno?

[besposlenpop]

kako sam rekla, volim citati kako pisete, ali ne znam ja tako lijepo pisati...

Odvojila bih ovaj citat (iskoristit ću te Illy na trenutak  ) samo da se nakratko referiram dirgresijom na neka nepisana pravila koja posljednjih mjeseci kolaju po ovakvim ili sličnim temama. Dakle, osobno iskuljučivo smatram da nema lijepih i ružnih pisanja, i da nema točnih i netočnih odgovora, pametnih i glupih pitanja, intelektualnih i neintelektualnih forumaša. Iskreno, kada se počnu potencirati takve priče iz nečijih glava (nebitni su razlozi), izgubim volju i radije se povučem, jer, hvala Bogu, ima i mjesta i sugovornika za takve razgovore. Kada otvorim ovakvu temu onda mi je prvenstveno ideja malo baciti pijesak u oči i čekati što će se desiti. Gotovo uvijek iskrsnu zanimljivi osvrti koji me potaknu na brainstorming. Hoćeš kroz citate, linkove, vlastoručno, c/p : ) Ideja mi također nije moderiranje teme jer smatram da ste svi vi međusobno sugovornici koji itekako imaju što napisati, što se, uostalom, i sada vidi. Tako da, molim vas, pišite kada god i što god vam dođe bez zadrški. Ja uopće nisam tako ozbiljna kako me se doživljava.

...

 

[besposlenpop]

tvoj prijatelj vidi tonove?

ja vidim emocije drugih osoba u bojama. ne samo ljudi nego svega zivog i mrtvog, neki to zovu aura, medjutim, kako sam ja zanstveno opicen lik odavno sam poceo proucavati taj fenomen koji mi se u mladjim danima dogadjao svakodnevno, kasnije povremeno i sad sam dosao do zakljucka da je tu nesto drugo po srijedi a zove se sinestezija.

Budući da ste i ti i Li spomenuli sinesteziju kao konkretan pojam (ujedinjenje osjetila), malo bih se tu i zadržala. Smatraš li da se ista razvila od samo jednog podražaja osjetila, ili, smatraš da jedno od audio/ vizualnih/ kinestetičkih podražaja ipak ima određenu dozu prednosti kako bi se postiglo što veća svjesnost ostalih osjetila ili sinestezijski stupanj. 

Možda još jedno interesantno pitanje usko vezano uz sinesteziju. Kakvi ste tipovi učenika, učite li praksom, teorijom, iskustvom, vizualno, auditivno?

Hm ... nije već dugo bilo sinapsi i solilokvija.  

[Buffy]

Mogu ja, ako ti baš fale  

[Lena]

tvoj prijatelj vidi tonove?

ja vidim emocije drugih osoba u bojama. ne samo ljudi nego svega zivog i mrtvog, neki to zovu aura, medjutim, kako sam ja zanstveno opicen lik odavno sam poceo proucavati taj fenomen koji mi se u mladjim danima dogadjao svakodnevno, kasnije povremeno i sad sam dosao do zakljucka da je tu nesto drugo po srijedi a zove se sinestezija.

Budući da ste i ti i Li spomenuli sinesteziju kao konkretan pojam (ujedinjenje osjetila), malo bih se tu i zadržala. Smatraš li da se ista razvila od samo jednog podražaja osjetila, ili, smatraš da jedno od audio/ vizualnih/ kinestetičkih podražaja ipak ima određenu dozu prednosti kako bi se postiglo što veća svjesnost ostalih osjetila ili sinestezijski stupanj. 

Možda još jedno interesantno pitanje usko vezano uz sinesteziju. Kakvi ste tipovi učenika, učite li praksom, teorijom, iskustvom, vizualno, auditivno?

kod mene nema samo jednog načina učenja.....svega ima od toga.....osobno mi praksa najdraža,a i poprilično sam vizualan tip.....dosta toga volim zamisliti u glavi i tako dočarati jasnije o čemu se radi.....a tek praktično iskustvo mislim da je najvažnije.....
lopatu u ruke i udri  

[Gost]

ja volim teoriju... prvo upoznati o čemu se radi pa tek onda zaroniti u praksu I ostale oblike

[whisperer]

Hajde Buffy, kreni..


__

Ja bih samo napomenula da kinestetsko učenje nije vezano isključivo na fizičko iskustvo, već je u kombinaciji s osjećajima i taktilnim (dodirima). To je nešto što se u sustavu obrazovanja zanemaruje pa postoje različite definicije istog..

[Sponsored content]