Re: Ovo (ni)je moja šuma

[Tomica]

TREBA ČINITI DOBRO DO IZNEMOGLOSTI...

Treba činiti dobro do iznemoglosti, treba užasnuti svemir dobrotom onako kako smo mi užasnuti količinom zla na svijetu.

Treba činiti dobro do granice gluposti. I preko nje. I kada nema nikakvog razloga, treba činiti dobro. Treba namjerno, svaki dan, nekome stopliti dušu. Treba zbuniti svemir.

Treba činiti dobro i kada se dobro dobrim ne vraća. Treba, usprkos svemu.
Treba, jer je to jedino i jer ništa nema smisla. I jer je jedini udar na besmisao - to dobro.

Treba činiti dobro i kada pomislimo da ni činjenje dobra nema smisla. Samo besmisleno dobro mi miriše na neki smisao. Savršeno, čisto dobro, bez ikakvog smisla.

Ispeć ćevape.
Nema bolje.
I pojesti ih.

Ti ces se jedno jutro sav preobrazit' u cevap.

[whisperer]

[whisperer]

„Pametnom je i komarac muzika“ ( o ratu u bivšoj Jugoslaviji)

[whisperer]

Ljudima je dopuštao tugu. Tuga je u međuvremenu gotovo proskribirana, jedina forma u kojoj nije proskribirana su smrtni slučajevi, a i tada se tretira antidepresivima. Tuga je postala starinska, i nekako neukusna: uspješni pripadnici društva "prevazilaze", "pobjeđuju", "idu dalje". Pa se tuga maskira, transformira se u nešto prihvatljivije: u fobije, infarkte, i čireve na trinaestercu.

Budite melankolični, budite tužni i neuspješni, budite promašeni, na neki je način to govorio. U tome je vaša slojevitost, vaša punina. Sve što vrijedite ovisi o tome možete li biti posve bespomoćni pred samima sobom, jeste li dovoljno slobodni da se raspadnete, i potom se iznova sastavljate. Ili se krpate mehanički, ustrašeni bilo čime što nije dovoljno decentno i odmjereno, jer je tuga dosadna i monotona, kičerska.

U posljednjih nekoliko desetljeća, velikodušno se nudila mogućnost za zgražanje, za strah, za bijes i očaj, ali tugu, luksuznu i infantilnu, jedva da si je mogao priuštiti itko.

Ljudi su na te koncerte srljali u povorkama kao na kolektivnu terapiju, kako bi se konačno negdje mogli rastužiti, zbog djeda koji ore nebeske njive, zbog lakomislenog Vase Ladačkog, ratnika-paora kojem je žao konja, prava i pravde porušenih bagrema. U svim su tim arhaičnim likovima postojale oni isti demoni podvojenosti koji nama upravljaju i dalje, samo što je sve skupa postalo, u teroru energičnosti i tobožnjeg samoodržanja, potpuno deplasirano.

Pružao je psihoterapijske usluge nacijama koje psihoterapiju ne mogu platiti, ili je se srame. Nitko više nije htio po snijegu ulicom Dositejevom, svi su znali što je D-mol, još su bolje poznavali "tetke s ladnim trajnama".

Tamo negdje u ravnici, među čardašima, širokim prizemnicama okrenutim na ulicu, među violinama, gulašima i beskrajnim poljima, postojao je imaginarni prostor legitimne melankolije. Sve je prirodno, civilno je. Dijete koje dobije par mandarina, malog belog zeca. Ljudi stare postupno, generacije se izmjenjuju prirodnim redom, zazorne su masovne pogibije, ratovi su odvratni.

Pa su ljudi išli na te koncerte biti tužni, a za tugu je nužno osjetiti da negdje još postoji toplina, pred kojom se taj ljudski materijal konačno može otopiti, da se niz svijeću spusti nekoliko suza parafina. Zbog toga su koncerti uvijek bili puni, inače bi pjesme svi slušali s CD-a, ili na youtube-u. Jer je to bio topao čovjek, posve bezazlen, koji se, kao svi ljudi koji uopće nešto vrijede, držao posve nepretenciozno, i silno nastojao biti blizak, ili ono što se pogrešno zove "običan".

Noćas, a sad više nije noć nego je jutro, i ovo pišem sjedeći u vrtu u kojem upravo sviće, gledajući u stogodišnju krušku čije rušenje odgađam već godinama, jer toliko se razumijem u lipe, u hlad; noćas sam prvi put uopće vidjela da ljudi po društvenoj mreži otvoreno pišu kako plaču. Zbog čega su točno plakali? Mislim zbog toga jer je to bila posljednja prilika, i posljednja dozvola za plač. Mit o "slavenskim dušama" više nije alibi, nego nepoželjna, politici i kapitalu neprihvatljiva pojava.

Umro je, a umro je krajnje nemarno, necijepljen, i prekasno hospitaliziran, posljednji čovjek iskonske tuge, koji je u sebi nosio ono dobro i lijepo što sadržava naš mentalitet. Čovjek koji je bez specijalnog napora postigao da bude Onaj Kojeg Svi Vole, i to vjerojatno zbog toga što je istinski volio druge. Znatno više od sebe samog, od pretilih crnih ptica koje su mu dolazile u san.


Slađana Bukovac

[besposlenpop]

[darla_]

Ljudima je dopuštao tugu. Tuga je u međuvremenu gotovo proskribirana, jedina forma u kojoj nije proskribirana su smrtni slučajevi, a i tada se tretira antidepresivima. Tuga je postala starinska, i nekako neukusna: uspješni pripadnici društva "prevazilaze", "pobjeđuju", "idu dalje". Pa se tuga maskira, transformira se u nešto prihvatljivije: u fobije, infarkte, i čireve na trinaestercu.

Budite melankolični, budite tužni i neuspješni, budite promašeni, na neki je način to govorio. U tome je vaša slojevitost, vaša punina. Sve što vrijedite ovisi o tome možete li biti posve bespomoćni pred samima sobom, jeste li dovoljno slobodni da se raspadnete, i potom se iznova sastavljate. Ili se krpate mehanički, ustrašeni bilo čime što nije dovoljno decentno i odmjereno, jer je tuga dosadna i monotona, kičerska.

U posljednjih nekoliko desetljeća, velikodušno se nudila mogućnost za zgražanje, za strah, za bijes i očaj, ali tugu, luksuznu i infantilnu, jedva da si je mogao priuštiti itko.

Ljudi su na te koncerte srljali u povorkama kao na kolektivnu terapiju, kako bi se konačno negdje mogli rastužiti, zbog djeda koji ore nebeske njive, zbog lakomislenog Vase Ladačkog, ratnika-paora kojem je žao konja, prava i pravde porušenih bagrema. U svim su tim arhaičnim likovima postojale oni isti demoni podvojenosti koji nama upravljaju i dalje, samo što je sve skupa postalo, u teroru energičnosti i tobožnjeg samoodržanja, potpuno deplasirano.

Pružao je psihoterapijske usluge nacijama koje psihoterapiju ne mogu platiti, ili je se srame. Nitko više nije htio po snijegu ulicom Dositejevom, svi su znali što je D-mol, još su bolje poznavali "tetke s ladnim trajnama".

Tamo negdje u ravnici, među čardašima, širokim prizemnicama okrenutim na ulicu, među violinama, gulašima i beskrajnim poljima, postojao je imaginarni prostor legitimne melankolije. Sve je prirodno, civilno je. Dijete koje dobije par mandarina, malog belog zeca. Ljudi stare postupno, generacije se izmjenjuju prirodnim redom, zazorne su masovne pogibije, ratovi su odvratni.

Pa su ljudi išli na te koncerte biti tužni, a za tugu je nužno osjetiti da negdje još postoji toplina, pred kojom se taj ljudski materijal konačno može otopiti, da se niz svijeću spusti nekoliko suza parafina. Zbog toga su koncerti uvijek bili puni, inače bi pjesme svi slušali s CD-a, ili na youtube-u. Jer je to bio topao čovjek, posve bezazlen, koji se, kao svi ljudi koji uopće nešto vrijede, držao posve nepretenciozno, i silno nastojao biti blizak, ili ono što se pogrešno zove "običan".

Noćas, a sad više nije noć nego je jutro, i ovo pišem sjedeći u vrtu u kojem upravo sviće, gledajući u stogodišnju krušku čije rušenje odgađam već godinama, jer toliko se razumijem u lipe, u hlad; noćas sam prvi put uopće vidjela da ljudi po društvenoj mreži otvoreno pišu kako plaču. Zbog čega su točno plakali? Mislim zbog toga jer je to bila posljednja prilika, i posljednja dozvola za plač. Mit o "slavenskim dušama" više nije alibi, nego nepoželjna, politici i kapitalu neprihvatljiva pojava.

Umro je, a umro je krajnje nemarno, necijepljen, i prekasno hospitaliziran, posljednji čovjek iskonske tuge, koji je u sebi nosio ono dobro i lijepo što sadržava naš mentalitet. Čovjek koji je bez specijalnog napora postigao da bude Onaj Kojeg Svi Vole, i to vjerojatno zbog toga što je istinski volio druge. Znatno više od sebe samog, od pretilih crnih ptica koje su mu dolazile u san.


Slađana Bukovac

Kako lijepo

[Gost]

Oprosti mi boze, al sto ja volim ovog esca, to nije normalno...

[Gost]

Sanjala sam glistu. Nije mi b3d gaj. Poraz razuma, tocka

[Gnječ i tvornica čokolade]

Oprosti mi boze, al sto ja volim ovog esca, to nije normalno...

[Gost]

Oprosti mi boze, al sto ja volim ovog esca, to nije normalno...

Pod tim sam mislela da mogu regati isti nick na isti mail... mislim, moglo se to i kod pizde ali on se mora odmah praviti vecim idiot9m... lubav moa mala... sanjala sam ga jutros nakon gliste... da papamo jako male napolitanke... velicine nokta 

[whisperer]

“Life will break you. Nobody can protect you from that, and living alone won’t either, for solitude will also break you with its yearning. You have to love. You have to feel. It is the reason you are here on earth. You are here to risk your heart. You are here to be swallowed up. And when it happens that you are broken, or betrayed, or left, or hurt, or death brushes near, let yourself sit by an apple tree and listen to the apples falling all around you in heaps, wasting their sweetness. Tell yourself you tasted as many as you could.”
― Louise Erdrich (recipient of 2021 Pulitzer Prize)

[whisperer]

Bušmani u pustinji Kalahari razgovaraju o dvije "gladi". Postoji Velika glad, a postoji i Mala glad. Mala glad želi hranu za trbuh; ali Velika glad, najveća glad od svih, je glad za smislom ... Konačno samo jedna stvar čini ljude duboko i duboko ogorčenima, a to je da im se nametne život bez smisla. U potrazi za srećom nema ništa loše. Ali od mnogo veće utjehe za dušu nešto je veće od sreće ili nesreće, a to je značenje. Jer značenje preobražava sve. Jednom kada ono što radite za vas znači, nebitno je jeste li sretni ili nesretni. Zadovoljan si - nisi sam u svom Duhu - pripadaš. —Laurens van der Post

[Gost]

Mislila sam osvrt o knjizi na temu o knjigama, ali neka se zbog toga nerviraju kojima je dano zbog toga se nervirati, a nit su ovi forumi, nit je ovaj internet, nit su ljudi - moja suma, pa je ujedno ovo i najprikladnija tema. Mislila sam i slati smsove na broj svog fiksnog telefona ali s obzirom na to da je sve to isti kako sam susreo gospodina pimpeka tu mi je ipak tastatura koju ne moram bockat jednim prstom.

Dakle, ove dane sam se prihitila opusa zorana zmirica, rijeckoga decka kojega sam dugo izbjegavala jer mi je uvijek nekako do uha dolazilo da su mu teme uglavnom ratne, a meni je ratova pun kako sam susreo gospodina pimpeka i tri picke materine. U drenovi sam pobrala sto su imali njegova. Redom te kronoloski - snoputnik, putovanje desnom hemisferom, pacijent iz sobe 19 te kaleidoskop. Prve dvije mi bijahu odlicne. Lakoca umjesnoga pisca, pitko, pametno a jednostavno i svima razumljivo. Kombinacija koja mi je neodoljiva. Onda dolazimo do pacijenta koji je konfiguracijom fabule vrlo nalik snoputniku ali tu imamo jebeni rat i tu imamo glavnoga junaka za kojeg vjerujem da predstavlja 99% ljudi odnosno rezonira kako bi 99% ljudi u slucaju prozivljenog istog puta. I to me strahotno nerviralo. Nisu me nervirale njegove teske boje, njegova ostecenost, tezina i dubina sranja koja su ga snasla... odvratno me zivcirao mentalni sklop nasega (anti)junaka, nacin na koji se nosi s problemima, nacin na koji ih rjesava. On je obican slabic, mlitavac i njonjo bez obzira na sve mrtve koje je pobio, na svu pravdu koju si je uzeo za pravo krojiti... jer najlakse je biti zivina.  A kulminacija, odnosno zrtva koju prinosi kaznjavajuci sebe, odnosno podebljavajuci rakurs ljudskosti (u najjeftinijem i prvoloptaskom, da ne kazem djetinjem, smislu), on - oh, teskih li boja, on - oh, on sebi odreze kako sam susreo gospodina pimpeka!!!! Taj znamen zbog kojeg se ratuje od prapocetaka. Oh, come on, come on my dear child.
Ali zato mi je potpuno jasno da cu ja biti percipirana kao retardirana jer 99% ljudi je upravo nas antijunak. Ah, dobri sine, i opet dolazimo do istog... uzivaj sa svojim stadom ali maleni ja ti nisam trebala na stage-u... ili bez mene ne bi mogao isfurati sebe... blah... i flah...


I pitam se koji kako sam susreo gospodina pimpeka ovaj cirkus jos uvijek traje... a ha ha ha - da se nasmijemo politicki korektno te u skladu sa uzusima internetskim.

Uf jebote... da, moze mi biti blizanac ali u smislu da je sve ono sto ja nisam (srecom) i obratno.

I kad se sjetim na pocetku, u pricama iz davnine, gledajuci njegove reakcije i rezone, kako sam vristala da nema jebenog pojma ni o cemu... oh, oh, oh... ima li kraja maleni moji malesni malisani?  kad ce se mladi uzest'?

[Gost]

Od ove mi runde sleduje kaleidoskop... nekako mu se instinktivno veselim.
Planiram i blockbustera i pacmana...

[whisperer]

“I was driving down a road between Jodhpur and Jaisalmer in Rajasthan, India. It was sunny and sweltering hot at about 110°F (43°C), when the sky suddenly went dark and a pre-monsoon dust storm began. As the storm got stronger and more dramatic, the air became thick with dust. Through the haze, I could see these women huddled together off the side of the road protecting themselves from the driving wind. This region had been suffering from a drought for more than a decade and the women were singing a prayer for rain. I got out of the car, ran across a field and photographed them moments before the storm disappeared. Then the sun immediately came out, as if nothing had ever happened.”
Rajasthan, India, 1983.
Photo Art ► @stevemccurryofficial •

[whisperer]

Obitelj je kao šuma: ako si pred njom, gusta je; ako si u njoj,

vidiš da svako stablo ima svoje mjesto.

AKANSKA POSLOVICA

[besposlenpop]

U šumu se ulazi da se namiri drvima ... 

[Tomica]

[whisperer]

Ova bi ti se dopala, Tomice.  

[besposlenpop]

'MI ĆEMO SVIMA SLATI PUNO PUSICA' / Nije to pjesma samo o Putinu i ratu: Let 3 otkrio detalje njihovog hita s kojim će nas predstavljati na Euroviziji


'Ako budemo mi kako treba, ako ostvarimo sve što zacrtamo, i izvedemo to, mislim da nema problema, onda nas vidim sigurno u finalu', kazao je Prlja iz Let 3


Nakon spektakularne pobjede na Dori gdje su s pjesmom 'Mama ŠČ' nadmoćno pobijedili konkurenciju, Damir Martinović Mrle i Zoran Prodanović Prlja komentirali su pobjedu za RTL Danas.


Dvojac je potvrdio da je u fokusu pjesme politika. Na pitanje kako komentiraju da su neki oduševljeni njihovim nastupom, dok drugi traže diskvalifikaciju, Mrle kaže da mu je drago te da voli i jedne i druge, samo ne voli znati što govore.
"Potpuno očekivano mi je da ima i projekt-kontra, ali tako je kroz cijelu našu karijeru", rekao je Prlja, pa dodao da će u Liverpoolu morati napraviti nešto što će biti Let 3 u punom sjaju.


Na pitanje odnosi li se pjesma na rat u Ukrajini ili na ratove općenito, Prlja kaže da na ratove općenito. "I ne samo na ratove, konkretno ovaj sad je stvarno tu aktualan. Mi kao umjetnici imamo potrebu reagirati na nekakve takve pojave, a rat je stvarno jedna grozna pojava, ali općenito je pjesma, recimo da u njoj se pjeva o tim nekakvim moćnicima i bahatim likovima koji misle da je planeta njihova igračka, ali i na nižim nivoima, oni kojima mama i tata kupe jaki auto pa misle da mogu parkirati gdje hoće“, rekao je.

'Antiratna tematika treba pomoći svima nama'

Upitan je li psihopat Putin, Prlja kaže da u ovoj situaciji konkretno je. "Ali da je pjesma nastala prije deset godina bi netko drugi bio u toj ulozi, prije 30 godina opet netko drugi. Za 10 godina nažalost će vjerojatno opet biti netko drugi".
"Antiratna tematika neće pomoći nama u osvajanju više bodova nego treba pomoći svima nama, jer je antiratna tematika poruka za puno mira i ljubavi. To je jedina poruka koju mi šaljemo", dodao je Mrle.
"Ako budemo mi kako treba, ako ostvarimo sve što zacrtamo, i izvedemo to, mislim da nema problema, onda nas vidim sigurno u finalu“, kazao je Prlja.


Na pitanje misle li da će imati potporu strane publike koja će ih tek upoznati, Mrle kaže da će to tek vidjeti. "Ali mi ćemo svima slati poruke ljubavi i puno pusica, tako da kad nekome šalješ pusice, on ti ne može vratiti nečime što nije ljubavna poruka. Tako očekujemo pusice i od tih svih gledatelja i slušatelja", poručili su za kraj.

Tereza: 'Navijala sam za njih kao luda!'; Huljić: 'U što se, eto, Eurovizija pretvorila...'

A evo što su na pobjedu Leta 3 kazala hrvatske glazbene legende za RTL Danas.


Tereza Kesovija da je za njih "navijala kao luda": I kad sam čula da su oni pobijedili, ja sam tako zaurlala da je cijela Graščica čula kako se derem: Bravoo!"
Tonči Huljić ipak je kritičniji: "U šta se, eto, Eurovizija pretvorila kada ja moram kazati da je za tu i takvu Euroviziju Let 3 najbolja opcija."

Tony Cetinski je na pola puta: "Ajmo sad, ove godine ćemo probati sa šok terapijom pa ćemo vidit na šta će to izać i šta će se desit. Ja njih volim i družimo se i sretnemo se. Moja supruga ih isto obožava. Kaže: 'Ma to je super, nek' se malo zezamo ove godine'. Samo treba imat neke granice jer ipak predstavljaš svoju zemlju, ne predstavljaš samog sebe."


Zrinko Tutić osvrnuo se na njihove stražnjice: "Čepove u guzi su zamijenili ružama u guzi tako da se nadam da će im te ruže donijeti sreću u Liverpoolu. Potpuno je ostalo u sjeni to što oni sjajno sviraju i pjevaju." No, zna se, na Eurosongu su od pjesme i nastupa ipak važniji susjedi. I tu bi moglo biti problema.


"U večeri u kojoj se nalazimo, gdje ima preko 10 baltičkih i skandinavskih zemalja koje su svijet za sebe i one nas neće pustiti u svoj svijet", navodi Huljić.

----------------------------------------------
Itd. itd.
O Letu 3, Evroviziji i reakcijama na društvenim mrežama su puni portali. Nisu moj izbor inače, a za Doru i Evroviziju me zaboli kako sam susreo gospodina pimpeka, al baš zato je dobro da su Ukrasne figurice jednom konačno izabrali parodiju kontra cijelog eurovizijskog establišmenta. To je dobitnička verzija koja ne može izgubiti koje god mjesto osvojili.
Po običaju, ne kanim gledati ni to natjecanje, ali bar ovaj put šaljemo nekaj kaj odstupa od zabavnjačkih sranja u zadnjih 50 godina. 

[besposlenpop]

[Gnječ i tvornica čokolade]

Eurosmog je politicki festival pa bi pjevaci i pjevacice morali biti precnedici i premijeri drzava clanica tog euro kurveraja. Vonden Layen, AP Macron Shultz Meloni Milanovic Krolj Karleto itd.

[besposlenpop]

Hihihihi ... ankete ih stavljaju daleko na prvo mjesto:

'HOĆE LI EUROPA SHVATITI ŠALU?' / Let 3 je postao glavni favorit na Eurosongu: 'Poznati su po vulgarnim tekstovima, nastup na Dori bio je divlji'



Let 3 u anketama ima 3.969 glasova, što je 33.21%, a drugo mjesto zauzima Norveška s 1.544 glasova, to jest 12.92%


Potvrđene su nove pjesme za Euroviziju 2023., a tijekom te vrlo duge noći mnogi strani mediji su u svoje ankete dodali još pjesme — iz Hrvatske, Danske, Estonije, Italije, Latvije, Malte i Rumunjske.

'Rugaju se totalitarizmu i vođama'

"U našoj posljednjoj anketi, Norvežanka Alessandra bila je prva. No, tko će ugrabiti krunu na sve gušćem terenu ovog tjedna. Peteročlani rock sastav Let 3 poznat je po šokantnim nastupima uživo i vulgarnim tekstovima. Njihov nastup na Dori bio je divlji, ali to je samo naznaka stila po kojem su poznati. Čini se da se rugaju totalitarizmu i autoritarnim vođama. Hoće li Europa shvatiti šalu?", piše Wiwibloggs.
Let 3 u anketama ima 3.969 glasova, što je 33.21%, a drugo mjesto zauzima Norveška s 1.544 glasova, to jest 12.92%.

Uz to, Let 3 je u samo jednom danu uspio skupiti više od 1.6 milijuna pregleda na YouTubeu - što je daleko više od Mie Dimšić prošle godine.

"Reći ću svojoj djeci da je ovo Queen", "Ovo je najluđi nastup koji je nedostajao na natjecanju, jedva čekam da ih vidim u Liverpoolu", "Jedni su od onih koji su se potrudili oko nastupa i uložili truda, dok se neki favoriti nisu uopće pripremili", "Ovo je toliko bolesno da bi moglo pobijediti i na Eurosongu, svaka čast Let 3", nižu se komentari ispod njihovom nastupa na ovogodišnjoj Dori.

[Tomica]

Možemo reći da su Letovci startali strelovito. Zabavno mi je promatrati reakcije iz drugih zemalja.





A pobrali su i peticiju od ŠČudorednih.

(skrolati do komentara)

Nego, "Armagedon nona" bi bila SSSR ili Baba Vanga?

[Gnječ i tvornica čokolade]

A ovaj...onaj...ovo...ono...

https://www.peticijeonline.com/signatures_with_comments.php?petition_id=390658


https://www.peticijeonline.com/signatures/ukinimo_nastup_let_3_-_a_na_euroviziji/

[Sponsored content]