Re: Ovo (ni)je moja šuma

[Buffy]

Pun internet vrebača trenutka "slave" s nekim takvim proserom, tko bi znao za njega da nije ostavio takav poglup post.

[Gost]

Pun internet vrebača trenutka "slave" s nekim takvim proserom, tko bi znao za njega da nije ostavio takav poglup post.

nisam ni zapamtila kak se zove,al mu se sin zove Joso  i svira gitaru

[Lena]

S tobom s tobom i ovaj put
s tobom dugo dugo i nedužno
mislim mislim neću da mislim znam
s tobom uvek postoji neki put
 
Tiho tiho tiho i ovaj put
s tobom s tobom biću do kraja
mislim mislim neću da mislim znam
s tobom sada postoji jedan put
 
htela je da sviramo ja i moji "Idoli"
da joj tiho pevamo i čuvamo je dan i noć
nebo nas je gledalo nebo nas je zvalo
njene oči pametne poljubio sam zadnji put
 
ja ću im se javiti u snu ili na javi
ja ću im pokazati kako kruže sazvežđa
predugo smo pričali a nije bilo ni važno
u svom našem sećanju svako ima jedan zrak






Ja čekao sam neki novi dan 
I čekao sam neku toplu noć 
Čekao sam proleće 
Da me odnese 

____

U posljednje vrijeme odlaze 'heroji' naše mladosti, ali vjerno ostavljaju soundtrucke uz kojih smo se zaljubljivali. Nedostaje nada da će napisati koji novi hit za neko novo zaljubljivanje, a možda smo i ispucali sve šanse...  Laku noć dragi čovječe

da....vrijeme neumorno ide.....
ono šta valja pamti se i ne blijedi sa odmakom.....zapravo čini se da zvuči još bolje

[besposlenpop]

Pun internet vrebača trenutka "slave" s nekim takvim proserom, tko bi znao za njega da nije ostavio takav poglup post.

Zapravo je to tip dosta karakterističnog glasa i kritičkog pristupa iz "Pola ure kulture". Sigurno ne neko od koga bi očekival išta slično, al eto, dočekal je svojih Warholovskih 15 minuta.

[whisperer]

kak me je raspizdila ona novinarska seljačina sa svojim neprimjerenim komentarom o Vladi.

Gospodin Kukavica je pokusao biti hrabar.

[whisperer]

.. Tesko se oteti nemiru...

[whisperer]

.. Tesko se oteti nemiru...

Jedna robinja u carstvu, neuka i priprosta, a toliko se
odgajala, vodila samu sebe za ruku i nije izdržala život
na granici. Sad će bogme šutjeti dugo i dugo.
Ona ne shvaća.
Protrajbala je (život na granici to omogućava) svu poeziju
carstva i sada ne razumije ni stiha, a poezija je bila način
da udobrovolji carskog službenika.

[whisperer]

.. Tesko se oteti nemiru...

Jedina nasa mama

To je nešto što čovjek ne očekuje
komadić zajapurena života
u kojemu nećeš prevariti mrtve
urlajući kao životinja
buneći se protiv mrtve tišine
Treba vidjeti gdje je što na svijetu
i onda prognan ljubiti zviježđa riječi
koja su jedina naša mama

[Buffy]

Sillage - the scent that linger in air, the trail left in water, the impression made in space after something or someone has been and gone; the trace of someone's perfume. 

[whisperer]

Polegnuo sam šumu i po zraku prosuo posoljeni
miris hrastovine. Potom sam stare lance
zamijenio novima i vezao obalu za more.
Ono što se odlučivalo od samoga početka, opet
je, kao fatamorgana, približavalo daljinu i na
valovima se prikazivalo tek tako samo, titravo,
svjetlucavo, bljeskavo, odozdo, odozgo, bočno,
povratno, sa svih strana, uvijek. Gdje je predah,
dobri vjetre? Tamo. U šapatu šume. Ući. Otići.
Uzeti novi svijet.

[Buffy]

My life is not this steeply sloping hour, in which you see me hurrying. Much stands behind me; I stand before it like a tree; I am only one of my many mouths, and at that, the one that will be still the soonest. I am the rest between two notes, which are somehow always in discord because Death’s note wants to climb over— but in the dark interval, reconciled, they stay there trembling. And the song goes on, beautiful.

[Gost]

VJERA SJEVERA

Sa zvijezda i debelog svjetionika truni se
led. Ima oštar okus po stvoriteljevoj prašini.
U drvenoj kolibi
sjedi stara tišina u kožuhu i puši.
Čovjek lijepi šibice i svako je malo pogleda u oči.
Na Vyaceslavovu su stolu razbacane trice,
Atlas oblaka,
kompas i požutio članak o Gagarinu.

Vyacheslav,
Vyacheslav Korotki
prati brzinu vjetra
sjedeći u čamcu
koji je napravio vlastitim rukama
prepunim žumanjaca
sunca koje se nikada nije razvilo na Arktiku.

U zoru raširi svoje kobaltno plave oči
koje mjere studen kao
silu noći. Liže noževe
kao daleke obrve svoje žene.
On je sjever koji
je povjerovao da je čovjek.

(Dorta Jagić)

----
He doesn’t get lonely at all. He kind of disappears into tundra, into the snowstorms. He doesn’t have a sense of self the way most people do. It’s as if he were the wind, or the weather itself....

http://www.newyorker.com/project/portfolio/weather-man

[whisperer]

“What if I forgave myself? I thought. What if I forgave myself even though I'd done something I shouldn't have? What if I was a liar and a cheat and there was no excuse for what I'd done other than because it was what I wanted and needed to do? What if I was sorry, but if I could go back in time I wouldn't do anything differently than I had done? What if heroin taught me something? What if yes was the right answer instead of no? What if what made me do all those things everyone thought I shouldn't have done was what also had got me here? What if I was never redeemed? What if I already was?” 

[whisperer]

I watch the Western sky
The sun is sinking
The geese are flying South
It sets me thinking

I did not miss you much
I did not suffer
What did not kill me
Just made me tougher

I feel the winter come
His icy sinews
Now in the fire light
The case continues

Another night in court
The same old trial
The same old questions asked
The same denial

The shadows close me round
Like jury members
I look for answers in
The fire's embers

Why was I missing then
That whole December
I give my usual line:
I don't remember

Another winter comes
His icy fingers creep
Into these bones of mine
These memories never sleep

And all these differences
A cloak I borrow
We kept our distances
Why should it follow I must have loved you

What is the force that binds the stars
I wore this mask to hide my scars
What is the power that pulls the tide
I never could find a place to hide

What moves the Earth around the sun
What could I do but run and run and run
Afraid to love, afraid to fail
A mast without a sail

The moon's a fingernail and slowly sinking
Another day begins and now I'm thinking
That this indifference was my invention
When everything I did sought your attention

You were my compass star
You were my measure
You were a pirate's map
A buried treasure

If this was all correct
The last thing I'd expect
The prosecution rests
It's time that I confess: I must have loved you

[Gost]

Tiber

sebi, tebi i tamo nekom

predlažem red: sakupiti zmajeve, postere davnih zvijezda presaviti u rolu. odnijeti u podrum biciklić i apotekicu od lego kocica, baciti šarene limenke iz biblijske sr njemačke. sve te sitne stvari što su zakrčile prolaz pomaknuti do zida. iz podruma donijeti: nekoliko staklenki za zimu, krevet na rasklapanje, deku. sistematično kretati u budućnost. konačno se opredijeliti za sreću, kakva jest a ne kakvu želimo. između podruma i stepenica preživjeti tragediju. jednu od onih nevelikih, ali potpunih.

[besposlenpop]

ŠOK U SOLINU

JAVIO SE SVJEDOK: 'Ja sam vidio debelu plavu zmiju dugu skoro dva metra'

Potraga za pitonom i dalje traje u Solinu, preciznije na predjelu Starine nedaleko od Salone. Priča se raširila, svi bruje o tom gmizavcu koji je po kazivanju koja kruže po gradu, dužine do tri metra, već udavio psa i dvije kokoši, te se skriva u gustišu, koji više sliči na prašumu, zapadno od antičke Salone. No, nitko tog pitona još nije vidio!

Ali je zato Duje Glavinić ugledao jednu neobičnu zmiju, dugu skoro dva metra i s izrazito plavim šarama. 

"Prije desetak dana je to bilo, kroz jutro, oko 10 sati. Dole, uz amfiteatar, gdje su četiri koštele, radnici su kosili, a meni se učinilo kako im je kod stabala ostala plava guma. Doša sam tamo i vidio nekih 60 centimetara kako u vis, u zraku stoji to nešto plavo, s plavim prugama. Debelo i te čudne boje", kaže za Slobodnu Dalmaciju 75-godišnji umirovljenik Duje, te pojašnjava dalje: 

'Šta sam skočija kada se trgnula'

"Krenuo sam rukom prema toj, kako mi se činilo, gumi, kada se pomakla. Ajme šta sam skočija kada se trgnula. Odma sam se da što dalje od koštela i trave, a ona je samo otplazila dalje u gustiš, u visoku travu, još nepokošenu, iza ta četiri stabla". 

Na upit je li ikada prije vidio takvu zmiju, kaže da se on "ne boji zmija, a puno ih je u životu vidija". 

"Tu u Starinama ima puno onih bezopasnih blaora, navika sam na zmije, no ova me je, mogu reći, baš iznenadila. Prvo bojom, ali i debljinom. Što se dužine tiče, bila je preko metra i po...", ispričao je Solinjanin. 

Nitko nije vidio pitona

Slobodna je pitala nadležne ima li novih podataka o pitonu koji je viđen u blizini. 

"Službenu dojavu nemamo, nitko nije prijavio da je vidio pitona, pa i ne možemo na uvid. Ako bude novih informacija, izaći ćemo odmah na teren te u dogovoru s drugim institucijama napraviti sve što treba", odgovorio je Zdravko Latinčić u ime gradskoga komunalnog poduzeća.

Danas.hr/Slobodna Dalmacija
09.06.2015.


----------------------------------------------------------------------------------------------------------------


Betonci, pazite kud hodate i tražite aždahu sa tarace.

[Gost]

Shane Drinkwater /Conversation with Stars/

[Gost]

Letter from Patti Smith to Robert Mapplethorpe, 1969

[whisperer]

[whisperer]

183 Moonlight Blue

[whisperer]

Čitavu godinu naričemo ljetu, čekajući huk topline s juga, sad pak zamišljamo snijeg koji šušti pod nogama koje vode cilju. Nikada zadovoljni, prokletnici koji čitavog života lutaju peronima suprotnosti. 
Uvijek kasnimo na baš naš vlak. Onaj u kom vanjština prestaje biti važna. Onaj u kom više ništa ne osjećaš, niti 'patiš', samo ti je lijepo. Naposlijetku, onaj u kojem ne postoje sutra i jučer, već beskrajan i jedini...danas. Onaj u kom će me basenji Cameo u 05:03 izjutra nepogrešivo podsjetiti na samo naše vrijeme...

[whisperer]

[whisperer]

Kakav kraj...

[besposlenpop]

O mišu

Reduša je nešto vrlo ljuta -
Bežite joj s puta!
Više, praska, psuje, kara
I ovako progovara:
¨Eto, vi'iš,
Taj prokleti miš!
Evo opet nove štete,
Glete, glete!
Ta to je strahota
Od tog malog skota!
Gde oseti malo jela,
Hladna, vrela,
Taki skoči
Da s' osmoči:
Pečenice
Zaštipkuje,
Kobasice
Desetkuje.
Pa kol'ko je mali,
Zaklopce strovali,
Progrize mi vreće,
Pojede mi sveće,
Po ormanu šeta,
Brava mu ne smeta,
Na kačici rupu stvori -
A nikad se ne umori.
Al' počekaj malo,
Sad mi j' na um palo:
Ne bojiš se vike,
Ne bojiš se psovke,
A da vidim hođeš li se
Bojat mišolovke!¨
Ko na laki krili'
Do dućana zađe,
pa za časak tili
Mišolovku nađe.
Trči kući bez obzira,
U nju tura parče sira,
Pa se smeje vraškoj spravi;
Usred sobe na zemlju je stavi
I vrata zabravi.
Al' evo ti miše
Da sir omiriše,
Već mu čudno
Zazubica raste,
Brci mu se smeše -
Sad će da s' omaste!
Uši ćuli, kuša sreću,
Pa premišlja: Hoću! Neću!
Hoću, neću - hoću!
To je bilo noću.
Svaka duša spava -
Sad je zgoda prava.
Pa se zguri,
Pa zažmuri,
Glavu turi
Da projuri
Kroz te žice
Nesrećnice.
A kad stiže
Siru bliže,
Od miline sav se topi -
A klopka se sklopi!
¨Jao, jao, jao!
Sada sam propao!¨
Pođe desno - nema kuda,
Pođe levo - žica j' svuda,
Levo, desno, svud je žica,
Svud je žica, nesrećnica!
Tu je plako, tu je ciko,
Al' mu pomoć ne da niko.
A kad jutro svanu,
Otvori se soba
I reduša na belome danu
Vide svoga roba.
Pa mu veli: ¨A gle, mijo,
Gde si se ti skrio?
A da nisi tako lakom bio,
Još ne bi dolijo!

Jova Jovanović Zmaj

[Gost]

The ocean moved her deeply and she thought of flight, of the winged bird that visited her as a child, and something deep inside her roared up toward heaven . . .

[Sponsored content]