Re: Wajter raport

[Gnječ i tvornica čokolade]

za one koji žele znati malo više:

Veyske Povede

Vejske legende: ranohrvatske sage iz antike i srednjeg vijeka (čakavski izvornik). Štokavski izvod s komentarom vidi u paralelnom članku Starohrvatske legende.

- - Vêyske Povêde, alê štôrye ud Bôdulih (originâl) - -

Veglian legends: early Adriatic sagas of Antiquity and Middle age (Chakavian original)

jenu ću tu takat.

Povêda ud_Bakodlâka tar_mîćeh Malÿtjah

Med_Vêyskimi Povêdam, va_vasÿlna štôrya eš_debòto zgûbjena tar_pjutòšto pozâbjena, aš_danàske eš_mãykoli kunšervâna unê urùdba tar_keterkê mîće navodÿla. Siõn okolÿš ud_ovê povêde esû unê vêyske darmûni kadÿ znocûn tebÿdu niki_malÿtje, divÿce, štrÿge, štrygûni iprôć.
Ovdÿ_eš seunâ peršôna uõn silèni vèli boãk caterèć Bakodloãk, kyõn zvicèrun va_škurÿn popàda vasÿli, vasilÿce tar_inòke bèštye. Tutû senahòde va_škurÿn oscé unê Malÿtje, caterèć mîći vešèli klapcÿ ky_bìdu sešegâli tar_sešmêli zvicèrun va_darmûnih.
Unê undÿ škâcu prÿko gromàcah tar_štràše šušurâjuć ˙˙hu_hû˙˙ alê ˙˙fla-flâ˙˙. Ovdÿ senahòde oscé unê šèsne divÿce va_bokânih barhânah ke_znocûn verêsi tancâju tar_mladÿtje tentâju, oscé unê bìdu parhàle na_krelutânih yzdèneh.

Tutû bìdu požnàti taroscè unÿ zmatrâni štrigûni, ky_kolotôrno parhâju va_zniverânih nocÿh zi_bliscàvon tar_urÿnon ud_ròšti, oscé bìdu tentâli tar_cicâli unê šèsne samÿce.
Va_vôj povèdi senahòde oscé nìke hudòbne štrÿge ke_njurgâju tar_parhâju kolotôrno va_škurÿn, oscé bìdu znocûn dicù popadàle tar_unên šarcè poydàle. Vô_eš unâ fetÿva vasÿlna povêda ka_bìše požnàta va_Dràgi Bašćânskoj, Kornìću, Dobrìnju tar_inodÿ na_Karkû. Prišpodòbne vasÿlne fjâbe bìhu požnàte oscé na_inòkeh adriânskih înšulah.
Unê bôdulske špomÿni ud_vê povêde senahòde oscé va_nebâh, kadÿ esû unâ žvezdÿtja Bakodlãk tar_Divÿce, oscè unâ bliscàva màtja carekû Malÿtje. Vu_povêdu nàmi bìhu pravjàli Fabyãn Tomašić-Vêlnić tar_Marìja Vasilić zi_Dràge Bašćânske.

više na linkovima:

https://hr.metapedia.org/wiki/Veyske_Povede

https://hr.metapedia.org/wiki/Starohrvatske_legende

https://hr.metapedia.org/wiki/Encyclopaedia_Adriatica

[besposlenpop]

Jebote, ovo je ko priča o Bunjevcima i bunjevačkom, samo kaj je umjesto Vučića u igri neki američanski profa.

[Tomica]

Dvije rijeci. Bollywoodski Superman. Bombaj trojme. 


Eccola!

https://www.instagram.com/reel/CobYLZXAR3t/?utm_source=ig_web_copy_link

[Tomica]

Jebote, ovo je ko priča o Bunjevcima i bunjevačkom, samo kaj je umjesto Vučića u igri neki američanski profa.

Pop, pitala sam se gdje si jer te nije nigdje bilo... Sve okej? 

____

Zelis reci da se ne slazes s cakavicom kao samostalnim jezikom?

[Tomica]

za one koji žele znati malo više:

Veyske Povede

Vejske legende: ranohrvatske sage iz antike i srednjeg vijeka (čakavski izvornik). Štokavski izvod s komentarom vidi u paralelnom članku Starohrvatske legende.

- - Vêyske Povêde, alê štôrye ud Bôdulih (originâl) - -

Veglian legends: early Adriatic sagas of Antiquity and Middle age (Chakavian original)

jenu ću tu takat.

Povêda ud_Bakodlâka tar_mîćeh Malÿtjah

Med_Vêyskimi Povêdam, va_vasÿlna štôrya eš_debòto zgûbjena tar_pjutòšto pozâbjena, aš_danàske eš_mãykoli kunšervâna unê urùdba tar_keterkê mîće navodÿla. Siõn okolÿš ud_ovê povêde esû unê vêyske darmûni kadÿ znocûn tebÿdu niki_malÿtje, divÿce, štrÿge, štrygûni iprôć.
Ovdÿ_eš seunâ peršôna uõn silèni vèli boãk caterèć Bakodloãk, kyõn zvicèrun va_škurÿn popàda vasÿli, vasilÿce tar_inòke bèštye. Tutû senahòde va_škurÿn oscé unê Malÿtje, caterèć mîći vešèli klapcÿ ky_bìdu sešegâli tar_sešmêli zvicèrun va_darmûnih.
Unê undÿ škâcu prÿko gromàcah tar_štràše šušurâjuć ˙˙hu_hû˙˙ alê ˙˙fla-flâ˙˙. Ovdÿ senahòde oscé unê šèsne divÿce va_bokânih barhânah ke_znocûn verêsi tancâju tar_mladÿtje tentâju, oscé unê bìdu parhàle na_krelutânih yzdèneh.

Tutû bìdu požnàti taroscè unÿ zmatrâni štrigûni, ky_kolotôrno parhâju va_zniverânih nocÿh zi_bliscàvon tar_urÿnon ud_ròšti, oscé bìdu tentâli tar_cicâli unê šèsne samÿce.
Va_vôj povèdi senahòde oscé nìke hudòbne štrÿge ke_njurgâju tar_parhâju kolotôrno va_škurÿn, oscé bìdu znocûn dicù popadàle tar_unên šarcè poydàle. Vô_eš unâ fetÿva vasÿlna povêda ka_bìše požnàta va_Dràgi Bašćânskoj, Kornìću, Dobrìnju tar_inodÿ na_Karkû. Prišpodòbne vasÿlne fjâbe bìhu požnàte oscé na_inòkeh adriânskih înšulah.
Unê bôdulske špomÿni ud_vê povêde senahòde oscé va_nebâh, kadÿ esû unâ žvezdÿtja Bakodlãk tar_Divÿce, oscè unâ bliscàva màtja carekû Malÿtje. Vu_povêdu nàmi bìhu pravjàli Fabyãn Tomašić-Vêlnić tar_Marìja Vasilić zi_Dràge Bašćânske.

više na linkovima:

https://hr.metapedia.org/wiki/Veyske_Povede

https://hr.metapedia.org/wiki/Starohrvatske_legende

https://hr.metapedia.org/wiki/Encyclopaedia_Adriatica

Eto, imamo i mi nase Sage. .
Koliko si uspio razumjeti od svega ovog?

[Gnječ i tvornica čokolade]

Jebote, ovo je ko priča o Bunjevcima i bunjevačkom, samo kaj je umjesto Vučića u igri neki američanski profa.

Čigov si tý ?

[Gnječ i tvornica čokolade]

za one koji žele znati malo više:

Veyske Povede

Vejske legende: ranohrvatske sage iz antike i srednjeg vijeka (čakavski izvornik). Štokavski izvod s komentarom vidi u paralelnom članku Starohrvatske legende.

- - Vêyske Povêde, alê štôrye ud Bôdulih (originâl) - -

Veglian legends: early Adriatic sagas of Antiquity and Middle age (Chakavian original)

jenu ću tu takat.

Povêda ud_Bakodlâka tar_mîćeh Malÿtjah

Med_Vêyskimi Povêdam, va_vasÿlna štôrya eš_debòto zgûbjena tar_pjutòšto pozâbjena, aš_danàske eš_mãykoli kunšervâna unê urùdba tar_keterkê mîće navodÿla. Siõn okolÿš ud_ovê povêde esû unê vêyske darmûni kadÿ znocûn tebÿdu niki_malÿtje, divÿce, štrÿge, štrygûni iprôć.
Ovdÿ_eš seunâ peršôna uõn silèni vèli boãk caterèć Bakodloãk, kyõn zvicèrun va_škurÿn popàda vasÿli, vasilÿce tar_inòke bèštye. Tutû senahòde va_škurÿn oscé unê Malÿtje, caterèć mîći vešèli klapcÿ ky_bìdu sešegâli tar_sešmêli zvicèrun va_darmûnih.
Unê undÿ škâcu prÿko gromàcah tar_štràše šušurâjuć ˙˙hu_hû˙˙ alê ˙˙fla-flâ˙˙. Ovdÿ senahòde oscé unê šèsne divÿce va_bokânih barhânah ke_znocûn verêsi tancâju tar_mladÿtje tentâju, oscé unê bìdu parhàle na_krelutânih yzdèneh.

Tutû bìdu požnàti taroscè unÿ zmatrâni štrigûni, ky_kolotôrno parhâju va_zniverânih nocÿh zi_bliscàvon tar_urÿnon ud_ròšti, oscé bìdu tentâli tar_cicâli unê šèsne samÿce.
Va_vôj povèdi senahòde oscé nìke hudòbne štrÿge ke_njurgâju tar_parhâju kolotôrno va_škurÿn, oscé bìdu znocûn dicù popadàle tar_unên šarcè poydàle. Vô_eš unâ fetÿva vasÿlna povêda ka_bìše požnàta va_Dràgi Bašćânskoj, Kornìću, Dobrìnju tar_inodÿ na_Karkû. Prišpodòbne vasÿlne fjâbe bìhu požnàte oscé na_inòkeh adriânskih înšulah.
Unê bôdulske špomÿni ud_vê povêde senahòde oscé va_nebâh, kadÿ esû unâ žvezdÿtja Bakodlãk tar_Divÿce, oscè unâ bliscàva màtja carekû Malÿtje. Vu_povêdu nàmi bìhu pravjàli Fabyãn Tomašić-Vêlnić tar_Marìja Vasilić zi_Dràge Bašćânske.

više na linkovima:

https://hr.metapedia.org/wiki/Veyske_Povede

https://hr.metapedia.org/wiki/Starohrvatske_legende

https://hr.metapedia.org/wiki/Encyclopaedia_Adriatica

Eto, imamo i mi nase Sage. .
Koliko si uspio razumjeti od svega ovog?

Kriste krolju! Cakavski, germanski i talionski sun nauci jos dok sun cica.

[besposlenpop]

Dvije rijeci. Bollywoodski Superman. Bombaj trojme. 


Eccola!

https://www.instagram.com/reel/CobYLZXAR3t/?utm_source=ig_web_copy_link

Kad sam videl "instragam", pomislil sam da si se slikala u badiću. 

[besposlenpop]

Jebote, ovo je ko priča o Bunjevcima i bunjevačkom, samo kaj je umjesto Vučića u igri neki američanski profa.

Pop, pitala sam se gdje si jer te nije nigdje bilo... Sve okej? 

____

Zelis reci da se ne slazes s cakavicom kao samostalnim jezikom?

Pa svaki dan otvorim ... i zatvorim. 
----------------
Pa ne - dijalekti nisu jezici.
Da je tak, trebalo bi svako selo imati svoj "jezik".

[besposlenpop]

Jebote, ovo je ko priča o Bunjevcima i bunjevačkom, samo kaj je umjesto Vučića u igri neki američanski profa.

Čigov si tý ?

Mamin! Y TATYN? HA HA HA HA
Prema tome!

[Gnječ i tvornica čokolade]

Jebote, ovo je ko priča o Bunjevcima i bunjevačkom, samo kaj je umjesto Vučića u igri neki američanski profa.

Pop, pitala sam se gdje si jer te nije nigdje bilo... Sve okej? 

____

Zelis reci da se ne slazes s cakavicom kao samostalnim jezikom?

Pa svaki dan otvorim ... i zatvorim. 
----------------
Pa ne - dijalekti nisu jezici.
Da je tak, trebalo bi svako selo imati svoj "jezik".

već kad si tako popametan, odgovori mi kojeg je jezika čakavština dijalekt ?

[besposlenpop]

Jebote, ovo je ko priča o Bunjevcima i bunjevačkom, samo kaj je umjesto Vučića u igri neki američanski profa.

Pop, pitala sam se gdje si jer te nije nigdje bilo... Sve okej? 

____

Zelis reci da se ne slazes s cakavicom kao samostalnim jezikom?

Pa svaki dan otvorim ... i zatvorim. 
----------------
Pa ne - dijalekti nisu jezici.
Da je tak, trebalo bi svako selo imati svoj "jezik".

već kad si tako popametan, odgovori mi kojeg je jezika čakavština dijalekt ?

Rvackog. 

[Gnječ i tvornica čokolade]

Jebote, ovo je ko priča o Bunjevcima i bunjevačkom, samo kaj je umjesto Vučića u igri neki američanski profa.

Pop, pitala sam se gdje si jer te nije nigdje bilo... Sve okej? 

____

Zelis reci da se ne slazes s cakavicom kao samostalnim jezikom?

Pa svaki dan otvorim ... i zatvorim. 
----------------
Pa ne - dijalekti nisu jezici.
Da je tak, trebalo bi svako selo imati svoj "jezik".

već kad si tako popametan, odgovori mi kojeg je jezika čakavština dijalekt ?

Rvackog. 

Cok !

[besposlenpop]

Čok Haso!

[Tomica]

Jebote, ovo je ko priča o Bunjevcima i bunjevačkom, samo kaj je umjesto Vučića u igri neki američanski profa.

Pop, pitala sam se gdje si jer te nije nigdje bilo... Sve okej? 

____

Zelis reci da se ne slazes s cakavicom kao samostalnim jezikom?

Pa svaki dan otvorim ... i zatvorim. 
----------------
Pa ne - dijalekti nisu jezici.
Da je tak, trebalo bi svako selo imati svoj "jezik".

već kad si tako popametan, odgovori mi kojeg je jezika čakavština dijalekt ?

Rvackog. 

Zoč i zoč ne?

[Tomica]

Dvije rijeci. Bollywoodski Superman. Bombaj trojme. 


Eccola!

https://www.instagram.com/reel/CobYLZXAR3t/?utm_source=ig_web_copy_link

Kad sam videl "instragam", pomislil sam da si se slikala u badiću. 

Koreografija je vrhunska!

Superman susrece Dirty Dancing...

[Gnječ i tvornica čokolade]

Krolj Karleto nima za bicve.




Rupa, iako mala i pomalo iznenađujuća, podsjetnik je na Charlesov smisao za modu. Iako se o njegovom izgledu često ne govori, monarh je poznat po tome da odjeću nosi, reciklira i koristi čak i nakon što je istrošena.

Kizna ko reciklira mudante?

[besposlenpop]

Pa svaki dan otvorim ... i zatvorim. 
----------------
Pa ne - dijalekti nisu jezici.
Da je tak, trebalo bi svako selo imati svoj "jezik".

već kad si tako popametan, odgovori mi kojeg je jezika čakavština dijalekt ?

Rvackog. 

Zoč i zoč ne?

Crtice i anegdote iz života Mije Mirkovića / Mate Balote

Sažetak


Hrvatski akademik i sveučilišni profesor dr. sc. Mijo Mirković, književnik poznat kao Mate Balota (Rakalj, Istra, 28. 9. 1898. – Zagreb, 17. 2. 1963), jedan je od naznamenitijih i najzaslužnijih Istrana uopće – ekonomist, historiograf i umjetnik čakavske riječi. Studirao je u Njemačkoj, gdje je i doktorirao. Ima niz knjiga, rasprava i članaka. Uz ostala djela, osobito su mu poznate knjige “Dragi kamen“ (pjesme, čakavština), “Tijesna temlja“ (roman), “Matija Vlačić Ilirik“ (povijest, biografi ja) i “Ekonomska historija Jugoslavije“. U njegovu čast održano je niz skupova. Ovaj je prilog izradio njegov sin. Dijelovi su razvrstani po godinama. Neki su i objavljeni te se pretiskavaju, a neki se objavljuju prvi put. Govor je o obitelji Mirković, o nizu Mirkovićevih suradnika, prijatelja, poznanika i dr., o događanjima itd. Tekstovi su na čakavštini te na štokavskoj ijekavštini (kako su i u izvornicima). Autor daje i “razmišljanja i zapise o ljudima i prirodi Mije Mirkovića zabilježene u 50-ak dnevnika od 1. 1. 1915. do 14. 11. 1962.”. Crtice, anegdote na vrlo živ i zanimljiv način pridonose “spoznaji u kakvim okolnostima i okruženju je Mijo Mirković živio i stvarao svoja ekonomska i beletristička djela”, s pravom piše autor. Prilog je dovršen do 28. 9. 1998., u povodu stote obljetnice rođenja velikana, a sada je ponešto dopunjeno.

Pod Učkun

Drago Gervais

 

Pod Učkun kućice bele,
miće, kot suzice vele.

Beli zidići, črjeni krovići
na keh vrapčići kantaju,
mići dolčići, još manje lešice
na keh ženice kopaju.
 

Cestice bele, tanki putići
po keh se vozići pejaju,
i jedna mića, uska rečica,
pul ke se dečicaigraju.

Na sunce se kućice griju,
na turne urice biju.

PIPA
Danas je nonić po kuće kričal
i beštimal,
zač da mu j’ neki pipu ukral.
Celu je kuću smutil,
mačka udril,
susedi zbudil,
pijat razbil,
i nonu razjadil.
Joh i kataloh je bil puli nas
danas.
Najzad nesrećna se j’ pipa našla,
je pod baretun nonu bila.

Drago Gervais

Drago Gervais (Opatija, 18. travnja 1904. – Sežana, 1. srpnja 1957.), bio je hrvatski književnik i pjesnik.

Život

Drago Gervais rođen je u Opatiji 1904. godine. Rodna kuća u Opatiji mu je nosila adresu: Abbazia 227, a u matičnoj knjizi rođenih upisan je pod imenom Carolus Iulius Oscar Gervais. Srednje škole polazio je u Opatiji i na Sušaku, dok je Sveučilište (Pravni fakultet) završio u Zagrebu.
Kao 14-godišnjak morao je zbog fašističke okupacije Opatije napustiti rodni kraj.^[1] Gimnaziju je završio na Sušaku, pravo je studirao u Ljubljani i Zagrebu. Za vrijeme svog prvoga zaposlenja u Crikvenici družio se s Vladimirom Nazorom, koji je u to vrijeme također živio u Crikvenici kao upravitelj Đačkoga doma.^[1] Boravio je i radio u Bakru^[1] te služio kao odvjetnički pripravnik u Bjelovaru i Beogradu. Službovao je u Crikvenici 1928. – 1929., potom u Bakru 1929. – 1931., a nakon toga u Bjelovaru 1931. – 1940. Godine 1940. otišao je u Beograd iz Zagreba.^[2] U Beogradu radio je u Uredu za kontrolu cena. U Drugom svjetskom ratu, za vrijeme NDH kratko je 1941. godine, do 5. lipnja, živio u Zagrebu.^[2] Zbog straha je prešao u Beograd,^[3] gdje je sreo druge poznate Hrvate Istrane i Primorce kao što su Ivan Matetić Ronjgov, Mate Balota (Mijo Mirković) i David Kabalin. Djelovao je u ediciji Oko Trsta.^[1] Neko je vrijeme radio u Tanjugu, zatim u Ministarstvu vanjskih poslova u Beogradu. Kuriozitet je što su mu pjesme na čakavskom narječju objavili u izdanjima Između dva rata - novija hrvatska lirika iz 1942. godine (ur. Vinko Nikolić), Hrvatska majka u pjesmi iz 1941. godine, te Četrdeset dvojica iz 1942. godine (ur. Ljubo Wiesner) dok je bio u emigraciji, iako nije za to znao. Odmah i poslije rata vratio se u svoju oslobođenu domovinu, kako bi bio pri ruci narodnim vlastima oko sređivanja prilika u Istri, iz koje je za vrijeme krute fašističke vladavine morao emigrirati kao brojni istarski Ukrasne figurice. Nakon oslobođenja se opet vratio u Rijeku, gdje je pokrenuo hrvatski tisak. Preuzeo je funkciju direktora drame Hrvatskog narodnog kazališta »Ivan Zajc«, kojemu nešto kasnije dolazi na čelo kao intendant, te ostaje na tom položaju sve do svoje nenadane i tragične smrti, 1. srpnja 1957. godine, u Sežani. Pokopan je u Opatiji 3. srpnja 1957. godine.^[2]

Književno stvaralaštvo

Pisao je pripovijesti, feljtone i komedije (Reakcionari, Brod je otplovio, Radi se o stanu, Karolina riječka), ali je u književnost ušao prije svega kao čakavski pjesnik. Već prvom zbirkom Čakavski stihovi (1929.) postigao je velik uspjeh i postao ne samo pjesnik svoga zavičaja nego i jedan od hrvatskih najboljih dijalektalnih pjesnika. Još 1929. godine izdaje u Crikvenici svoje Čakavske stihove, koje mu kasnije u različitim izdanjima izlaze ponovno više puta (1935. i 1940., 1949., 1951., 1955., 1964. i 1987. godine); zbirka iz 1964. godine najpotpunija je. Godine 1951. »Zora« mu je izdala i zbirku Istarski kanat. U njegovu čast u organizaciji Grada Rijeke i Gradske knjižnice Rijeka svake dvije godine dodjeljuje se najboljem romanu na čakavskom narječju hrvatskog jezika književna nagrada Drago Gervais.

Djela

• Čakavski stihovi (1929.)
  
  
• Istarski kanat (1951.)
  
  

Pjesme

Nepotpun popis:

• Moja zemja (Pod Učkun)
  
  
• Sunce
  
  
• Nonići stari
  
  
• Tri nonice
  
  
• Trešete
  
  
• Briškule
  
  
• Pipa
  
  
• Boći
  
  
• Na kafe
  
  
• Tri kraji
  
  
• Barufa
  
  
• Barke faren
  
  
• Kmeti
  
  
• Stari zakon
  
  
• Bog domovina
  
  
• ‘’Moja Zemja”
  
  
• Na ribah
  
  

[besposlenpop]

Krolj Karleto nima za bicve.




Rupa, iako mala i pomalo iznenađujuća, podsjetnik je na Charlesov smisao za modu. Iako se o njegovom izgledu često ne govori, monarh je poznat po tome da odjeću nosi, reciklira i koristi čak i nakon što je istrošena.

Kizna ko reciklira mudante?

Mudante nosiš dok god je površina textila veća od površine rupa. 

[Gnječ i tvornica čokolade]

Pa svaki dan otvorim ... i zatvorim. 
----------------
Pa ne - dijalekti nisu jezici.
Da je tak, trebalo bi svako selo imati svoj "jezik".

već kad si tako popametan, odgovori mi kojeg je jezika čakavština dijalekt ?

Rvackog. 

Zoč i zoč ne?

Crtice i anegdote iz života Mije Mirkovića / Mate Balote

Sažetak


Hrvatski akademik i sveučilišni profesor dr. sc. Mijo Mirković, književnik poznat kao Mate Balota (Rakalj, Istra, 28. 9. 1898. – Zagreb, 17. 2. 1963), jedan je od naznamenitijih i najzaslužnijih Istrana uopće – ekonomist, historiograf i umjetnik čakavske riječi. Studirao je u Njemačkoj, gdje je i doktorirao. Ima niz knjiga, rasprava i članaka. Uz ostala djela, osobito su mu poznate knjige “Dragi kamen“ (pjesme, čakavština), “Tijesna temlja“ (roman), “Matija Vlačić Ilirik“ (povijest, biografi ja) i “Ekonomska historija Jugoslavije“. U njegovu čast održano je niz skupova. Ovaj je prilog izradio njegov sin. Dijelovi su razvrstani po godinama. Neki su i objavljeni te se pretiskavaju, a neki se objavljuju prvi put. Govor je o obitelji Mirković, o nizu Mirkovićevih suradnika, prijatelja, poznanika i dr., o događanjima itd. Tekstovi su na čakavštini te na štokavskoj ijekavštini (kako su i u izvornicima). Autor daje i “razmišljanja i zapise o ljudima i prirodi Mije Mirkovića zabilježene u 50-ak dnevnika od 1. 1. 1915. do 14. 11. 1962.”. Crtice, anegdote na vrlo živ i zanimljiv način pridonose “spoznaji u kakvim okolnostima i okruženju je Mijo Mirković živio i stvarao svoja ekonomska i beletristička djela”, s pravom piše autor. Prilog je dovršen do 28. 9. 1998., u povodu stote obljetnice rođenja velikana, a sada je ponešto dopunjeno.

Pod Učkun

Drago Gervais

 

Pod Učkun kućice bele,
miće, kot suzice vele.

Beli zidići, črjeni krovići
na keh vrapčići kantaju,
mići dolčići, još manje lešice
na keh ženice kopaju.
 

Cestice bele, tanki putići
po keh se vozići pejaju,
i jedna mića, uska rečica,
pul ke se dečicaigraju.

Na sunce se kućice griju,
na turne urice biju.

PIPA
Danas je nonić po kuće kričal
i beštimal,
zač da mu j’ neki pipu ukral.
Celu je kuću smutil,
mačka udril,
susedi zbudil,
pijat razbil,
i nonu razjadil.
Joh i kataloh je bil puli nas
danas.
Najzad nesrećna se j’ pipa našla,
je pod baretun nonu bila.

Drago Gervais

Drago Gervais (Opatija, 18. travnja 1904. – Sežana, 1. srpnja 1957.), bio je hrvatski književnik i pjesnik.

Život

Drago Gervais rođen je u Opatiji 1904. godine. Rodna kuća u Opatiji mu je nosila adresu: Abbazia 227, a u matičnoj knjizi rođenih upisan je pod imenom Carolus Iulius Oscar Gervais. Srednje škole polazio je u Opatiji i na Sušaku, dok je Sveučilište (Pravni fakultet) završio u Zagrebu.
Kao 14-godišnjak morao je zbog fašističke okupacije Opatije napustiti rodni kraj.^[1] Gimnaziju je završio na Sušaku, pravo je studirao u Ljubljani i Zagrebu. Za vrijeme svog prvoga zaposlenja u Crikvenici družio se s Vladimirom Nazorom, koji je u to vrijeme također živio u Crikvenici kao upravitelj Đačkoga doma.^[1] Boravio je i radio u Bakru^[1] te služio kao odvjetnički pripravnik u Bjelovaru i Beogradu. Službovao je u Crikvenici 1928. – 1929., potom u Bakru 1929. – 1931., a nakon toga u Bjelovaru 1931. – 1940. Godine 1940. otišao je u Beograd iz Zagreba.^[2] U Beogradu radio je u Uredu za kontrolu cena. U Drugom svjetskom ratu, za vrijeme NDH kratko je 1941. godine, do 5. lipnja, živio u Zagrebu.^[2] Zbog straha je prešao u Beograd,^[3] gdje je sreo druge poznate Hrvate Istrane i Primorce kao što su Ivan Matetić Ronjgov, Mate Balota (Mijo Mirković) i David Kabalin. Djelovao je u ediciji Oko Trsta.^[1] Neko je vrijeme radio u Tanjugu, zatim u Ministarstvu vanjskih poslova u Beogradu. Kuriozitet je što su mu pjesme na čakavskom narječju objavili u izdanjima Između dva rata - novija hrvatska lirika iz 1942. godine (ur. Vinko Nikolić), Hrvatska majka u pjesmi iz 1941. godine, te Četrdeset dvojica iz 1942. godine (ur. Ljubo Wiesner) dok je bio u emigraciji, iako nije za to znao. Odmah i poslije rata vratio se u svoju oslobođenu domovinu, kako bi bio pri ruci narodnim vlastima oko sređivanja prilika u Istri, iz koje je za vrijeme krute fašističke vladavine morao emigrirati kao brojni istarski Ukrasne figurice. Nakon oslobođenja se opet vratio u Rijeku, gdje je pokrenuo hrvatski tisak. Preuzeo je funkciju direktora drame Hrvatskog narodnog kazališta »Ivan Zajc«, kojemu nešto kasnije dolazi na čelo kao intendant, te ostaje na tom položaju sve do svoje nenadane i tragične smrti, 1. srpnja 1957. godine, u Sežani. Pokopan je u Opatiji 3. srpnja 1957. godine.^[2]

Književno stvaralaštvo

Pisao je pripovijesti, feljtone i komedije (Reakcionari, Brod je otplovio, Radi se o stanu, Karolina riječka), ali je u književnost ušao prije svega kao čakavski pjesnik. Već prvom zbirkom Čakavski stihovi (1929.) postigao je velik uspjeh i postao ne samo pjesnik svoga zavičaja nego i jedan od hrvatskih najboljih dijalektalnih pjesnika. Još 1929. godine izdaje u Crikvenici svoje Čakavske stihove, koje mu kasnije u različitim izdanjima izlaze ponovno više puta (1935. i 1940., 1949., 1951., 1955., 1964. i 1987. godine); zbirka iz 1964. godine najpotpunija je. Godine 1951. »Zora« mu je izdala i zbirku Istarski kanat. U njegovu čast u organizaciji Grada Rijeke i Gradske knjižnice Rijeka svake dvije godine dodjeljuje se najboljem romanu na čakavskom narječju hrvatskog jezika književna nagrada Drago Gervais.

Djela

• Čakavski stihovi (1929.)
  
  
• Istarski kanat (1951.)
  
  

Pjesme

Nepotpun popis:

• Moja zemja (Pod Učkun)
  
  
• Sunce
  
  
• Nonići stari
  
  
• Tri nonice
  
  
• Trešete
  
  
• Briškule
  
  
• Pipa
  
  
• Boći
  
  
• Na kafe
  
  
• Tri kraji
  
  
• Barufa
  
  
• Barke faren
  
  
• Kmeti
  
  
• Stari zakon
  
  
• Bog domovina
  
  
• ‘’Moja Zemja”
  
  
• Na ribah
  
  

Užas !

[Gnječ i tvornica čokolade]

Krolj Karleto nima za bicve.




Rupa, iako mala i pomalo iznenađujuća, podsjetnik je na Charlesov smisao za modu. Iako se o njegovom izgledu često ne govori, monarh je poznat po tome da odjeću nosi, reciklira i koristi čak i nakon što je istrošena.

Kizna ko reciklira mudante?

Mudante nosiš dok god je površina textila veća od površine rupa. 

Sir Oliver aristokracija. Covik ne bacila. Da dođe na jebenu zagrebčansku špitzu purgeri bi ga popljuvali i dali mu lemozinu.

[Tomica]

Dobri su vam ovi primjeri aristokratske nehajnosti.

[Tomica]

Da!

[Gnječ i tvornica čokolade]

Nova kroljica Kamila ce nositi koronu od  cistog ugljika a da ne pridonosi globalnom zagrijavanju reciklirat ce 100 godina staru koronu. Usto prije ugljicne korone popusila je prije par dana i onu drugu koronu.

[Gnječ i tvornica čokolade]

Pitali smo Krolja Karleta ca misli ot toj kanconi Leta three Mama SČ?

Karleto:

Hay ma me zebu noge porko ladro...aaa..SCH..IHAAAA...

[Sponsored content]