Re: Tijek misli ..

[besposlenpop]

[Gost]

Whisp meni kaze da sam ludjak a gle h-r-vata ludilo. psihopatija i dekadencija na vrhuncu odnosno dno-dna. osim sto znaju slagati rijeci u zamrsene recenice koje naposljijetku ni oni sami ne razumju, r-vati imaju alente za zagorcavanje zivota svima oko sebe: zabrane, zilion mega zakona naravno represivnih, virtuozi su u kradji, lupetanju totalnih nebuloza i talenti za zivjeti zivot bez pokrica tj. na kredit.

uz to jos i ovo:



DRUŠTVENIM mrežama proširio se status Držislava Šuška, predsjednika udruge Baranjski leptirići i Predsjednik Hrvatskog saveza udruga OSIce, koji je sasuo paljbu po tvornici Zvečevo optuživši ih da su Severini spremni donirati 600 besplatnih čokolada dok za djecu s posebnim potrebama o kojima skrbi udruga Baranjski leptirići nemaju razumijevanja.

"Čitam kako je Zvečevo poklonilo Severini i Igoru 600 posebno napravljenih čokolada Braco i Seka sa nazivom Severina i Igor.

Već nekoliko godina pišemo Zvečevu a i svim ostalim tvrtkama da doniraju slatke proizvode da bi za djecu članove Udruge Baranjski leptirići osigurali poklone da se i oni razvesele za Bozićne blagdane. Za to nema razumijevanja ali za one koji se kupaju u novcu imaju razumijevanja. Naravno Severina je dobra reklama a naša djeca su nebitna.

Gadi mi se ovo društvo koje smo stvorili.

Kada djeca nisu dobila pomoćnika u nastavi, kada nemaju fizioterapeuta, logopeda, defektologa o tome ne pišu svi mediji, ali o vjencanju su puni mediji...

Sramota...

I nismo ni zaslužili ništa bolje nego da cijeli ovaj planet ode u pičku materinu ...i da sve počne iz početka", stoji u Facebook statusu koji se brzo proširio društvenim mrežama.

http://www.index.hr/vijesti/clanak/severini-i-igoru-su-poklonili-cokoladice-a-nasa-djeca-su-nebitna-gadi-mi-se-ovo-drustvo/858483.aspx


i onda se r-vati u cudu cude ko pura dreku zasto mi se r-vati gade? pa sami r-vati bjesomucnno rade na tome da se svima zgade a onda na kraju ce se zgaditi i sami sebi.

[besposlenpop]

Čikulada ni zdrava za dječje zube.

[Buffy]

[Gost]

Jeste li se kada probudili u 8:99? Danasnje iskustvo. Gledam i gledam.. I opet malo promatram. Jasno je pisalo.

[besposlenpop]

Vekerica ti je kaputt. U dućan na rasprodaju po novu.

[Gost]

Vekerica ti je kaputt. U dućan na rasprodaju po novu.

Mob. Mislim da je u redu. :-D Pokazivao mi je cijenu jednog kolaca. :-D

[Gost]

Nego, mislim da je Katie moj "spirit animal". A taj moowalkin'. :-D

[darla_]

Nego, mislim da je Katie moj "spirit animal". A taj moowalkin'. :-D

Katie je super   ... a super je i slon: "That is great Katie in a wierd kind of way" 

[Gost]

Nego, mislim da je Katie moj "spirit animal". A taj moowalkin'. :-D

Katie je super   ... a super je i slon: "That is great Katie in a wierd kind of way" 

: )) Jučer me je ova mala tako nasmijala. Odmah sam povezivala s vlastitim iskustvima. Ma, u principu, svatko se može s njome poistovjetiti. Oni trenuci kad ljudi oko nas ne znaju bi li nam rekli kako smo to super izrekli/napravili ili da ih je malo strah biti u našoj blizini.

[saritica]

Iluzija je danas bila u mojim mislima. pročitah prije neki dan kako joj sara odgovara da joj je drago da je pobijedila cancer. nisam to znala. dugo me je to držalo pod dojmom  i odlučih odreagirati jer suprotno se kosi sa čitavim mojim bićem.

mnogo sam godina na forumu, a ako se k tome doda i chat, godina je još više. mnogo je virtualnih poznanstava prošlo kroz ove moje prste a neka su se desila i u živo. sa nekima sam stvarno u jako dobrim odnosima a sa nekima se i završilo ne neočekivano loš način. neke sam nastavila voljeti jakim intenzitetom iako se nikada nismo vidjeli. želim kazati kako su ipak svi sa kojima sam imala susrete, kraće ili duže debate ili dijelila samo prisutnost na forumu a čitala ih, ostavili traga. 

jako mi je drago znati da je pobijedila bolest. 
to je, vjerujem, bio pakao i za nju i za obitelj. 

forum je poseban place, imaš feeling da ti je to društvo, u neku ruku, i sigurno suosjećaš sa sa svakom takvom ili sličnom viješću. postoje osobe sa kojima ne komuniciram jer su one tako situaciju postavile i na rođenja, rođendane, svadbe itd. nemam potrebu reagirati, naravno da mi je drago kada su drugi sretni no nemam se potrebu lizati i čestitati ako u drugim situacijama si ne izmijenjujemo niti slova. međutim borba sa životom  je sasvim nešto drugo. i ako se ne ližemo, tu sam, makar virtualno ako je potrebno, za kakvu dobru riječ ili za potporu. iluzija je izašla kao pobijednik u borbi protiv moćnog neprijatelja i drago mi je da je tako.

da, ali je sada opet naglo nestala i ja se sada brinem. u mojim je mislima pa sta god je da je. meni je ona bila i ostala draga. jako je volim.  i ovo sve sto si napisala potpisujem - u mome slucaju, ja nikome nista ne zamjeram i ne "hold grudges" [ti bokca ne znam vise rec na nas jezik - prevedite mi ovo] ali ipak neke stvari ne bih ponovila. iluzijo, javi se kad stignes, zeljno te iscekujemo. tvoje forumske frendice

[saritica]

a jao kako me nasmija ovo zuto bicence, katie.... koji je crtic u pitanju? vidim da je slican stil kao ice age

[*madonna*]

ležim i listam net, forum, fb od 8 i pol večeras umjesto da pogledam neki film ili čitam knjigu koja beskorisno leži tu kraj mene  .... a rekla sam da ću ugasiti fejs. večeras sam samo šibala video spotove. da me pitaš zbog čega, ne bih ti znala reći ... bez veze, čisto da nešto stavim ....

[Gost]

a jao kako me nasmija ovo zuto bicence, katie.... koji je crtic u pitanju? vidim da je slican stil kao ice age

To ti je iz crtica Horton Hears a Who. :-) Slon Horton pronasao je cvijetak na kojem se nalazi sicusan svijet. Zato u ovoj sceni svi oni drze cvjetice, a mala Katie prica kako se u njenom svijetu nalaze poniji koji jedu duge i kakaju leptirice. :-D

[Gost]

ležim i listam net, forum, fb od 8 i pol večeras umjesto da pogledam neki film ili čitam knjigu koja beskorisno leži tu kraj mene  .... a rekla sam da ću ugasiti fejs. večeras sam samo šibala video spotove. da me pitaš zbog čega, ne bih ti znala reći ... bez veze, čisto da nešto stavim ....

Moram reci da meni to sibanje poveznica bude bas katarzicno. Kroz izabranu glazbu osvijestim i prodjem kroz neka emotivna stanja pa oslobodjena (citaj: umirena) mogu nastaviti dalje.

[*madonna*]

ležim i listam net, forum, fb od 8 i pol večeras umjesto da pogledam neki film ili čitam knjigu koja beskorisno leži tu kraj mene  .... a rekla sam da ću ugasiti fejs. večeras sam samo šibala video spotove. da me pitaš zbog čega, ne bih ti znala reći ... bez veze, čisto da nešto stavim ....

Moram reci da meni to sibanje poveznica bude bas katarzicno. Kroz izabranu glazbu osvijestim i prodjem kroz neka emotivna stanja pa oslobodjena (citaj: umirena) mogu nastaviti dalje.

baš kao katarza.


to mi se desilo tu večer kada sam ( paralelno puštajući spotove na fejsu bez objašnjenja )  otvorila temu time of my life koja je nastavak nekadašnje sjećam se odnosno prvotne noćas mi srce pati.
pretpostavljam da je čitačima tema time of my life bila jedna od muzičkih, usput samo, bez veze. vama beznačajna a meni vrlo značajna. oslobađajuća.

niti tu, kao i na profilu mog fejsa ne dajem mnogo objašnjenja. 
ti si to shvatila.

[Gost]

ležim i listam net, forum, fb od 8 i pol večeras umjesto da pogledam neki film ili čitam knjigu koja beskorisno leži tu kraj mene  .... a rekla sam da ću ugasiti fejs. večeras sam samo šibala video spotove. da me pitaš zbog čega, ne bih ti znala reći ... bez veze, čisto da nešto stavim ....

Moram reci da meni to sibanje poveznica bude bas katarzicno. Kroz izabranu glazbu osvijestim i prodjem kroz neka emotivna stanja pa oslobodjena (citaj: umirena) mogu nastaviti dalje.

baš kao katarza.


to mi se desilo tu večer kada sam ( paralelno puštajući spotove na fejsu bez objašnjenja )  otvorila temu time of my life koja je nastavak nekadašnje sjećam se odnosno prvotne noćas mi srce pati.
pretpostavljam da je čitačima tema time of my life bila jedna od muzičkih, usput samo, bez veze. vama beznačajna a meni vrlo značajna. oslobađajuća.

niti tu, kao i na profilu mog fejsa ne dajem mnogo objašnjenja. 
ti si to shvatila.

Daa.  Točno znam kako to ide. A i svidio mi se izbor pjesama koje si postavljala. Sad ću i ja malo jer me je nešto vratilo unatrag..

[saritica]

a jao kako me nasmija ovo zuto bicence, katie.... koji je crtic u pitanju? vidim da je slican stil kao ice age

To ti je iz crtica Horton Hears a Who. :-) Slon Horton pronasao je cvijetak na kojem se nalazi sicusan svijet. Zato u ovoj sceni svi oni drze cvjetice, a mala Katie prica kako se u njenom svijetu nalaze poniji koji jedu duge i kakaju leptirice. :-D

[Buffy]

We lack all knowledge of this parting. Death
does not deal with us. We have no reason
to show death admiration, love or hate;
his mask of feigned tragic lament gives us

a false impression. The world's stage is still
filled with roles which we play. While we worry
that our performances may not please,
death also performs, although to no applause.

But as you left us, there broke upon this stage
a glimpse of reality, shown through the slight
opening through which you dissapeared: green,
evergreen, bathed in sunlight, actual woods.

We keep on playiing, still anxious, our difficult roles
declaiming, accompanied by matching gestures
as required. But your presence so suddenly
removed from our midst and from our play, at times

overcomes us like a sense of that other
reality: yours, that we are so overwhelmed
and play our actual lives instead of the performance,
forgetting altogehter the applause.

RMR

[kic]

razmišljam trenutno o tim putovanjima u strane zemlje, Harari je pisao kako ti izleti nemaju smisla, Egipatski faraoni nisu trošili poreze kako bi išli u šoping do Babilona, kakva nas to sila danas vuče u nepoznato, čitam neki dan jednu egipatsku bajku, faraon traži da ga njegovih devet sinova zabavi, je li to nekakav test za vladavinu kao što su stari egipćani uvijek prijestolonasljednika uparivali s nekim plemićkim dijetem s kojim bi skupa odrastao ali za svaku pogrešku koju bi prijestolonasljednik napravio - batine bi pobralo plemićko dijete i tako se učila odgovornost, ali sad već skrećem previše, sinovi prepričavaju stare priče, o otocima zmijoglavih bogova, čarobnjacima najviše, starim slavnim faraonima kao što je Snofru itd, sve dok horor zabava ne preraste u zbilju,... i jedan faraonov sin obeća ne prepričati neku staru priču već izvesti legendu pred ocem i dovodi velikog čarobnjaka iz pokrajine, navodno je spajao mrtvo tijelo s glavom, vodio lava za sobom kao poslušnog psa, i druge čarolije je umio izvesti, i kad dođe pred faraona on ga odmah izravno pita da će sad dovesti osuđenog zločinca kojem će odsjeći glavu i da očekuje od čarobnjaka da je spoji natrag, ali čarobnjak odmah zaustavlja faraona i kaže da nema takvu moć nad božjim stadom i kako je to zabranjeno, i na kraju to sve završi još tragičnije ali da ne duljim..

hoću reći za ta putovanja, ali opet će me odnijeti pisanje, svi to radimo u stvari da potvrdimo svoj društveni status, meme zaraza se širi i svi se počinjemo kretati u sličnim smjerovima, u par dana ne mogu upoznati svoju obuću kamo li jedan veliki grad, zemlju tek, koliko je ljudima do upoznavanja a koliko do toga da naprave check in/log in, svaki grad je kao umjetnička galerije, i sjećam se savjeta jedne gospođe s jednog ted-talka: umjetničke galerije su prevelike za prosječnog posjetitelja, ići ćete od izloška do izloška, niste se puno pripremili za sve to ali opet samim tim što ste navratili u galeriju ste napravili veći korak nego većina, i opet, prolazite kroz sve te uratke a opet ništa vas ne ubada da zastanate previše, bacate letimične poglede, bitno je okrznuti pogledom kako bi poslije mogli reći da ste vidjeli to i kako vas nije impresioniralo, ali najgore je što nemate nikakav osjećaj kad napuštate galeriju da ste bar nakratko uronili u nešto drugačije, zašto ne zastanate ispred par izložaka, i promatrate to djelo više od 5 minuta, zapitate se ne samo što je umjetnik mislio kad je radio to, već kako je to napravio, ne samo ima li to smisla možda ni pruge na vašem džemperu nemaju nekog naročita smisla, već bi li vi mogli ovako nešto napraviti..

u svemu hoću reći, mislim da ovim postmodernim pristupom ne dolazimo bliže jedni drugima, ja osjećam da je i čitanje postalo letimično iako tu praksu sjedenja s knjigom još najviše volim jer me jedino ona još prisili da usporim životnu frekvenciju svoju, film stalno pauziram, čak i između kuhanja bacam poglede na mobitel, da ne govorim o samom žvakanju hrane i jedna tamnija strana svega ovog koja me u biti nagnala na svo ovo trkeljanje od pisanja, dvije bliske rodice su otišle na studentsku razmjenu iz svoje dosadne Njemačke u Carigrad, događaju se problemi i u samoj DE kao što nažalost vidimo, ali evo ovo dizanje u zrak  u tom gradu gdje je poginulo više njemačkih turista me zaledilo, i onda čitam te forumske vragove na svom asylumu, oni navijaju za rasplamsavanje užasa, jedan traži da Arapi hvataju što više Zapadnih žena kako bi se Zapad napokon probudio, drugi da turisti nemaju šta tražiti u Carigradu i u stvari su na istoj liniji sa samoubicom, pa na kraju zaključujem, tko želi biti bliži sa svim-tim-takovim ljudovima?

[Gost]

Kic, a zanima me što je bilo s čarobnjakom i faraonom?

---

Moram priznati da sam posljednjih dana počela osjećati strahovitu odgovornost za mlađe generacije. Mislim da je Buffy jednom prilikom napisala kako samo velikani duha (ti rijetki znanstvenici, umjetnici, heroji) pokreću taj neki mentalni razvoj nas većine koji bi se, bez njih, izvlačili iz živog blata potežući se za vlastitu kosu. Nedostaje nam heroja i heroina. A i oni postojeći, oni koji su nama bili uzor, nestaju.

[Buffy]

Ima "malih" heroja, ponekad imaš sreće naletjeti na njih u postotku mogućnosti kao da naletiš na šamana usred Bundeka, ali dogode se.

Primjetim oko sebe kako ne zrelimo toplo, ne volimo se i sve je samo overthinking, baš mi to bude naporno.

[Gost]

Nesto bih tome dodala, ali nemam sto. 

Mozda ovo?

[saritica]

razmišljam trenutno o tim putovanjima u strane zemlje, Harari je pisao kako ti izleti nemaju smisla, Egipatski faraoni nisu trošili poreze kako bi išli u šoping do Babilona, kakva nas to sila danas vuče u nepoznato, čitam neki dan jednu egipatsku bajku, faraon traži da ga njegovih devet sinova zabavi, je li to nekakav test za vladavinu kao što su stari egipćani uvijek prijestolonasljednika uparivali s nekim plemićkim dijetem s kojim bi skupa odrastao ali za svaku pogrešku koju bi prijestolonasljednik napravio - batine bi pobralo plemićko dijete i tako se učila odgovornost, ali sad već skrećem previše, sinovi prepričavaju stare priče, o otocima zmijoglavih bogova, čarobnjacima najviše, starim slavnim faraonima kao što je Snofru itd, sve dok horor zabava ne preraste u zbilju,... i jedan faraonov sin obeća ne prepričati neku staru priču već izvesti legendu pred ocem i dovodi velikog čarobnjaka iz pokrajine, navodno je spajao mrtvo tijelo s glavom, vodio lava za sobom kao poslušnog psa, i druge čarolije je umio izvesti, i kad dođe pred faraona on ga odmah izravno pita da će sad dovesti osuđenog zločinca kojem će odsjeći glavu i da očekuje od čarobnjaka da je spoji natrag, ali čarobnjak odmah zaustavlja faraona i kaže da nema takvu moć nad božjim stadom i kako je to zabranjeno, i na kraju to sve završi još tragičnije ali da ne duljim..

hoću reći za ta putovanja, ali opet će me odnijeti pisanje, svi to radimo u stvari da potvrdimo svoj društveni status, meme zaraza se širi i svi se počinjemo kretati u sličnim smjerovima, u par dana ne mogu upoznati svoju obuću kamo li jedan veliki grad, zemlju tek, koliko je ljudima do upoznavanja a koliko do toga da naprave check in/log in, svaki grad je kao umjetnička galerije, i sjećam se savjeta jedne gospođe s jednog ted-talka: umjetničke galerije su prevelike za prosječnog posjetitelja, ići ćete od izloška do izloška, niste se puno pripremili za sve to ali opet samim tim što ste navratili u galeriju ste napravili veći korak nego većina, i opet, prolazite kroz sve te uratke a opet ništa vas ne ubada da zastanate previše, bacate letimične poglede, bitno je okrznuti pogledom kako bi poslije mogli reći da ste vidjeli to i kako vas nije impresioniralo, ali najgore je što nemate nikakav osjećaj kad napuštate galeriju da ste bar nakratko uronili u nešto drugačije, zašto ne zastanate ispred par izložaka, i promatrate to djelo više od 5 minuta, zapitate se ne samo što je umjetnik mislio kad je radio to, već kako je to napravio, ne samo ima li to smisla možda ni pruge na vašem džemperu nemaju nekog naročita smisla, već bi li vi mogli ovako nešto napraviti..

u svemu hoću reći, mislim da ovim postmodernim pristupom ne dolazimo bliže jedni drugima, ja osjećam da je i čitanje postalo letimično iako tu praksu sjedenja s knjigom još najviše volim jer me jedino ona još prisili da usporim životnu frekvenciju svoju, film stalno pauziram, čak i između kuhanja bacam poglede na mobitel, da ne govorim o samom žvakanju hrane i jedna tamnija strana svega ovog koja me u biti nagnala na svo ovo trkeljanje od pisanja, dvije bliske rodice su otišle na studentsku razmjenu iz svoje dosadne Njemačke u Carigrad, događaju se problemi i u samoj DE kao što nažalost vidimo, ali evo ovo dizanje u zrak  u tom gradu gdje je poginulo više njemačkih turista me zaledilo, i onda čitam te forumske vragove na svom asylumu, oni navijaju za rasplamsavanje užasa, jedan traži da Arapi hvataju što više Zapadnih žena kako bi se Zapad napokon probudio, drugi da turisti nemaju šta tražiti u Carigradu i u stvari su na istoj liniji sa samoubicom, pa na kraju zaključujem, tko želi biti bliži sa svim-tim-takovim ljudovima?

odavno nisam vidjela ovako zanimljiv text. putovanja nekima jeste stvar prestiza ali nekima i nije. cesto to ima  veze i tipom ljudi a i  ocekivanja koje imaju od putovanja, a bome i tvojim pitanjem “kakva nas to sila danas vuče u nepoznato.” sila koja vuce u nepoznato cesto moze biti i neka temeljnja ljudska radoznalost bez koje ne bi ni bilo svijeta kakvog danas znamo. masta, radoznalost, odvaznost, snalazenje – bez njih se nikada ne bismo ni pomaknuli nikuda dalje od svog praga ili olaksali sebi zivot i opstanak nekim izumima. od praiskona covjecanstva upravo su te osobine bile pokretacka sila ne samo opstanka nego i napretka. da nije bilo radoznalaca i odvaznih putnika istrazivaca nikad ne bismo znali za svilu, ili zacine, ili doslovce druge svjetove… e sad, da l je to dobro ili ne i o tome bi se dalo. svi znamo da sve sto postoji nije samo svjetlo nit je samo tama, nema crno bijelog, nema samo dobrog, niti samo loseg, dvosjekli su macevi na sve strane. ja se totalno slazem za sve ovo sto velis da se samo covjek gore umori trceci od mjesta do mjesta i da nema sanse da mos upoznati za par dana ni svoju kucu a kamo li nesto vise. osobno sam jako introvertna, nemam energije i nista mi se ne da, ali mnogi ljudi su puni snage, energije i putovanja im nisu problem. ali s druge strane mene zbilja sve zanima – sve bih vidjela, o svemu bih znala, sve bih proucila, pa tako sa radoznaloscu prilazim dalekim nepoznatim predjelima, ljudima, podnebljima, posebno volim kuhanje, kulinarstvo jer se kroz to osjeti duh i puls zivota i podneblja. volim vidjeti kako drugi zive i zelim uciti od njih a bez da im namecem svoje i da je samo moje i samo moje jedno i jedino ispravno… upoznavati druge je temelj tolerancije… zato i jedno pitanje u testovima za osobnost za tzv openes je pitanje da li uzivate u stranoj hrani i putovanjima i zato bi se dalo o topic-u putovanja dosta raspredati a ne samo to vidjeti kao znak snobizma… .  ali zato jer ne volim fizicki ici to ne znaci da ne putujem… moja su putovanja unutra, u mojoj masti, slicno kao u dini gdje su jeli zacin i mislima putovali u daleke svjetove i ratovali a bez da su se i pomakli… a citanja jesu postala letimicna, ne dolazimo dolazimo bliže jedni drugima, a opet i dolazimo sto ovisi o situaciju i iskustvu a i sudbini, ako se covjek prepusti, mozda se i priblizi, cak i putem ove masine koja i nije nis drugo nego masina, a opet ono sto je esencija je covjek koji je iza masine… 
 
e da jos i ovo da dodam, ja zbilja volim mirni, lagani, totalno obicni zivotic, nis mi ne treba osim mog balkona i vrta da mogu kopat i sijat, ali iako ne volim putovati to ne znaci da bas nigdje ne idem. itekako se ja znam zabaviti, ali samo na kratke stazice, recimo neka mala putovanjca do 1-2 sata voznje od moje kuce, posjeta nekoj farmi ili toplicama ili oceany ili vocnjaku, stavim cukicu u auto i odosmo mi… neki dasak avanutirce… slicno kao sto sam u mladosti znala osjetiti u redovitoj nocnoj voznji vlakom u spavacim kolima na relaciji split – zg. he he…  vlakovi su oduvijek bili nesto posevno za mene, al dosta pisanja sad…

[saritica]

Ima "malih" heroja, ponekad imaš sreće naletjeti na njih u postotku mogućnosti kao da naletiš na šamana usred Bundeka, ali dogode se.

Primjetim oko sebe kako ne zrelimo toplo, ne volimo se i sve je samo overthinking, baš mi to bude naporno.

eh, a ja bas bas nekako osjecam da zrelim pravo potoplo... hebes ovo okolo koji ne vole mene, bitno je da ja volim sebe

a shamana na bundeku ima ima... nisu losi... samo se okrenes i vidis ih u svojoj svakodnevici... i cuvas kad ih nadjes... pa ja

[Sponsored content]